Stećci Sandžaka mapirani u okviru projekta „Stećak Map“

Na području Sandžaka mapirane su — fotografisane, evidentirane i tačno locirane — one najjasnije nekropole stećaka za koje nema dileme da se tu zaista nalaze stećci, a neke se nalaze i na listi UNESCO-ove svjetske kulturne baštine, poručeno je sa promocije posljednje faze projekta „Stećak Map“ koji provodi Fondacija „Mak Dizdar“, u saradnji sa lokalnim koordinatorima.

Od marta 2019. godine, Fondacija „Mak Dizdar“ provodi projekt „U kamenu uklesano“, čiji je cilj zaštita, očuvanje i promocija stećaka u Bosni i Hercegovini. U sklopu projekta razvijena je interaktivna karta stećaka u Bosni i Hercegovini — stecak.map. U posljednjih šest mjeseci mapirani su i stećci na području Crne Gore i Srbije.

„I za mene su stećci u Sandžaku bili svojevrsno otkriće. Doktorirao sam na temu stećaka i bilo mi je poznato da stećaka ima i na ovom području, ali obično se govori o graničnom području sa Bosnom i Hercegovinom u Srbiji i Crnoj Gori, a nisam bio svjestan da je kompletan Sandžak bogat tim lokalitetima i da se taj teritorij prostire čak do kosovske granice u Crnoj Gori. Jako je bitno da se to naučno utvrdi, da se objave adekvatni članci i da se kompletan Sandžak uvrsti kao punopravni član porodice teritorija na kojima se prostiru stećci. To će nam pomoći da dođemo do nekih odgovora jer još uvijek nije jasno koji su najstariji, koji su kasniji. Jako bi bilo korisno da se formira neka vrsta instituta koji bi se time bavio. Treba, naravno, biti baziran u Bosni i Hercegovini, ali to treba biti međunarodni institut kojim bi taj fenomen, konačno, bio dovoljno proučen i poznat, te dobio pažnju koju zaslužuje u čitavom svijetu“, rekao je Dr. Gorčin Dizdar, ekspert za stećke, historičar umjetnosti i unuk Mehmedalije Maka Dizdara.

Tokom prezentacije održane u petak u Sjenici prikazana je i izložba fotografija “Stećci Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije.

Predsjednik Fondacije „Mak Dizdar“ Gorčin Dizdar kazao je za SNEWS da je cilj projekta mapiranje stećaka uz ideju da to rade mladi volonteri. U pilot fazi radili su u deset općina širom Bosne i Hercegovine, gdje su formirali timove mladih koji su se bavili stećcima na svom području, a u posljednjoj fazi — oko Sarajeva, u Crnoj Gori i Srbiji — sa učitavanjem novih podataka biće mapirano još pedeset nekropola stećaka.

„Spojili smo naučnu potrebu za mapiranjem, a s druge strane angažman mladih na kulturnom naslijeđu. Na društvenim medijima bili smo dosta aktivni i probudili veliko interesovanje. Mimo projekta, puno ljudi nam je slalo informacije i do početka ove faze imali smo oko 250 mapiranih lokaliteta. U posljednjoj fazi u Crnoj Gori najviše smo radili oko Rožaja, u Srbiji formalno je centar bio Novi Pazar, ali zahvaljujući angažmanu ovdašnjeg tima radili smo na kompletnom ovom području i sa unošenjem novih podataka vjerujem da ćemo preći preko tristo lokaliteta“, kazao je Dizdar, izrazivši očekivanje da će se nastaviti sa mapiranjem stećaka.

Podvukao je da se mapiranje ne sprovodi institucionalno i da to trebaju uraditi naučni instituti.

„Nadam se da ćemo ovim potaknuti vlasti i naučne institucije da se ozbiljnije prihvate tog zadatka i da će stećci dobiti mjesto koje zaslužuju. Oni su 2016. uvršteni na UNESCO-vu listu i bilo je nade da će se nešto promijeniti, a nažalost to nije tako. UNESCO je jedan pečat, a na nama je da to nastavimo valorizirati. To se nije desilo. Pored naučnog interesa, naš fokus je na promociji stećaka kao turističkog potencijala i destinacija, i možda time možemo dati još jedan argument za njihovu zaštitu i promociju jer znamo kako to rade druge države. Na kraju krajeva, od toga može biti i ekonomske koristi“, poručio je on.

Ukazao je da će s novim elementom na web stranici volonteri moći sami da unose lokalitete, za koje vjeruje da ih ima više od hiljadu na ovom području.

Dizdar koji je doktorirao stećke kaže da je osnovna karakteristika stećaka “da su to monolitni nadgrobni spomenici”, da je ta monolitnost nešto posebno za period srednjeg vijeka jer takvu vrstu spomenika vezujemo za praistoriju i raniji period.

“Ovdje imamo jedinstven fenomen u kontekstu čitavog svijeta — jednu takvu bogatu kulturu monolitnih spomenika koji najprije, zbog brojnosti i masivnosti, zaslužuju pažnju, a potom zbog ukrasa i ikonografije, što je vlastiti vizuelni jezik i vlastiti umjetnički pravac. Autohton, original”, pojašnjava i zaključuje:

„Stećci su spomenici koji su uvijek u nekoj harmoniji i dijalogu sa svojim prirodnim okruženjem. To nisu spomenici koji su smješteni u muzeju, crkvi ili nekoj drugoj građevini, nego ljudi koji su ih postavljali pažljivo su razmišljali o lokalitetima. Ako idete u istraživanje stećaka, uvijek idete u istraživanje vaše okoline i vaše prirode, i na kraju krajeva i ljudi koji i dan-danas žive na tim područjima. Bavljenje stećcima ujedno znači i bavljenje prirodom, društvom, društvenim oblicima, kulturom, identitetom, čak i ekonomijom.“

Baltić: „Stećci su brend srednjovjekovne bosanske države“

Arheolog iz Sjenice Mustafa Baltić, koji je bio koordinator za sjeverni dio Sandžaka, kazao je da mladi ljudi — volonteri koji su učestvovali u projektu i od nekropole u Radimlji kod Stoca obišli više lokaliteta na ovom području sa „kamenim spavačima“ — budu upoznati sa onim što stećci zaista jesu i da ono što budu našli mogu naći i u sred Hercegovine, odakle stećci u stvari i potiču.

„Ovdje smo odabrali najjasnije spomenike, odnosno nekropole koje su evidentirane i o kojima nema dileme o čemu se radi. Radi se o nekropolama u Priboju, Prijepolju, Sjenici i Novom Pazaru. Prvi stećci kod nas se spominju u 16. stoljeću, kada je pratilac cara Ferdinanda od Beča ka Istanbulu kod sultana putovao kroz ove krajeve, pitao za čudno kamenje i od naroda saznao da su to stećci. Franjevci koji su čuvali lavru srednjovjekovne bosanske države, a koji su se bavili popisivanjem stećaka uz falsifikovanje podataka, nakon Berlinskog kongresa 1878. godine, kad je arheologija postala popularna, a arheolozi imali ulogu agenture i špijuna. Također, osnivanjem Zemaljskog muzeja u Sarajevu, kada su se prvi pioniri naše arheologije posvetili stećcima, tada se više etablirala priča o crkvi bosanskoj i tada se znalo sve ono što mi kao ne znamo. Superstar nauke o stećcima je Šefik Bešlagić, koji je od 60-ih do 80-ih godina definisao stećke, kako oni izgledaju, popisao ih na prostoru cijele bivše Jugoslavije. Ako je Bešlagić rekao da je stećak — ne možete da sumnjate. Osamdesetih godina Lovrenije Vukadin, zajedno sa Marijom Minić i kasnije Dragicom Premović Aleksić, obilazili su neke lokalitete. Devedesetih godina stećci se negiraju i postaju „horizontalne nadgrobne ploče“ i izbjegava se taj termin. U savremenom dobu imamo hibridni pristup gdje sve postaje svih nas. Lijepo je to, ali treba da znamo da svi mogu biti sahranjivani pod stećcima — ne moraju biti oni za koje smatramo da su naši nacionalni preci — ali ono oko čega ne može biti sumnje jeste da su stećci brend srednjovjekovne bosanske kraljevine“, konstatovao je Baltić, podsjetivši da je Bosna u 14. vijeku bila najmoćnija država na Balkanu, a moda najmoćnije države prešla i na ostale krajeve.

Krajem juna ove godine u Stocu je održaba tadionica projekta “Stećak Mpa” i to je, kako je objavila Fondacija “Mak Dizdar” bila je prilika da učesnici/ce iz Sarajeva, Novog Pazara i Rožaja steknu nova znanja i perspektive o stećcima – jedinstvenoj kulturnoj baštini koja povezuje regiju.

Kao predavači o književnim i duhovnim dimenzijama stećaka kroz naslijeđe Maka Dizdara govorio je njegov unuk Gorčin Dizdar, umjetnik koji je predstavio kreativne pristupe interpretaciji stećaka u savremenom kontekstu Adis Elias Fejzić, antropolog koji je govorio o važnosti sjećanja, identiteta i kulturnog kontinuiteta prof. dr Hariz Halilović, ugledni arheolog, koji je prenio stručno znanje o historijskim i vizuelnim karakteristikama stećaka Sandžaka Mustafa Baltić, te arheolog i volonterka Fondacije Mak Dizdar Najda Rifatbegović koja je govorila o načinu prikupljanja i bilježenja podataka prilikom popisa nekropola te unosu informacija u interaktivnu mapu stećaka – ključnom alatu projekta za očuvanje i promociju ove baštine

Tokom programa, učesnici su posjetili i dvije najznačajnije nekropole u okolini Stoca – Radimlju i Boljune, gdje su imali priliku na licu mjesta primijeniti znanja stečena na radionici, analizirati simbole i oblike stećaka te razgovarati o metodama njihove zaštite i interpretacije.

“Znanje koje su ponijeli iz Stoca mladi će prenijeti u svoje lokalne zajednice i aktivno sudjelovati u evidentiranju nekropola stećaka – kao ambasadori zajedničkog naslijeđa”, poručeno je nakon te radionice.

Projekt “Stećak Map” provodi Fondacija Mak Dizdar, uz podršku Westen Balkans Fund.

Medin Halilović