8 Februara, 2023
Aktuelno Bosna i Hercegovina Kolumna Politika

Opći izbori u BiH 2022:Mogu li birači pobijediti medije, vjerske zajednice i strani utjecaj?

Bosni i Hercegovini će se 2. oktobra 2022. godine održati Deveti Opći izbori. Na izborima će se birati članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, zastupnici za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, zastupnici za Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, predsjednik Republike Srpske, dva potpredsjednika Republike Srpske i zastupnici za Narodnu skupštinu Republike Srpske (NSRS), kao i zastupnici za Skupštine 10 kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) je početkom izborne kampanje objavio analizu „Izbori u BiH 2022: Političke promjene potrebne, da li su moguće?“, link https://www.ifimes.org/ba/istrazivanja/opci-izbori-u-bih-2022-politicke-promjene-potrebne-da-li-su-moguce/5076?  (13.9.2022).

Građani apatični prema izbornoj kampanji

Opći izbori u BiH 2022, održavaju se u vrijeme ruske invazije na Ukrajinu i završnici pandemije Covid-19 i zbog toga su još uvijek na snazi pojedine epidemiološke mjere, koje se odnose na masovna okupljanja. 

Bosnu i Hercegovinu protekle 32 godine vode uglavnom nacionalne, nacionalističke i vrlo često šovinističke, profašističke, ksenofobične i stranke sa antievropskim ponašanjem. Nacionalizam nema lijepo lice, jer nacionalisti hodaju po drugom kako bi i sami bili viši. Nema opravdanja ni za nacionalizam kao reakciju na nacionalizam. Iako se većina političkih stranaka zalaže za članstvo BiH u EU situacija je potpuno drugačija. Upravo te stranke odnosno njeni čelnici blokiraju proces pridruživanja EU, jer su svjesni činjenice, da približavanjem BiH ka punopravnom članstvu EU oni se samo eliminiraju sa političke scene, jer nisu spremni prihvatiti evropska pravila, vrijednosti i ponašanje, a njihovo dosadašnje djelovanje i ponašanje je u suprotnosti sa evropskim standardima. Prisutan je talas masovnog iseljavanja iz Bosne i Hercegovine, koji će kulminirati ukoliko na predstojećim izborima ne bude došlo do političkih promjena.

Kod građana je kao posljedica generalnog stanja u društvu prisutna apatija i opća nezainteresiranost za učešće u izbornom procesu što može kulminirati slabom izlaznošću na izbore i tako bi se omogućilo postojećim vladajućim političkim strukturama da opstanu na vlasti.

Vetting članova VSTV

Uvrštavanje na „crnu listu” američke administracije bivše glavne tužiteljice Tužilaštva Bosne i Hercegovine Gordane Tadić[2] i najnovije uvrštavanje na „crnu listu” državne tužiteljice Diane Kajmaković[3], koja se bavila procesuiranjem  organiziranog kriminala i korupcije otvorila su dodatna pitanja o stanju u pravosuđu. Evolutivnim putem nije došlo do napretka u bh. pravosuđu, zbog toga je stanje kontinuiteta potrebno zamijeniti reformski radikalnijim zahvatima, koji će predstavljati reformu diskontinuiteta što znači uspostavljanje vetting procedure. Pravosuđe je moguće izliječiti samo radikalnijim potezima. Vetting procedure kao diskontinuitet u odnosu na postojeće procese reformski su odgovor na duboke strukturalne probleme ključnih sektora (pravosuđe, policija, sigurnosno-obavještajni sektor, javna uprava) u tranzicijskim demokratijama bez kojih je pravna država nezamisliva. Sprovođenje vettinga je pravljenje reza odnosno povlačenje oštre crte u odnosu na pred reformski period. Radi se o radikalnoj, kompleksnoj, poprilično složenoj i sveobuhvatnoj ponovnoj evaluaciju svih nosilaca pravosudnih funkcija, bez obzira na hijerarhiju funkcija koje obavljaju. Novo uspostavljena tijela će vršiti ponovnu evaluaciju svih nosilaca pravosudnih funkcija kroz provjere osposobljenosti, imovine i pozadinskih veza sa organiziranim kriminalom i korupcijom. Tijela za provođenje vettinga moraju biti stručna, politički nezavisna, pažljivo birana i sposobna da vode višestepene i složene postupke. U takvim tijelima ne smiju biti lica, koja su nedavno bili nosioci pravosudnih funkcija.

S druge strane, vetting propisi trebaju osigurati da sudije i tužioci, koje ne žele proći kroz proces ponovne evaluacije mogu odstupiti sa svojih funkcija. To spada u elastičnost odnosno utilitarističko-pragmatični karakter vettinga kao javne politike gdje je cilj oslobođenje pravosuđa od korumpiranih pojedinaca po svaku cijenu, pa i po cijenu neistraženog odlaska korumpiranih. Priebeov[4] i drugi izvještaji koji su kao neutralni i nepristrani promatrači i analitičari, jedinstveno su zaključili, da je vladavina zakona u BiH u takvom stanju, da su nužne temeljite reforme pravosuđa, te da su građani i međunarodna zajednica nezadovoljni vladavinom prava u BiH. Unapređenju pravosudnog sistema može doprinijeti i primjena zaključaka iz izvještaja sudije Suda BiH Branka Perića sa naslovom „Pravosuđe u BiH: stanje i perspektive[5]”.

Uvažavajući činjenicu, da je potrebno ispuniti 14 uvjeta EU za približavanje BiH članstvu u EU, donošenjem novog Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) kao jednog od uvjeta EU, otvara se niz pitanja u pravosuđu. 

Vetting članova VSTV se treba inkorporirati u novi Zakon o VSTV, a za međunarodnu zajednicu je najbolje da to zatraži putem amandmana na Zakon o VSTV, koji se priprema (u okviru pitanja integriteta). To se mora sprovesti hitno s obzirom da su prepoznate veze određenih članova VSTV sa političkim liderima i što je još opasnije, sa kontraverznim biznismenima, protiv kojih se sprovode opsežnije istrage. Najvažnija odluka međunarodne zajednice mora biti vanjski nadzor rada VSTV. Na stolu su alternative. Međunarodna zajednica razmatra najbolji model. VSTV ima previše nezavisnosti, koje je zloupotrijebio na zgražavanje međunarodne zajednice. Nadalje, međunarodna zajednica pomno prati imenovanje glavnog tužioca BiH što će se desiti na sljedećoj sjednici VSTV. BiH treba ovo pitanje odlučiti. Međunarodna zajednica je vrlo određena po tom pitanju. Samo konkretna i dokazana saradnja sa njima je relevantna.

Pojedine utjecajne zemlje se zalažu za eksterni monitoring. Pravosuđe se potpuno otrglo bilo kakvoj kontroli. I u sadašnjem zakonodavnom okviru viši sud može obavljati kontrole nižeg suda, isto tako više tužilaštvo može kontrolirati niže – zašto se to ne radi? Ako je pravosuđe zadovoljno samo sobom, zašto bi onda bilo zainteresirano za bilo kakve reforme? Reforme se mogu provesti samo uz pomoć međunarodne zajednice, Parlamenta BiH i parlamenata u BiH na nižim nivoima vlasti, uz pritisak javnosti, učešće stručnjaka i nevladinog sektora.

Analitičari smatraju, da je potrebno sprovesti prijeko potrebne promjene unutar pravosudnog sektora, i onda bi se mogao uspostaviti pravosudni sistem, koji bi temeljio na drugim temeljima, vrijednostima i standardima. Tek tada bi se moglo krenuti u sveobuhvatniji obračun sa organiziranim kriminalom i korupcijom. 

Besmislenost koncepta tzv. legitimnog predstavljanja

Još uvijek su prisutni brojni problemi u izbornom procesu. U izbornim jedinicama ni približno nije izjednačen broj birača za Predstavnički dom Parlamentarne Skupštine BiH, jer se broj birača u izbornim jedinicama kreće od 270.000 do 570.000 birača. Za Parlament Federacije BiH broj birača po izbornim jedinicama kreće se od 65.000 do 255.000 birača. Za Narodnu skupštinu Republike Srpske (NSRS) broj birača po izbornim jedinicama kreće se od 70.000 do 275.000 birača. Broj birača u izbornim jedinicama morao bi biti približno jednak. Zašto izborne jedinice ne prelaze međuentitetsku liniju i zašto nisu multietničke nego su uglavnom jednonacionalne? 

Potrebno je eliminirati asimetriju kod uloge i nadležnosti predsjednika i potpredsjednika oba entiteta? Zašto se ne osigura drugi krug izbora kod izbora članova Predsjedništva BiH, jer se zbog pojave velikog broja kandidata može desiti da je neko izabran za člana Predsjedništva BiH sa svega 20% podrške birača. Isti slučaj je na lokalnim izborima kod izbora (grado)načelnika, jer nema drugog kruga izbora. Bilo bi važno osigurati, da tri ključne funkcije u entitetima kao što su predsjednik entiteta, premijer i predsjednik entitetskog parlamenta obnašaju osobe iz tri različite etničke zajednice. Izborni zakon u BiH je diskriminatoran što je potvrdio i Evropski sud za ljudska prava u svojim presudama Sejdić-FinciPilavZornić i Pudarić. Ukoliko ne pripadate tzv. konstitutivnim narodima (Bošnjaci, Srbi i Hrvati) ne možete biti čak ni kandidat za člana Predsjedništva BiH. Također u Domu naroda ne uvažava se paritet kod zastupljenosti delegata, koji nisu iz reda tzv. konstitutivnih naroda. Diskriminacija je, da se iz Federacije BiH mogu birati samo Bošnjaci i Hrvati, a iz Republike Srpske samo Srbin za Predsjedništvo BiH. Neodrživ je etnički paritet u Vijeću ministara BiH, jer bi broj ministarskih mjesta trebao biti uvjetovan izbornim rezultatom, a ne etničkim paritetom. Evidentna je zloupotreba principa pariteta i proporcionalnosti zavisno od okolnosti. U Bosni i Hercegovini posebno nacionalističke strukture često naglašavaju i potenciraju konstitutivnost naroda i njihovu zastupljenost svjesno ignorirajući građanina/državljanina, jer je veza između građanina i države državljanstvo, a ne etnička pripadnost. Neizbježnim se postavlja pitanje etničke pripadnosti i što je dokaz određene etničke pripadnosti s obzirom da se pojedinci u jednom izbornom ciklusu izjašnjavaju drugačije u odnosu na prethodni. 

Analitičari smatraju, da je koncept tzv. legitimnog predstavljanja besmislen. Najbolji primjer je Hrvat Zdravko Marošević (HDZBiH), koji je načelnik općine Vareš, izabrali su ga dominantno Bošnjaci. Neodrživ je koncept tzv. legitimnog predstavljanja na primjerima gdje ljudi na odgovorne funkcije biraju kandidate koje smatraju boljim, nezavisno od njihovog identiteta, etničke ili vjerske pripadnosti. Ničiji izbor se ne može diskvalificirati na osnovu etničke pripadnosti, religije, ili bilo koje druge identitetske odrednice.

Republika Hrvatska se umiješala u donošenje odnosno nametanje izbornog zakona, koji bi sadržavao tzv. legitimno predstavljanje i insistiranjem na konstitutivnosti naroda, dok je Republika Hrvatska odmah poslije uspostavljanja nezavisne i samostalne Republike Hrvatske izbrisala iz ustava Srbe kao konstitutivni narod što je bio jedan od povoda za početak rata u Hrvatskoj.  Republika Hrvatska želi da visoki predstavnik Christian Schmidt nametne izborni zakon tzv. Lex Čović, kojim bi se osiguralo, da člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata i izbor delegata za Dom naroda Federacije BiH bude izabran prema želji Dragana Čovića (HDZBiH) odnosno želji HDZBiH. Percepcija je, da je visoki predstavnik Christian Schmidt u funkciji interesa Republike Hrvatske i HDZBiH. 

Kanton Sarajevo – test za SDA 

Test za SDA biće Kanton Sarajevo gdje od devet općina samo su četvorica načelnici iz SDA, dok je gradonačelnica Sarajeva iz SDP-a. Na Općim izborima Stranka demokratske akcije (SDA) kao opoziciona stranka u Kantonu Sarajevo odmjeravat će snage sa vladajućom tzv. trojkom, koju čine tri političke stranke: Socijaldemokratska partija (SDP), Naša stranka (NS) i Narod i pravda (NiP). Ponovno će na sceni biti plebiscit ZA ili PROTIV SDA. SDA će se u Kantonu Sarajevo suočiti sa svojim političkim surogatima, koji su donedavno bili visoki funkcionira i nosioci najviših funkcija u SDA, a sada nastupaju kao ogorčeni protivnici SDA. Još uvijek nije ponuđeno rješenje kojem bi grad Sarajevo pridobio veće ovlasti i ustrojstvo primjereno glavom gradu države i da se gradonačelnik i gradsko vijeće Sarajeva biraju neposredno na izborima, a ne kao do sada posredno odnosno delegatski. Od izbornog rezultata na Općim izborima posebno u Kantonu Sarajevo zavisiti će tok odvijanje daljih dešavanja unutar SDA.

Analitičari smatraju, da je politika u Kantonu Sarajevo, koja je već tri decenije uglavnom bila pod vodstvom SDA doživjela fijasko, jer tu ne može biti izgovora za opstrukcije i/ili blokade od strane SNSD i HDZBiH. Glavni grad Sarajevo, iako leži na velikim izvorima vode često ima restrikcije vode u ljetnom periodu, jer gubici u vodovodnom sistemu iznose više od 70%. 

Milorad Dodik pandan Mila Đukanovića

Milorad Dodik (SNSD) je pandan (sijamski blizanci), Mila Đukanovića (DPS) predsjednika Crne Gore, koji autokratski vlada tom državom već 33 godine. Dodik sinkronizirano pomaže postojeću krizu u Crnoj Gori, koju je izazvao Đukanović. Đukanović u nekoliko navrata u svojim javnim istupima naveo, da je Milorad Dodik „problem BiH“, a u nijednom momentu nije izrekao kritike na račun Dodika, a koje redovno upućuje prema predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću (SNS). Savezništvo i međusobna poslovna saradnja Dodika i Đukanovića vuku svoje korijene još iz perioda rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995) kada su se obojica bavili (i još uvijek se bave) krijumčarenjem (švercom) visokotarifne robe, prvenstveno cigareta, nafte i narko biznisom, i iz tog perioda obojica nose svoje nadimke Milorad Dodik „Mile Ronhill” i Milo Đukanovića „Mr. Philip Morris“.Nesporan je doprinos Milorada Dodika približavanju Bosne i Hercegovine članstvu u NATO-u kao što je istovjetno uradio i Milo Đukanović. Obojica su se opredijelila za NATO zbog političkog preživljavanja, a ne zbog vlastitog uvjerenja.  

Analitičari smatraju, da su zbog počinjenog kriminala oštećeni budžeti ne samo entiteta u Bosni i Hercegovini, sama BiH i Crna Gora, nego i države regiona ali i sama EU. Radi se uglavnom o visokotarifnim robama i međunarodnom kriminalu, koji je u nadležnosti Tužilaštva BiH, a navedeni političari, koji su nosioci javnih funkcija dio su međunarodnog kriminala i to zahtjeva ozbiljnu intenzivnu međunarodnu istragu u koju se mora uključiti i Interpol, ali prije svega američke sigurnosno-obavještajne i istražne agencije. 

Međunarodni institut IFIMES je u svojim analizama posljednjih nekoliko godina upozoravao na nezakonito prisluškivanje. Milorad Dodik je opremu za prisluškivanje nabavljao iz iste države, Izraela, kao i Nikola Gruevski (VMRO-DPMNE), tadašnji premijer Makedonije, koji je nezakonito prisluškivao više od 26.000 građana Makedonije, zbog čega su izbili masovni protesti i pokrenuta „Šarena revolucija”. Zbog toga je važno, da kriminalistička istraga zbog interesa javnosti, pokaže koliko osoba prisluškuju Dodik i Đukanović i čija se oprema za prisluškivanje koristi u Crnoj Gori? Dodik i Đukanović postali su snažan destabilizirajući faktor na Balkanu i Evropi i najilustrativniji primjer „politizacije kriminala i kriminalizacije politike” u regionu[6].

Mogu li Bećirović i Trivić pokrenuti nove procese u BiH?

EU ne zanimaju mnogobrojni kompleksni balkanski problemi pa su zato ove teme delegirane na „niže nivoe“. Brojne diplomate na lokalnom balkanskom nivou dobile su odriješene ruke da rade po vlastitom nahođenju. Predstavništva EU na Zapadnom Balkanu postala su plodno tlo za kriminal i korupciju, usprkos tome što je većina osoblja EU ozbiljno angažirana u svom poslu. Korumpirani dio evropskih eksperata i diplomata radi s korumpiranim političkim elitama balkanskog regiona. Kao školski primjer navode se korupcijski poslovi u „Misiji vladavine prava” (EULEX) na Kosovu (od 2008. godine), najskupljoj misiji EU u inozemstvu.

Analitičari smatraju, da je potrebno da dođe do političkih promjena unutar Bosne i Hercegovine. Pobjeda Jelene Trivić (PDP) za predsjednicu Republike Srpske dovela bi je u poziciju, da pokreće i kontrolira procese u Republici Srpskoj uz implementaciju ekonomskog programa Milana Radovića (SDS), koji nudi ekonomski preporod Republike Srpske i koji je pod brutalnim napadima Dodikovog režima. Pobjeda Denisa Bećirovića (SDP) za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka pokrenula bi procese unutar Federacije BiH. To bi bio značajan iskorak i početak kvalitativnih i kvantitativnih promjena u Bosni i Hercegovini, kojima bi trebala slijediti snažna međunarodna podrška, jer postojeća situacija vodi ka samouništenju, izolaciji i beznadnosti. 

Osigurati mirnu tranziciju vlasti

Opći izbori u Bosni Hercegovini, ukoliko budu slobodni, pošteni, fer i transparenti, dovest će do političkih promjena. Nazire se pobjeda Jelene Trivić (PDP) za predsjednicu za Republike Srpske i zato se povećavaju napadi na nju i pokušaji diskreditacije. U Narodnoj skupštini Republike Srpske poslije izbora očekivati je novu parlamentarnu većinu. Neizvjesna je borba za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, Mirka Šarovića (SDS) i Željke Cvijanović (SNSD).

U Federaciji BiH u vodstvu za izbor člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka vodi Denis Bećirović (SDP) naspram Bakira Izetbegovića (SDA). U izboru za člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata u vodstvu je Željko Komšić (DF) naspram Borjane Krišto (HDZBiH). Komšić je nosilac koncepta građanske države, koji uistinu osigurava budućnost i nediskriminaciju stanovnika BiH bez obzira na porijeklo. U Parlamentu Federacije BiH pojedinačno će najvjerovatnije ostati najjača stranka SDA. HDZBiH će ostati vodeća stranka, ali teško može osigurati kontrolni paket u Domu naroda Federacije BiH. U Federaciji BiH imamo specifičnu situaciju da su opozicione stranke Savez za bolju budućnost (SBB) i Narod i pravda (NiP) imaju svoje ministre, čak i zamjenika premijera što dovodi u pitanje njihov opozicioni i demokratski kapacitet. Dakle, u Federaciji BiH postoji opozicija, koja je dio vlasti – SBB i NiP.

Analitičari smatraju, da je režim Milorada Dodika u svojevrsnoj izolaciji od prošlih izbora. On može otići u Srbiju, Rusiju i Mađarsku i time se njegov krug sužava. Dodik je morao prenijeti svoju izolaciju/blokadu na institucije BiH kako bi se pokušao zadržati na vlasti. Dodik ne može ostati na vlasti, samo je važno da se izvrši mirna tranzicija vlasti. Napetosti u BiH mogu se riješiti ili da se sankcioniraju pojedinci koji to prouzrokuju ili će biti pokrenuti novi talas konflikata. Milorad Dodik je spremniji na konflikte, jer neće dobrovoljno da napusti vlast pošto se radi o ogromnim privilegijama, nezakonitom bogaćenju njega, pojedinih članova porodice i oligarhije  oko njega. Paradoksalno je, da se Dodik često poziva na institucije Republike Srpske, dok je uništio odnosno derogirao sve instituciju pozicionirajući sebe kao jedinu postojeću instituciju.

Mogu li birači pobijediti medije, vjerske zajednice i strani utjecaj?

Analitičari smatraju, da u Bosni i Hercegovini političke i vjerske strukture pokušavaju kroz svoje višedecenijsko djelovanje građanima ubiti pomisao na normalnost, normalizaciju odnosa i poboljšanja situacije u toj zapadno balkanskoj državi, držeći svoje građane odnosno birače i/ili vjernike kao svojevrsne taoce, koji služe za održavanje na vlasti kroz fenomen tzv. suvišnih ljudi. Potrebno je redefinirati ulogu bošnjaštva, srpstva i hrvatstva u novim okolnostima te ulogu i poslanstvo tri vodeće vjerske zajednice u BiH (Islamska zajednica, Srpska pravoslavna crkva i Rimokatolička crkva). 

Na ukupnom biračkom spisku nalazi se oko 600.000 mladih, koji predstavljaju oko 1/5 biračkog tijela. Ukoliko bi mladi masovno izašli na izbore vjerojatno bi mogli odlučiti izbornog pobjednika. Vrlo je važno da mladi preuzmu ključnu ulogu i odgovornost za svoju budućnost i izađu na izbore i tako doprinesu izboru kvalitetnih kadrova, koji će se okrenuti budućnosti, prosperitetu zemlje i zaustavljanju masovnog iseljavanja iz Bosne i Hercegovine umjesto dosadašnjih nacionalističko-kriminalnih političkih struktura, koje više od 30 godina unesrećuju Bosnu i Hercegovinu i njene stanovnike. Veliki urbani regionalni centri treba da predstavljaju okosnicu budućeg razvoja. Političke promjene su ključne za razvoj mlade i ranjive demokratije u BiH.

Analitičari smatraju, da su predstojeći Opći izbori u BiH najvažniji od završetka rata, jer mogu predstavljati svojevrsnu prekretnicu za budućnost BiH. Zbog toga je važno, da predstojeći izbori budu slobodni, transparentni, fer i pošteni. Izbori predstavljaju test za tri postojeća režima u Bosni i Hercegovini. Izborna kampanja je potvrdila, da poprilično negativnu ulogu u društvu imaju pojedini mediji te Srpska pravoslavna crkva (SPC), Rimokatolička crkva (RKC) i Islamska zajednica (IZ), koje umjesto da se bave duhovnim poslanstvom uglavnom se bave politikantstvom i servisiranjem političkih stranaka i predstavljaju simbiozu politike i vjere. Rezultati Općih izbora mogu značiti početak nove epohe u BiH odnosno odlazak političko-kriminalnih i mafijaških struktura sa vlasti. Zadnji dani izborne kampanje i masovna izlaznost na izbore treba li bi odlučiti izbornog pobjednika, ukoliko bi se izuzele organizirane koruptivne radnje za kupovinu glasova, koje su do sada karakterizirale sve izbore u Bosni i Hercegovini uključujući i predstojeće. Pojedini političari u Bosni i Hercegovini trebaju se osloboditi podaničkog mentaliteta i prema Istoku i prema Zapadu odnosno stranog utjecaja i razvijati društveno odgovorne politike sa novom političkom kulturom. Sa olovkom u ruci birači glasanjem mogu pobijedi jedan dio neprofesionalnih medija, crkve/vjerske zajednice i negativan strani utjecaj. Bosna i Hercegovina faktični ima feudalni oblik vršenja vlasti i praksu, koja se mora ukinuti na način da se izgrađuju snažne demokratske institucije države na svim nivoima vlasti, koje će biti u funkciji građana i prosperiteta zemlje. 

Ljubljana/Bruxelles/Washington, 27.septembar 2022

Izvor: IFIMES

Povezane vijesti