Aktuelno Bosna i Hercegovina Društvo Sandžak

STAV: Politički i društveni harakiri Muamera Zukorlića

Sarajevski heftičnik “STAV” objavio je danas tekst u kojem ocjenjuje da je lider Stranke pravde i pomirenja (SPP) u medijskom nastupu, u emisiji Pretres Sandžačke TV, izvršio svojevrstan “politički i društveni harakiri”.

Zukorlićeva upotreba bajate velikosrpske propagande politički je suicid uživo, javno razotkrivanje i politička samokastracija pred očima cjelokupne bošnjačke javnosti. Navodno izazvan stavovima Mustafe ef. Spahića, koje ustvari pripisuje navodnom KOS-ovom lobiju u uredu reisul-uleme, Zukorlić je samo potvrdio da nije prikladan ni za lidera neke stranke koja bi se trebala smatrati bošnjačkom, a kamoli za časnu funkciju vjerskog poglavara.

Ima nečeg otužnog i deprimirajućeg u posmatranju kako se uživo gasi i nestaje karijera neke osobe. Pogotovo ako je u javnosti postojalo uvjerenje, ili bolje rečeno zabluda, da navedena osoba posjeduje određene kvalitete, potencijale i kapacitete. Upravo je takav slučaj s Muamerom Zukorlićem, liderom Stranke za pravdu i pomirenje, koji je, gostujući u emisiji Pretres Sandžačke TV, izvršio svojevrstan politički i društveni harakiri.

Prosječan gledalac mogao je osjetiti određen tranfser blama i neprijatnosti posmatrajući Zukorlića, koji je svoj imidž gradio nastupajući kao rijetka vrsta bošnjačkog jastreba koji leti iznad neprijatnih političkih kompromisa, kako sjedi i poput neke marionete i lutka bezumno ispaljuje teze Aleksandra Vučića i uopće čitave velikosrpske beogradske političke kuhinje.

Naravno, bolje obavješteni dobro znaju da Zukorlić ima nekoliko različitih nastupa koji ovise od publike kojoj se obraća. Jedan je parolaški, populistički i demogoški, usmjeren ka široj bošnjačkoj javnosti, gdje Zukorlić nastupa koristeći krupne riječi i velike ideje, čime se postavlja u superiornu poziciju i oštar kontrast naspram onih bošnjačkih lidera, političara i javnih ličnosti koje moraju da djeluju u datim okolnostima, a koje nemilosrdno proziva i optužuje za kompromiserstvo, izdaju, poltronstvo i tako dalje.

Takva galama služi da odvrati pažnju od činjenica da Zukorlić radi upravo ono za šta optužuje druge, tačnije da ima krajnje servilan i podanički odnos spram Beograda, isključivo radi vlastitih ličnih interesa. Treći je nastup, pak, onaj svađalački, koji je do sada bio rezerviran za političke neistomišljenike među Bošnjacima na prostoru Sandžaka, a o čemu šira bošnjačka javnost nije mnogo znala.

Da bi uspješno žonglirao između ova tri različita nastupa, da bi uopće mogao istovremeno služiti interesima Vučića, izazivati sukobe među Bošnjacima u Sandžaku, te se široj bošnjačkoj javnosti predstavljati kao pozitivan lik, Zukorlić se jednostavno mora služiti najgorim zamjenama teza. To mu je donedavno koliko-toliko i polazilo za rukom, međutim, količina velikosrpske propagande koju je ispalo u gostovanju na Sandžačkoj TV naprosto je neprobavljiva.

Zukorlić je jednostavno suviše samouvjereno istrčao, valjda nesvjestan da ono što danas vergla nisu nikakve skandalozne objede i pikanterije koje će šokirati javnost i okrenuti vodu na njegov mlin nego budalasta velikosrpska i velikohrvatska propaganda koja zagađuje bosanskohercegovački javni prostor već više od dvije decenije, propaganda na koju je bošnjačka javnost toliko oguglala da je danas ili ismijava ili ignorira.

Optužbe na račun političkog i vjerskog vrha za pripadnost KOS-u, optužbe za “fildžan-državu”, pokušaj da se nametne kao jedini neprikosnoveni lider i glas svih Bošnjaka Sandžaka, namjera da se izazove animozitet između Bošnjaka Sarajeva i Sandžaka, predstavljanja sebe kao legitimne alternative, iako sve činjenice govore drugačije, stvaranje paralelizama u institucijama, politikantstvo kroz stražnja vrata i prozore radi kooptiranja kadrova, imputiranje vjerske dimenzije političkim razmimoilaženjima i tako dalje, sve to Bošnjaci gledaju i žive još od 1993. godine.

To su od početka bila opća mjesta gotovo svih medija i ličnosti koji ne žele dobro Bošnjacima, i to bošnjački narod jako dobro zna. Štaviše, takve optuže i klevete toliko su izlizane da ih danas više gotovo niko politički ambiciozan na bh. političkoj sceni i ne koristi jer samo izazivaju kontraefekt. Ono što je Zukorlić bubetao u Pretresu danas se može čuti isključivo na marginama društvenih mreža ili u pisanjima Zukorlićevih replika poput stanovitog Tandira i stanovitog Muratovića. Čak je sumanuta propaganda Dževada Galijaševića evoluirala i prestala baratati s takvim terminima.

Muamer Zukorlić (L) u svojstvu vijećnika na sjednici Bošnjačkog naconalnog vijeća (BNV).(Foto: Snews, arhiv)

Zukorlićeva upotreba bajate velikosrpske propagande politički je suicid uživo, javno razotkrivanje i politička samokastracija pred očima cjelokupne bošnjačke javnosti. Navodno izazvan stavovima Mustafe ef. Spahića, koje ustvari pripisuje navodnom KOS-ovom lobiju u uredu reisul-uleme, Zukorlić je samo potvrdio da nije prikladan ni za lidera neke stranke koja bi se trebala smatrati bošnjačkom, a kamoli za časnu funkciju vjerskog poglavara.

Jedino što je dokazao jeste da mu je hitno potrebna pažnja kroz sukob s vjerskom institucijom koje je i sam dio. I zato je Zukorliću potrebno uskratiti pažnju i ukinuti mu mogućnost institucionalnih polemičkih odgovora, a očito da se upravo to i događa.

Uoči skorih izbora na Sandžaku Zukorliću je ignoriranje najbolja mjera, jer novim objedama koje je uputio prema Sarajevu ustvari želi proizvesti “vaskrs” vlastite važnosti, potopljene na nedavnim izborima za reisul-ulemu.

Izvor: https://stav.ba/politicko-drustveni-suicid-muamera-zukorlica/?fbclid=IwAR2SM5HXtMhpohT_nqNeKdjHCPxVWAxinWoqNWKXtyLCCISIfO-VCnMbOqo

Povezane vijesti