Aktuelno Društvo Novi Pazar

Na 13. godišnjici bez (pod)sjećanja na ubistvo Ruždije Durovića

Na današnji dan, 10. septembra 2006. godine ubijen je odbornički kandidat Liste za Sandžak (SDA Sandžaka) Ruždija Durović.

Durević je ubijen u pucnjavi na dan lokalnih izbora na biračkom mjestu u neposrednoj blizini AD “Razvitak”, a njegov bratanac Sulejman Durović je ranjen. Motiv i nalogodavci tog ubistva do danas javnosti nisu predočeni, Niko se nije oglasio ni na trinaestoj godišnjici ubistva.

Za ubustvo Durovića, koji je na dan tragedije imao 40 godina, u septembru 2007. godine, osuđen je Ertan Gegić (33) iz Novog Pazara na 15 godina zatvora.

Kao drugooptuženog Vijeće tada Okružnog suda u Novom Pazaru osudilo je Enesa Derdemeza (26) i trećeoptuženog Seada Papića (32), kao učesnike u istom događaju, na po godinu dana zatvora zbog izazivanja opšte opasnosti. Sva trojica okrivljenih osuđena su i na po tri mjeseca zatvora zbog nedozvoljenog držanja i nošenja oružja.

Ni jedan od osuđenih nije priznao krivicu, a sva trojica su bili aktivisti Sandžačke demokratske partije (SDP) Rasima Ljajića.

Dan nakon ubistva na trgu u centru grada više hiljada ljudi je prisutvovalo dženazi ubijenom Duroviću.

Ovaj tragični događaj je do danas ostavio nedoumice i misteriju. Trećeoptuženi Sead Papić pod nerazjašnjenim okolnostima stradao je 2009. godine je u saobraćajnoj nesreći kod Ulcinja, vozeći motocikl. Iz vatrenog oružja, nakon svađe u kafani, 2008. godine u Novom Pazaru, ubijen je Senad Dolovac koji u sudskom postupku za ubistvo Durovića bio svjedok odbrane.

Osuđeni Ertan Gegić tokom suđenja i kasnije tokom izdržavanja zatvorske kazne negirao da je ubio Ruždiju Durevića. Njegov otac, Feriz Gegić u više navrata, preko noscioca tužilačkih i sudijskih funkcija, ali i obraćanjem medijima, je pokušavao da dokaže nevinost svog sina.

– Očevidac ubistva ostao anoniman i za državne organe

On je 2011. godine za TV Universa izjavio da je preko svjedoka, očevica, pokušao da dokaže ko je pravi ubica Ruždije Durovića, ali da je za širu javnost, radi lične sigurnosti, očevidac odlučio osatiti anoniman.

“Radi se o starijoj ženi koja se tog dana našla na mjestu zločina. Također, bitno je istaći da je svojevoljno odlučila progovoriti za medije, jer je u Novopazarskom sudu i drugim državnim institucijama naišla na zatvorena vrata, čak su je izbacivali iz kancelarija uz prijetnje i različite izgovore.

Kako je objavio ovaj lokalni medij svjedok ubistva, koji želi ostati anoniman, mislio je da prava osoba leži u zatvoru. Sasvim slučajno je prilikom boravka u Novopazarskoj banji, u kojoj je boravila iz zdravstvenih razloga, od cimerice, saznala koja je osoba osuđena za taj zločin.

SNews prenosi izjavu, dostupnu na internetu, osobe koja se izjasnila kao očevidac ubistva Ruždije Durovića:

Živi sam svjedok i očevidac tog dana kada je ubijen Ruždija Durović. To dobro znam i dobro se sjećam, i ostat će mi to u sjećanju dokle sam živa. Sama živim i bolesna sam mnogo, nisam mogla da odem do SUP-a, ali i mislila sam da su stvarno našli pravog ubicu.

Ušla sam tamo u prostoriju gdje se glasa, bilo je poznatih lica za sto, za taj pult gdje je bio birački spisak i tamo me nije bilo. Iz te gužve, neki ljudi su rekli: “Povedi je ti, Ruždo, da vidi što je nema u biračkom spisku!” Rahmetli Ruždo je odmah ustao da me povede. Sjećam se, ostavio je kafu koju je tek počeo piti i odveo me do auta, sa nama je krenuo i mali dječak i tek sam kasnije u autu saznala da mu je to sin. Prije se nismo poznavali. Krenuli smo od Razvitka ka raskrsnici i, taman tamo okolo onih Kineza, on se okrenuo nazad do tog biračkog mjesta odakle smo i krenuli.

Ja sam s njegovim sinom ostala u autu, a rahmetli Ruždo je izašao i prošao između gužve nekih muškaraca, koji tada nisu izgledali sumnjivi. Ruždija je ušao u prostoriju gdje se vršilo glasanje. Ubrzo iza toga, opet je izašao i sjeo u auto. Krenuli smo opet da vidimo zašto mene nema na biračkom spisku. Međutim, samo što smo opet krenuli po drugi put, ja sam ga upitala zašto on stalno priča na telefon i vraća se do Razvitka, pa i ako se ne vrati namjerava da se vrati? Bilo mi je sumnjivo i nejasno, zato sam ga i pitala i, onako već pomalo ljutito, rekla sam da me konačno povede do opštine da riješimo taj problem oko biračkog spiska, a on je u tom istom momentu zagalamio: “Ada, tetka, dosli su neki momci s Rasadnika dole gdje smo sada bili kod Razvitka, ubiće mi brata i zato moram da se vratim!” Kako je to izgovorio, rahmetli Ruždija je okrenuo auto i vratio se treći put ispred firme Razvitak i izašao iz auta. Ja sam ostala opet u autu s njegovim malim sinom i, u tom momentu kada je Ruždija izlazio iz kola, počela je pucnjava.

Sjećam se Ružija nije imao ništa u rukama. Izašao je tek onako da vidi šta se dešava unutra. Ali nije uspio ni uć jer ta pucnjava koja se desila ispred, njega je obalila na zemlju. Očima sam vidjela ko je upucao Ruždiju i dobro se sjećam i lika te osobe čak i pištolja koji je držao. Bio je ogroman, crn pištolj. U momentu kada je Ruždo padao na zemlju, Allah mi je dao snagu da samo izađem iz tog auta (auto je bilo s desne strane kapije Razvitka), jer sam osjećala da, ako neizađemo, možemo i mi da pomognemo. Uzela sam za ruku sina od rahmetli Ruždije i, taman kad smo izašli iz auta, metak je krenuo u smjeru auta iz kog smo ja i Ruždov sin izašli.

Zbog trenutnog refleksivnog ponašanja u momentu pucnjave, Ruždijin sin se trgnuo iz mojih ruku i otrčao u pravcu gdje mu je otac na zemlji ležao, uzvikujući: “Kukuuu mene, poginu mi babo!”

Šokirana tim prizorom, krenula sam niz Rašku u pravcu tezgi. Jedva sam se kretala, jer sam i tada, a i sada imam velikih zdravstvenih problema s nogama. Naišao je mladić, crne brade, crn čovjek koji se onako lahgano kretao pored mene autom i ja sam ga zamolila da me povede bilo gdje, samo dalje od ovog mjesta, jer je dolje pucnjava, vidjela sam kako su nekoliko momaka pucali i ubili čovjeka. Taj čovjek se nije ni jedne sekunde predomišljao, stavio me u auto i doveo do Slobode kod pijace, tamo gdje su one zavese okačene.

Uglavnom, odatle sam otišla kući i od tada nisam ništa čula niti mi se ko obraćao. Ali, iako je prošlo toliko vremena odlično se sjećam lika osobe koja je ubila Ruždiju. Taj lik mi je i danas pred očima. I toga me nije strah, niti me je bilo koga strah, sad kad bi mi zaprijetili da mi obije ruke odsijeku, da me hoće ubiti, ja bih opet rekla ono što sam vidjela i boli me svaki dan od dana kada je Ertan Gegić osuđen pa do danas, jer on nije ubica. Momak koji je ubio Ruždiju, ni približno nije Ertanu. Fizički se skroz razlikuju, i dobro se sjećam svega.

Nakon što se sve to izdogađalo, prošla je otprilike godina dana kada sam otišla u banju da se liječim. Imala sam cimerku Nazu u sobi. Dolazile su nam često u posjetu svojte. Jednom prilikom mojoj cimerki su došli u posjetu.

Sasvim slučajno je bilo priče o tome ko je završio u zatvoru zbog ubistva Ruždije. Bilo je baš nekako vrijeme kada je osuđen ubica. Počeše u sobi da raspravljaju o tome ko je osuđen, te ja, kako to ču, ja ih zamolim da mi pokažu sliku od ubice. Kada sam vidjela sliku, odmah sam znala da je osuđen momak koji nije ni učestvovao u pucnjavi, niti je bio meni na očima. Zamolila sam svoju cimerku i te osobe koje su bile u posjeti da me spoje sa porodicom od tog momka koji je osuđen.

Tako je i bilo. Upoznali smo se i onda sam ja, ipak da bi se sigurno uvjerila, zamolila porodicu Gegić da me povedu do zatvora u koji leži Ertan da ga vidim uživo. Čak i to smo uradili. Zajedno s porodicom Gegić sam otišla u posjetu Ertanu. Kada smo čekali da Ertan izađe iz zatvorske sobe do prostorije u kojoj su posjete, razgovarali smo međusobno, te smo kasnije došli do zaključka da je Ertan tog dana stojao skroz meni iza leđa, dalje od mjesta gdje se dešavala pucnjava. A ja sam očima vidjela ko je pucao Ružda.

Kako je Ertan ulazio u prostoriju za posjete, krenuo je da se grli sa svojom porodicom i upitao je svoju mamu: “Majko ko je ova tetka?” Ja nisam čekala da mu mama kaže ko sam, odmah sam mu rekla: “Sine, ti nisi ubica! Ja ću da svjedočim za tebe, zašto si ti ovdje kad ti nisi ubica?” Tako je sve počelo. Tako smo svi saznali da je Ertan nedužan, jer opet svjesno tvrdim Ertan Gegić nije ni sličan pravom ubici. Fizički se razlikuju skroz.

– Traženo pokretanje sudskog postupka protiv Rasima Ljajića

Podsjećamo da je tadašnji potpredsjednik SDA Sandžaka i aktuelni narodni poslanik Enis Imamović, na konferenciji za novinare 22. februara 2014. godine, govorio o odlukama 7. Skupštine Stranke i pokretanju postupka pred nadležnim državnim organima protiv Rasima Ljajića, a na osnovu javnih svjedočenja koje su iznijeli ljudi iz njegovog bliskog okruženja. Svjedočenje Bahrije Lutke Beganovića iz Prijepolja, Ismeta Ramovića iz Novog Pazara, te pisano svjedočenje Ertana Gegića, osuđenog za ubistvo Ruždije Durevića, odborničkog kandidata SDA Sandžaka.

“Biće pokrenute i proširenje optužnice u vezi neovlašćenog oružanog upada u prostorije SDA Sandžaka i pokušaj ubistva ministra Ugljanina, od 17. januara 2009. godine, gdje ćemo tražiti da se krivično gone inicijatori i nalogodavci ovog politički motivisanog zločina, u prvom redu Mirsad Đerlek bivši gradonačelnik Novog Pazara iz redova SDP-a i Fevzija Murić, njegov tadašnji zamjenik iz Stranke za Sandžak”, rekao je tada Imamović.

Njihove kriminalne radnje po riječima Imamovića, dovele su Novi Pazar na rub propasti, čime nastavljaju njihov očigledan zadatak da što više zagorčaju život Bošnjacima i unište sve u Sandžaku.

“Tražimo da se ispitaju svi navodi iz ovih svjedočenja i da se pokrenu sudski postupci protiv Rasima Ljajića, koji je od ovih ljudi označen kao inspirator i nalogodavac ovih politički motivisanih zločina ” kazao je Imamović

“Mi smo odlučni, dosta je bilo, ili ćemo mi iskorijeniti teror i organizovani kriminal u Sandžaku ili će teror i organizovani kriminal iskorijeniti nas” istakao je tada Imamović, stoji na zvaničnom sajtu SDA Sandžaka.

U vezu slučaju ubistva Ruždije Durovića, otac Ertana Gegića, Feriz Gegić je javno tvrdio da se za pomoć obraćao tadašnjem okružnom tužiocu Stanislavu Dukiću i predsjedniku Okružnog suda Ćamilu Hubiću. Sudskim vijećem Okružnog suda koje je donijelo presudu okrivljenima za ubistvo predsjedavao je Dragiša Radisavljević. Dukić je danas član Državnog vijeća tužilaca, Hubić nije među živima, a sudija Radisavljević je u penziji i bavi se advokaturom.

Nakon trinaest godina od ubistva široj javnosti je ostalo manje poznato da je Durović dva dan prije nego što je izgubio život, uoči lokalnih izbora u Novom Pazaru, na džumi namazu u džamiji Svojbor prekinuo čitanje “proglasa” od strane tadašenjg Mešihata IZ-e Sandžaka kojim je ta islamska zajednica iznijela niz optužbi na račun SDA Sandžaka.

Za sada nije poznato da li je slučaj ubistva Ruždije Durovića imao reviziju kod najviši tužilačkih i sudskih instanci Republike Srbije.

Video: youtube

Povezane vijesti