20 Februara, 2024
Aktuelno Kolumna Politika Regija

Sjeverna Makedonija 2022: Trasirana budućnost države

Republika Sjeverna Makedonija 8.septembra obilježila je 31. godinu od proglašenja nezavisnosti.

IFIMES je pripremio analizu aktualne političke situacije u Sjevernoj Makedoniji povodom obilježavanja 31.godine od proglašenja nezavisnosti te države. Iz opširne analize „Sjeverna Makedonija 2022: Trasirana budućnost države/Северна Македонија 2022: Трасирана иднина на државата” izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Godina 2017. predstavlja prekretnicu u modernoj makedonskoj historiji. Došlo je pada režima Nikole Gruevskog (VMRO-DPMNE), koji je bio na vlasti u periodu 2006-2017. Formirana je nova Vlada, koju je predvodio premijer Zoran Zaev (SDSM). 

Prespanskim sporazumom Zoran Zaev i Alexis Tsipras su porazili doktrinu Slobodana Miloševića Constantina Mitsotakisa, kojima su asistirale pojedine makedonske političke partije, prema kojoj nije bilo predviđeno postojanje Makedonije kao države i Makedonaca kao naroda. Punopravnim članstvom u NATO-u ostvario se stoljetni san Makedonaca i ostalih građana, da imaju svoju državu za čiji teritorijalni integritet i suverenitet garantira najveće i najjače vojnopolitičko savezništvo na svijetu – NATO. Time su poraženi velikodržavni projekti koji su uključivali ili imali aspiracije prema Sjevernoj Makedoniji.

Potpisom sporazuma u Prespi 17.juna 2018.godine riješen je dugogodišnji spor sa Grčkom oko ustavnog imena. Novo ustavno ime države je Republika Sjeverna Makedonija. Potpisani sporazum potvrdio je državno-pravni kontinuitet Republike Makedonije, etničku pripadnost Makedonaca, priznanje makedonskog jezika, kulture i identiteta. Zaokružena je makedonska državnost i potvrđen identitet Makedonaca kao naroda sa svim svojim elementima. Prespanski sporazum sadrži sve potrebne elemente, koji garantiraju opstojnost moderne makedonske države i potvrđuje posebnosti Makedonaca kao naroda.

Zaokruživanje makedonske državnosti 

Makedonci i njihova država prošli su u posljednjem vijeku kroz burnu historiju. Ilindenski ustanak pokrenut je 1903.godine kao jedan od najznačajnijih datuma u makedonskoj historiji. Tokom 2.svjetskog rata 1944.godine održano je zasjedanje ASNOM-a, na kojem su udareni temelji Socijalističkoj Republici Makedoniji, koja je bila ravnopravna federalna jedinica u okviru federalne Jugoslavije. Raspadom Jugoslavije 1991.godine održan je referendum o nezavisnosti i proglašena je nezavisna i samostalna Republika Makedonija. Ulazak u NATO 27.marta 2020.godine je četvrti važan datum u historiji Makedonaca i moderne makedonske države. Peti važan događaj je priznanje autokefalnosti Makedonske pravoslavne crkve – Ohridske arhiepiskopije (MPC-OA). Početak pregovora o članstvu u EU 17 godina nakon dodjele kandidatskog statusa predstavlja prekretnicu za modernu makedonsku državu.

„Konjićev skok” još uvijek prijetnja makedonskoj državi

Zbog svoje geopolitičke i geostrateške pozicije Sjeverna Makedonija je raskrsnica regionalnog i međunarodnog kriminala i različitih interesa zbog toga se ulažu enormni napori od strane Ministarstva unutrašnjih poslova i sigurnosno-obavještajnih agencija, da se suzbije kriminal i korupcija na i preko njene teritorije. 

Još uvijek veliku prijetnju predstavlja odvijanje tajne obavještajne operacije kodnog imena „Konjićev skok“, koja ima za cilj svrgavanje postojeće vlade i kao konačni cilj povratak bivšeg premijera Nikole Gruevskog  (VMRO-DPMNE) u Sjevernu Makedoniju. I dalje se intenzivno radi na destabilizaciji države neprestanim produciranjem brojnih afera. Detektirano je i locirano više od 160 medijskih portala, koji produciraju brojne (lažne) vijesti („fakenews“) i afere. Kompanija, koja vodi web sajtove, koji podržavaju opozicionu stranku VMRO-DPMNE povezana je sa mađarskom javnom televizijskom mrežom Magyar Televizo (MTV), koja je naklonjena vodećoj Fidesz stranci premijera Viktora Orbána. Još uvijek glavna meta obavještajne operacije je donedavni premijer Zoran Zaev (SDSM) i ministar unutrašnjih poslova Oliver Spasovski (SDSM). 

Na političkom planu pokušava se blokirati funkcioniranje institucija, npr. opozicioni VMRO-DPMNE podnosi čak po 2.000 amandmana na određene zakone ili blokira imenovanje pojedinaca za upražnjenja mjesta kao što je Ustavni sud. Skoro godinu dana VMRO-DPMNE je u Sobranju blokirao imenovanje novih makedonskih ambasadora i time je prouzrokovao, da država u ključnim evropskim prijestolnicama i SAD nije imala akreditirane ambasadore u vrijeme, kad joj je to najpotrebnije. Time je nanesena znatna diplomatska šteta naporima u ispunjavanju ambicije u pogledu članstvu u EU.

Pored Zorana Zaeva meta napada je i ministar unutrašnjih poslova Oliver Spasovski, koji je uspio za samo nekoliko godina ustrojiti Ministarstvo unutrašnjih poslova kao najbolje u regionu, profesionalnu policiju te je detektirao i demontirao mreže pojedinih stranih obavještajnih službi na teritoriji Sjeverne Makedonije, posebno ruskih i zbog toga su napadi na njega osmišljeni kao svojevrsna osveta za njegovo uspješno djelovanje. Ministar Spasovski je odigrao ključnu ulogu u zaštiti ustavno-pravnog poretka i policijsko-pravosudnog sistema u državi. Zbog toga je važno izabrati kompetentnog novog direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), jer se makedonski sigurnosno-obavještajni i policijski sektor nalazi pred velikim izazovima.

Centar tajne obavještajne operacije „Konjićev skok” je u Budimpešti i u nju su uključeni pojedini čelnici država, koji su saveznici Nikole Gruevskog, uglavnom iz evropske (radikalne) desnice odnosno Evropske narodne stranke (EPP). Osmišljen je plan povratka Gruevskog u Sjevernu Makedoniju i njegov ponovni dolazak na vlast, jer su procijenili da se zbog tijesne parlamentarne većine može stvaranjem ambijenta haosa brzo srušiti postojeća vlast. Neshvatljivo je, zašto savez NATO tolerira takvu djelatnost obavještajnih službi pojedinih svojih država članica u Sjevernoj Makedoniji, koja ne samo da je usmjerena protiv nacionalnih interesa suverene države članice, nego i protiv interesa samog NATO-a. 

Degruevizacija države nužan i dugotrajan proces 

februaru 2015.godine u javnosti je izbio skandal zbog razotkrivanja tajnog prisluškivanja u okviru kojeg je makedonska tajna služba (UDK) tajno i nezakonito prisluškivala oko 26.000 osoba i to u zemlji koja faktički ima 1,65 miliona stanovnika. Režim Gruevskog iznio je iz zemlje, prema procjenama, više od pet milijardi eura, dok su biznismeni bili prisiljeni plaćati „reket” režimu. Redovno su producirani međuetnički konflikti, koji su unosili nesigurnost i strah među građane. Došlo je do enormnog bogaćenja Gruevskog i pojedinaca oko njega.

Tokom režima Nikola Gruevski – Sašo Mijalkov – Orce Kamčev u Sjevernoj Makedoniji uspostavljen je neformalni centar moći, koji je bio simbioza, politike, tajkuna i mafije uz podršku obavještajnog podzemlja i koji je faktički vladao državom. Makedonske vlade poslije pada režima samo su djelomično vladale, jer nisu uspjele u potpunosti savladati neformalne centre moći i demontirati režim Gruevski-Mijalkov-Kamčev, koji još uvijek subverzivno djeluje protiv vlade raspolažući enormnom količinom novca za njeno rušenje i vraćanje Sjeverne Makedonije u staro stanje.

Degruevizacija Republike Sjeverne Makedonije ne predstavlja samo suočavanje sa uzrocima i posljedicama režima Nikole Gruevskog i VMRO-DPMNE nego se radi o nužnom dugotrajnim procesu demontaže tog režima, koji je još uvijek kapilarno prisutan u svim segmentima makedonske države i društva. Tu je pored pravosudnog sistema važno šire društveno djelovanje i akcija u eliminaciji štetnih posljedica 11-godišnje vladavine Gruevskog. Gruevski i suradnici nisu mogli izbjeći odgovornost i sudsko procesuiranje za sve počinjeno tokom njihove vladavine. Gruevski, iako u egzilu u Mađarskoj i pod zaštitom i logistikom mađarskog premijera Viktora Orbana (Fidesz), pokušava i dalje zaustaviti pozitivne političke procese. Doneseno je nekoliko pravosnažnih presuda za Gruevskog i saradnike, kojim su osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne. Nije moguće osigurati sveopšti napredak bez demontaže režima Nikole Gruevskog i Orbanove financijsko-kriminalne i bankarske hobotnice u Sjevernoj Makedoniji i regionu.

Predsjednik VMRO-DPMNE Hristijan Mickoski, koji je naslijedio Gruevskog još uvijek nije uspio reformirati partiju, jer postoji otpor reformama unutar VMRO-DPMNE, posebno među kadrovima Gruevskog, što šteti i otežava poziciju Mickoskom i na domaćoj i na međunarodnoj političkoj sceni. 

Otvoreni Balkan 

U Novom Sadu su 9.oktobra 2019.godine predsjednik Srbije Aleksandar Vučić (SNS), premijeri Sjeverne Makedonije i Albanije, Zoran Zaev (SDSM) i Edi Rama (PS) potpisali Deklaraciju o namjerama o uspostavljanju „malog Schengena” između te tri zemlje. Zajednička deklaracija obuhvatila je eliminiranje graničnih kontrola i ostalih barijera za lakše kretanje u regionu, koji će omogućiti i građanima da putuju samo uz ličnu kartu, kao i da se zaposle bilo gdje ukoliko imaju potvrdu o svojim kvalifikacijama odnosno jedinstvenu radnu dozvolu. Deklaracija predviđa i priznavanje diploma, kao i bolju saradnju u borbi protiv organiziranog kriminala i pomoć u slučaju elementarnih nepogoda.

Svi rezultati koji su postignuti, naročito na polju ekonomije i privredne saradnje zemalja okupljenih u Otvorenom Balkanu – brži protok ljudi, roba, kapitala i usluga, ubrzan rast svih ekonomskih pokazatelja, bolja i sveobuhvatnija politička saradnja, promptno rješavanje svih međusobnih problema i sporova kroz proces dijaloga i usaglašavanja – dokaz su da zemlje Zapadnog Balkana imaju šta da ponude EU, da one žele, mogu, umiju i znaju da sarađuju sa EU, da moraju, i formalno-pravno, da budu dio zajednice evropskih naroda i da oni jesu, već vijekovima, Evropa, bez obzira na to što im trenutna politika i birokratija to osporavaju i koče ih. Otvoreni Balkan jeste regionalna inicijativa, regionalni projekat, ali on nije zamjena za članstvo u EU, niti pandan ili „utješna nagrada” zemljama-kandidatima za članstvo u EU, a ponajmanje svojevrsno predvorje ili nekakva „čekaonica” za članstvo u EU. 

Otvoreni Balkan je ponajprije, još jedan, vrlo čvrst i kvalitetan dokaz zrelosti zemalja Zapadnog Balkana za punopravno članstvo u EU, koje im se već decenijama obećava i svako malo vremena dodatno uslovljava. Otvoreni Balkan je, također, jedinstvena prilika i zbir mnogobrojnih šansi za dodatni razvoj i napredak svih zemalja regiona, u svim oblastima društvenog, javnog, ekonomskog, kulturnog, sportskog pa i političkog, života na ovom prostoru, prostoru koji je oduvijek bio, i jeste, Evropa. On jeste balkanski, ali je, po svojoj suštini, daleko više evropski model i način građenja zajedničke budućnosti – evropske budućnosti, bez obzira na sve prepreke na putu ka njoj. Države ukoliko žele, da osiguraju napredak i razvoj moraju eliminirati unutrašnje tenzije i urediti odnose sa susjedima. 

Otvoreni Balkan predstavlja jedinu istinsku šansu, da region nastavi da mijenja sebe, da se bori za sebe i sebe prikaže i dokaže u najboljem, po EU prihvatljivim kriterijima i standardima. Naravno, postoje i izazovi i teorije o Otvorenom Balkanu kao inačici „Srpskog sveta“, jer Bosna i Hercegovina, Kosovo i djelomično Crna Gora taj projekat proglašavaju projektom srpske politike. Drugi smatraju, da se radi o tzv. velikoj Albaniji. Argumentacije iz navedenih država uglavnom su uslovljene reakcijama i djelovanjem međunarodne zajednice, jer ne postoje argumentirane analize i državni stavovi zašto bi Otvoreni Balkan bio „Srpski  svet“, „velika Albanija” ili Sorosov projekt. Zbog toga je važno da Otvorenom Balkanu pristupe Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Kosovo.

Analize su pokazale, ukoliko bi Otvoreni Balkan bio uspostavljen prije pandemije Covid-19, da bi se države i cijeli region adekvatnije i uspješnije suočio sa pandemijom korona virusa ali i sa energetskom i prehrambenom krizom, koja je prouzrokovana invazijom Rusije na Ukrajinu. Parcijalno rješavanje pandemije, energetske i prehrambene krize donosi i parcijalne rezultate. Važnost saradnje i solidarnosti je najvidljivija u vrijeme kriza kao i  slučajevima elementarnih nepogoda: požari, zemljotresi, poplave itd. 

Zaev trasirao put države za budućnost

Integracijska paradigma premijera Zorana Zaeva (SDSM), politika „Nula” problema sa susjedima i snažan međunarodni angažman doveli su do potpisivanja Sporazuma o prijateljstvu, dobrosusjedstvu i saradnji između Sjeverne Makedonije i Bugarske, donijet je zakon o unapređenju upotrebe jezika drugih etničkih zajednica. Potpisan je i implementiran Prespanski sporazum sa Grčkom, koji je omogućio deblokadu euroatlantskih integracijskih procesa. Članstvo u NATO-u je potvrda pravilnosti djelovanja i historijski uspjeh, a to znači mir, sigurnost, stabilnost i blagostanje. Zaev je svoju zemlju izvukao iz dugogodišnje izolacije i konflikata sa susjedima. Pokazalo se u praksi, da su promjene moguće i bile potrebne. To je demokratska politička legitimacija Zorana Zaeva. Makedonska pravoslavna crkva (MPC-OA) postala je autokefalna. Započeti su pregovori o članstvu sa EU. Dolaskom na vlast Zorana Zaeva 2017.godine u toj državi više nije zabilježen nijedan međuetnički incident, koji su prije bili redovna pojava na dnevnoj osnovi. Sjeverna Makedonija je prema međunarodnim indeksima najsigurnija[2] zemlja Zapadnog Balkana. Od izuzetne važnosti izgradnja i razvijanje povjerenja i partnerstva sa građanima, koje se odlikuje i kroz slogane makedonske vlade „Vlada za građane” i „Jedno društvo za sve“. predstavlja novu političku kulturu na makedonskoj političkoj sceni, jer novi pristup opoziciju shvaća i prihvata kao partnera, a ne kao protivnika. To, ipak, predstavlja novinu i novu političku kulturu na makedonskoj političkoj sceni u okolnostima, kada se odlučuje o ključnim makedonskim nacionalnim pitanjima i njenoj budućnosti, koja je prije svega vezana za članstvo u EU, jer je u međuvremenu postala punopravna članica NATO-a. 

Za Republiku Sjevernu Makedoniju od posebne je važnosti, da budu sankcionirani i uvršteni na „crnu listu” američke administracije svi oni koji opstruiraju ili ne priznaju Prespanski sporazum, koji je donio mir, stabilnost i prosperitet Sjeverne Makedonije i oni koji ne priznaju i ne prihvaćaju ustavno ime države Republika Sjeverna Makedonija. Zbog toga je izvršna naredba[3] američkog predsjednika Josepha Bidena upozorenje i poruka svima u regionu Zapadnog Balkana ali i makedonskim vlastima da intenziviraju borbu protiv kriminala i korupcije i suprotstave se negativnim pojavama i pojedincima, koji mogu ugroziti regionalni mir, stabilnost i prosperitet. 

Analitičari smatraju, da je donedavni premijer Zoran Zaev trasirao put Republike Sjeverne Makedonije za budućnost. Ostvareni su snovi generacija Makedonaca i ostalih makedonskih građana, jer po prvi put u modernoj historiji Sjeverna Makedonija dočekala je dan nezavisnosti sa ostvarenjem svojih strateških ciljeva. Proces demokratizacije i napretka Sjeverne Makedonije je nezaustavljiv proces. Aktualna Vlada Sjeverne Makedonije ima trasiran put za budućnost, mora osigurati kontinuitet dosadašnje politike, ali i sprovesti prijeko potrebne reforme te obračun sa kriminalom i korupcijom.    

Ljubljana/Bruxelles/Washington/Skopje, 8. septembar 2022

Izvor: IFIMES

Povezane vijesti

%d bloggers like this: