Aktuelno Društvo Novi Pazar Sandžak Srbija

Slučaj Erkin Dacić: Objava na Fb-u “vrijedna” osam mjeseci zatvora

Erkin Dacić, Sandžaklija i bivši pripadnik Armije R BiH je, zbog preuzimanja i objavljivanja sadržaja na svom facebook profilu, prema optužnici i sporazumu o priznanju krivice, ugrozio bezbjednost predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i zbog toga proveo osam mjeseci u zatvorima u Srbiji.

Piše: Medin Halilović

– Što se tiče objava, od toga ima mnogo gore, šire i češće na društvenim mrežama i medijima po cijeloj Srbiji i među građanima Srbije. I otvorenih prijetnjih čak. Sve na jednoj strani jer, sad ima jedan Bošnjak koji je bio u ratu u Bosni i sad je došao u Sandžak da nešto tu traži, pojasnio je za SNews svoj slučaj Erkin Dacić.

Erkin Dacić (46) je jedan od rijetkih Sandžaklija i boraca Armije Republike Bosne i Herecegovine koji se nakon rata vratio u Sandžak. Sve do 8. septembra 2017. godine, kada je podijelo i objavio sadržaj na Fb-u, imao je miran život u Novom Pazaru.

Pod optužbom da je ugrozio sigurnost srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću i da je fizički i verbalno nasrnuo na policajce u Novom Pazaru Erkin je uhapšen, a zatim i osuđen uz sporazum o priznanju krivice. U pritvoru u Novom Pazaru je proveo dva, a u Beogradu skoro šest mjeseci. Od strane Višeg suda u Beogradu osuđen je na ukupno osam mjeseci zatvora, bez prava na žalbu jer je postigao sporazum s tužilaštvom.

Sudija pojedinac Višeg suda u Beogradu Violeta Jovanović je Dacića proglasila krivim što je ugrozio sigurnost predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, prijetnjom da će mu napasti na život i tijelo, time što je na svom fb profilu, 8. septembra 2017. objavio dvije fotografije napravljene u Sarajevu, kao i komentare uz te fotografije.

Prema toj presudi pripadnici Vojne policije Vojske Srbije, koji čuvaju predsjednika Srbije, su nakon ove objave na profilu „Erkin Dacic“ podigli na najviši nivo mjere bezbjednosne zaštite predsjednika Republike Srbije, a osuđeni Dacić je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno.

Zbog prijetnji Vučiću na internetu ranije i nakon ovog slučaja je, bilo hapšenja u raznim dijelovima Srbije ali se za sudske epiloge kao i za slučaj Erkina Daciča vrlo malo zna. Po izlasku iz zatvora o ovom slučaju su u formi vijesti pisali samo neki sarajevski mediji za koje je Erkin, kao novinar, ranije radio.

O detaljima ovakvih procesa u javnosti se vrlo malo zna, a iz predmeta sudskih spisa se da zaključiti da se ovim slučajevima bave tajne službe Srbije.

– Slučaj pravde ili senzacije: “Pazi snajper” i “Pogled sa Jevrejskog groblja”

Nakon svega što je preživio Erkin Dacić u ispovjesti tvrdi da je od njega bilo planirano da naprave “slučaj i senzaciju kojom će zaprijetiti cijelom bošnjačkom narodu, pogotovo Bošnjacima Sandžaka, da ne smije niko podići glavu”.

„Da se pomire sa sudbinom da je Sandžak zauvijek dio Srbije, da su Bošnjaci građani drugog reda, što je i faktičko stanje. Mojim slučajem je trebalo da se dodatno potvrdi da Bošnjak nikada ne smije podići glavu i Sandžak traži kakva prava. To mi je rečeno“, predočava on pozivajući se na osobu iz bezbjednosnih službi Srbije čije ime ne može da kaže.

Pripadnici srbijanske policije su u Erkinovoj kući tražili oružje i kompromitujući materijal, a pronašli su i zaplijenili jednu zelenu beretku s ljiljanima i traku s ispisanim šehadetom arapskim pismom (Nema drugog Boga osim Allaha), koje je Erkin kao suvenir donio iz ratnog Sarajeva.

Erkin je na prvom saslušanju pred Višim tužilaštvom u Beogradu izjavio da su tačni navodi iz krivične prijave (kasnije prenešeni u sporazumu o priznanju krivice i presudi), odnosno da je na svom fb profilu „Erkin Dacic“ objavio fotografiju mosta u Sarajevu na kome je okačen natpis: „Vučiću pazi snajper!!!, sa komentarom: Centar Sarajeva je od 92-95 je bio ispisan ovakvim porukama upuzorenja, s tim što nije pisalo „Vučiću“, jer je on bio opasnost na koju se upozorava. A, takođe sam istog dana, 08.09.2017. podijelio fotografiju na kojoj stoje dva NN lica sa nacrtanim snajperskim nišanom i tekstom: „Vučiću kakav je pogled s Jevrejskog groblja“.

Objašnjavajući motive zbog čega je ovo uradio Erkin je kazao da je novinar i da ima naviku da komentariše svakodnevne političke događaje i prenosi vijesti.

„Sve ovo se dešavalo u vrijeme kada je predsjednik Aleksandar Vučić bio u posjeti Sarajevu ili je planirao ovu posjetu. Ja sam pretraživao društvenu mrežu ‘Fejsbuk’ i na profilima korisnika, koji, pretpostavljam žive u Sarajevu ili BiH, pronašao ove dvije fotografije koje sam potom okačio na svoj profil. Znači to nisu moje fotografije nego sam ih prenio sa drugih profila. Naglašavm da nisam imao namjeru da na bilo koji način ugrozim sigurnost predsjednika Srbije, ali sam želio da izrazim svoj revolt i neslaganje sa posjetom Sarajevu zbog Vučećevog angažmana tokom rata u Bosni. Kod sebe ne držim niti registrovano niti neregistrovano oružje, dakle nemam nikakvih mogućnosti da ugrozim predsjednika Vučića, članove njegove porodice, niti bilo koga od njemu bliskih lica. Ponavljam da je objavljivanje ovih fotografija ništa drugo do iskazivanje mog ličnog protesta, a koji je motivisan poslom kojim se bavim, novinarstvom“, piše u Zapisniku o saslučanju osumnjičenog Erkina Dacića pred Višim tužilaštvom u Beogradu 18. septembra 2017. godine.

Na tom saslušanju pred tužiocem u Beogradu Erkin je izjavio da mu je žao što je do ovoga došlo, da se iskreno kaje i da nije imao namjeru da ugrozi bilo čiji život.

„Razumjem da su prijetnje predsjedniku ozbiljna stvar, ali da ja nikom nijesam prijetio, uzimajući u vidu da se povremeno bavim novinarstvom, moja je navika da prenosim informacije koje saznam, a što sam u konkretnom slučaju i učinio jer sam samo podijelio fotografije koje sam pronašao, ali nikako nisam sam napravio. Htio bi da izrazim protest zbog načina na koji je izvršen pretres moje kuće, načina hapšenja kada sam pretučen, a nakon deset dana još uvijek osjećam bolove“, stoji u zapisniku sastavljenom pred zamjenikom javnog tužioca Vladana Živkovića.

– Spašavanje žive glave

Erkinu je nakon četiri mjescea podignuta optužnica, poslije skoro šest mjesecih provedenih u pritvoru Centralnog zatvora, popularnog CZ-a, u Beogradu, tužilaštvo ponudilo sporazum o priznanju krivice koji je on na koncu, nakon preporuke od strane branioca, advokata Mire Milosavljević iz Beograda, potpisao.

„Kad sam vidio tekst sporazuma od čuđenja sam se uhvatio za glavu. Advokatica je u svakom kontaktu sa mnom i mojom rodbinom vršila pritisak da moram potpisat taj sporazum o priznanju krivice. Formalno ne moram ali bi za mene bila katastrofa da ne potpišem. Doslovno mi je rekla ovako: ‘Na pravosudne organe vrši se pritisak sa stotinu strana da te oderu sa presudom“. Doslovno ovako mi je rečeno. Zašto? To je sad duga priča, od koga i od kuda… Ovaj sporazum će ti pisat isto u presudi, s tim da će ti umjesto osam mjeseci biti nekoliko godina, od 2-3 do 6-7. Uglavnom višestruko viša kazna. Nakon skoro osam mjeseci u pritvoru pristao sam da potpišem taj sporazum“, ispričao je.

Upitan zašto je potpisao sporazum, odgovora da je “u zatvoru boraviti teško, boraviti u srbijanskom zatvoru preteško, boraviti u beogradskom zatvoru, pogotovo sa ovakvim osobinama koje on ima, je skoro ravno uništenju”.

„Svakodnevno sam morao nekoga (zatvorske službenike, nadzornike i načelnike, advokate, ljekare…) da upozoravam na moja ugrožena prava. Vjerska prava se permanentno uskraćivana, a i ostala. Ne poštuju se prava zatvorenika, a pogotovu prava nesrba. Bio sam prioritet za ugrožavanje prava jer se kod organa bezbjednosti nije moglo oprostiti ono za šta sam ja smetao. Onaj što je prekršio zakon, s njim je lahko. Pošto sam radio kao novinar nekoliko godina znam način kako da smetam, a da ne prekršim zakon. Ta činjenica je njima bila bolna tačka. Svakog dana su me špijunirali, preko cimera u ćeliji, stražara i načelnika, pa možda i do advokata. Osjetio sam, a nekad mi je to i indirektno kazano da me detaljno i permanentno prate organi državne bezbjednosti, BIA. Imajući sve to u vidu, i zamke koje su postavljali u zatvoru, pristao sam da potpišem sporazum. Zaključio sam da treba da spašavam živu glavu, jer advokat mi je obećao da ću biti pušten iz pritvora čim potpišem sporazum. Međutim, kod mene još jedan presedan, produžen mi je pritvor. Po žalbi advokata Apelacioni sud mi je nakon nekoliko dana ukinuo pritvor“, ispričao je on dodajući da je između ostalih kršenja vjerskih prava, iako formalno  one postoje, dobijao hranu sa svinjskim mesom i provokacije zbog obavljanja namaza.

Pravili su razne situacije i pritiske kak bi, kako u detalje navodi, slomili ga psihički i fizički i doveli u red.

Njegov branilac, advokatica Mira Milosavljević je u telefonskom javljanju nakratko rekla da je, što se tiče slučaja Erkina Dacića, samo radila svoj posao i da ima tridesetogodišnje iskustvo, ne želeći da nešto više kaže ili komentariše.

„Nije valjda nastavio opet da piše. Opet će se ukopati“, kratko je prokomentarisala na konstatciju da je Erkin opet aktivan na fb-u.

Nakon dva i po mjeseca provedenih na slobodi, uz ranije obećanje advokatice Mire Molasavljević da je “završio sa zatvorom kada potpiše sporazum o priznanju krivice”, Erkin je prilikom pokušaja da uđe u Bosnu i Hercegovinu, na graničnom prijelazu “Uvac” kod Priboja, 9. jula 2018. godine, priveden od strane srbijanske policije, a po potjernici suda za izdržavanje zatvorske kazne od još dva mjeseca i 8 dana. Ostatak zatvorske kazne proveo je u novopazarskom zatvoru, sve do 19. septembra 2018. godine.

– Vojni rok u Armiji Republike Bosne I Hercegovine glavna tema sudskog pretresa

Tokom nekoliko pretresa na Višem sudu u Beogradu glavna tema i interesovanje sudskog vijeća i tužilaštva bilo je usmjereno na njegovo učešće u ratu u Sarajevu, a ne na ono što je pisalo u optužnici.

Erkin je predsjedavajućoj sudskog vijeća Violeti Jovanović, na njenu konstatciju da je kritično i opasno crtanje snajperske mete i učečće u ratu, odgovorio da on nije crtao snajpersku metu nego drugi i da je uredno srbijanskim organima uručio potvrdu o regularnom služenju vojske u Armiji R. BiH, čime ga je organ srbijanskog Ministarstva odbrane, kao državljanina Republike Srbje, oslobodio vojne obaveze.

U obrazloženju presude K.br. 1/18 od 05.04. 2018. (u prilogu na fotografiji) piše da u spisima predmeta postoje i drugi dokazi koji potkrepljuju priznanje okrivljenog te da nema razloga za obustavu postupka i to, između ostalih: uvid u izvještaj Službe za borbu protiv terorizma i ekstremizma MUP-a R. Srbije, dopis Vojno-bezbjednosne agencije (VBA), dokumentacija iz koje proizilazi angažovanje Erkina Dacića tokom ratnih sukoba u BiH, uvjerenje o platama u Armiji R. BiH, otpusna lista iz Vojne bolnice u Sarajevu (izdate nakon ranjavanja), Rješenja Ministarstva odbrane Generalštaba Armije BiH i drugih dokumenta koje su državni organi iz Sarajeva dostavili pravosudnim organima u Beogradu. Takođe, Viši sud u Beogradu se pozvao i na izvod iz krivične evidencije iz sarajevskog Općinskog suda za Erkina Dacića prema kojem je uslovno osuđivan za djela sa elementima nasilja.

„To je kao druga krivica bila, ali u suštini to je bila glavna krivica, što sam služio vojsku u Bosni. Na neki način su željeli da mi se osvete što sam bio vojnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, što sam branio Sarajevo i dao doprinos odbrani od njihove agresije“, konstatira.

Uz konstataciju da „svi Srbi nisu četnici“ Erkin iz svega što je preživio izdvaja razočarenje za organizacije za ljudska prava u Srbiji koje, kako podvlači, nisu reagirale na njegov apel i poziv da se pozabave njegovim slučajem. Od petnaestak organizacija kojima se pismeno obratio samo par njih je pokazalo interesovanje za ovaj slučaj. Misija OCSE u Srbiji mu je odgovorila da se ne bave pojedinačnim slučajevima prava pritvorenika dok je Komitet pravnika za ljudska prava (YUCOM) odgovorio da će se baviti ovim slučajem čim dobije potrebnu dokumentaciju. Organizacije civilnog sektora nisu našle za shodno, regirati, ili pokušati pomoći i nakon saznanja da Erkin Dacić štrajkuje glađu u pritvoru.

Prije pretresa i hapšenja Erkinu Daciću od strane policije i pravodusnih organa u Novom Pazaru nije upućen usmeni ili pismeni poziv, a u samom činu hapšenja učestvovalo je više pripadnika PU Novi Pazar.

Prema tvrdnji Dacića prilikom ulaska policije u njegov dom nije mu pokazan niti uručen nalog za pretres. U policijskom  Rješenju o određivanju pritvora, potpisanom od strane ovlašćenog službenog lica Dalibora Bajovića, stoji da je policija postupila po naredbi Višeg suda u Novom Pazaru i da je Erkin Dacić pokušao da zatvori vrata, oglušio se više puta na policijska naređenja i uputio prijetnje policijskim službenicima i predsjedniku države Aleksandru Vučiću.

„Sve ću vas pobiti!Jedan od vas je moj, ima da ga ubijem, a zatim i Vučića jer on stalno luta po Pazaru i Bosni“, piše u policijskom Rješenju o zadržavanju Dacića odobrenom od strane Višeg javnog tužioca Milene Mrvić i Osnovnog javnog tužioca u Novom Pazaru Nermina Koškovca, 8. septembra 2017. godine, a zbog krivičnih djela ugrožavanje sigurnosti i napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti.

Daciću je nakon hapšenja po službenoj dužnosti dodjeljen branilac Dragan Novović, dugogodišnji advokat iz Novog Pazara. Siptomatično za ovaj slučaj je što se u biografiji Novovića bilježi da je devedesetih godina bio zastupnik Stranke srpskog jedinstva (SSJ) Željka Ražnatovića Arkana.

Dacić tvrdi da je prilikom hapšenja reagovao iz straha i u afektu te da nikad nije imao namjeru da krši zakone Srbije.

„Nisam ni riječ uspio da izgovorim, a već desetak cijevi mi je bilo upereno u čelo. Nisam uspio da se sjetim, a kamoli da tražim nalog za pretres. Taj nalog mi nikad nisu pokazali. Na sudu sam pitao zašto mi ni jedan organ nije poslao poziv ako sam smetao jer mi je jedan inspektor dao do znanja da su me pratili. Tražili su i bili su ubjeđeni da ja imam oružja, to bi za njih bio pun pogodak“, kazao je.

Prema njegovim riječima prilikom hapšenja je zadobio povrede u predjelu rebara, što je konstatovano i prilikom pregleda u novopazarskoj bolnici ali mu je ta medicinska dokumentacija zadržana od strane službenika novopazarskog zatvora.

„…Ali mi još uvijek nije dostavljen nalaz radiologa. Medicinar zatvora mi je odgovorio jednom da je ljekar nedosupan, drugi put da vikendom ne može, a treći put da je ljekar na odmoru“, napisao je pritužbi upućenoj Zaštitniku građana Srbije, krajem septembra 2017.

U zaključku svoje ispovjesti Erkin Dacić poručuje da će kao legalista, dosljedan pravdi, na isti ili sličan način izražavati protest na nepravdu koju uoči od strane trenutne vlasti ili sličnog. Bez obzira na ono što je preživo nema razloga da se kaje, ali poručuje i da se osjeća vrlo nesigurno dok živi u Srbiji.

Jasno mu je i da je sada po prismotrom od strane bezbjednosnih službi, jer mu, kako navodi, kontaktiraju rodbinu i prijete.

Po izlasku iz zatvora napravio je novi profil na fb-u i nastavio svakog dana da, sa po nekoliko vijesti i kritika, javnosti iznosi svoje stavove koji se općenito odnose na Sandžak i Bošnjake.

– Ko je Erkin Dacić?

Erkin Dacić je rođen 1973. godine, državljanin je Republike Srbije i Bosne i Hercegovine. Iz sela Cetanoviće na Pešteru, općina Sjenica, njegova porodica je pred početak rata 1992. godine doselila u Sarajevo gdje je upisao saobraćajni fakultet. Po izbijanju rata dobrovoljno se priključio odbrani Sarajeva i sve do 1995. godine bio je vojnik Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Ranjavan je i liječen u Vojnoj bolnici Kliničkog centra Sarajevo. Radio je kao novinar za nekoliko printanih medija u Sarajevu (Večernje novine, Jutarnje novine, Saff) i studirao islamski fakultet. Po završetku rata doselio se u Novi Pazar. Razveden je i otac je četvero djece. Trenutno je nezaposlen.

 

 

Povezane vijesti