Aktuelno Društvo Globus

Večeras je 27. noć ramazana

Muslimani večeras obilježavaju mubarek noć Lejletu-l-kadr. U nastavku prenosimo tekst o blagoslovljene noći u kome se podsjeća da se 27. ramazana 610. godine, kad se na grudi najodabranijeg među stvorenjima, onog zbog kojeg je sve drugo stvoreno, spustio Božiji Govor.

Piše: Hamza RIDŽAL, STAV

Kada je napunio četrdeset godina, Muhammed, a. s., osjećao je potrebu da se osamljuje, da bar neko vrijeme provede odvojen od svakodnevnih događanja. Odlazio bi u pećinu Hira nedaleko od Meke. Tamo je znao ostati i po nekoliko dana. Razmišljao je o životu i svijetu, o ljudima, o nebu, tajnama života i smrti. Jedanput, te davne 610. godine, prije 1410 godina, sklonio se u tišinu pećine Hira. Iznenada zapuše silovit vjetar. Bio je toliko snažan da se činilo kako nosi kamenje i pomjera stijene. Kao da se čitava pustinja pretvorila u nemirno more, a pećina Hira poput broda počela tonuti među njenim visokim, pješčanim valovima. Zanijet u duboke misli, Muhammedu, a. s., učini se da je zadrijemao. Kroz sklopljene očne kapke iznenada ga trgnu jak bljesak svjetlosti, kao kad Sunce tek grane. Začuđen, Muhammed, a. s., otvori oči. Začu se žestok prasak. Uplašeno se osvrtao lijevo i desno.

Pogleda u stijenu pred sobom i iznad sebe. Ali, sve je bilo mirno. Ništa se nije micalo. Odakle su, onda, dolazili ti tutnji i bljesci maločas? Šta se to dešavalo? – pitao se Muhammed. Iznenada pogleda k nebu. I gore, u dubokom plavetnilu, ugleda pojavu kojoj nije mogao odrediti lik. Zastade mu dah. Tad začu glas, snažan i prodoran:

“Čitaj u ime Gospodara tvoga Koji stvara,

stvara čovjeka od ugruška!

Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj,

Koji poučava peru,

Koji čovjeka poučava onome

što ne zna.”

Bili su to prvi kur’anski ajeti nestvorenog Božijeg Govora objavljeni Poslaniku, a. s., prve rečenice Knjige nad knjigama, Izvora čija će plodonosna bujica ozelenjeti ravnice Hidžaza, a zatim i cijelog svijeta.

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, sa strašnom se zebnjom krenuo spuštati iz pećine prema gradu. Kako navodi dr. Tamazan Ayyali u knjizi Posljednji Allahov poslanik, na putu do kuće čuo je kako mu se svaki kamen i drvo obraćaju sa: “Es-selamu alejkum, ja Resulallah!” Kada je došao kući, reče: “Pokrijte me, pokrijte me!”, te se nastavi odmarati sve dok ga strah nije prošao. Potom ispriča sve svojoj supruzi hazreti Hatidži: “Džibrila, a. s., izgubio sam iz vida. No ostala je u meni njegova veličanstvenost, snaga i strah. Bojim se da će mi ljudi reći da sam lud i da će o meni početi ružno govoriti.” Hazreti Hatidža, koja je čekala ove dane i bila spremna za njih, reče: “Neka te uzvišeni Allah sačuva! Gospodar svjetova će ti podariti dobro i ništa osim dobra! U Allahovo ime vjerujem da ćeš ti biti poslanik ovog ummeta. Ti voliš gosta. Istinoljubiv si i pravedan. Pomažeš nevoljnicima, čuvaš siročad, pomažeš onima kojima je pomoć potrebna. Uz to si i lijepe ćudi. Vlasnik ovih osobina ne treba da se plaši.” Potom ode do Varake bin Nevfela da ga pita o ovome. Kada je Varaka saslušao šta je Resulullah rekao, uzviknu: “Neka je sa srećom, ja Resulallah! Tako mi uzvišenog Allaha, ti si posljednji poslanik koga je nagovijestio Isa, a. s. Melek kojeg si vidio je Džibril, a. s., koji je prije tebe došao i Musau, a. s. Kamo sreće da sam mlad. Da doživim vrijeme kada te budu protjerali iz Meke pa da ti pomognem.”

Noć u kojoj je počela objava Kur’ana Muhammedu, s. a. v. s., jeste noć u kojoj su se najviše približili jedno drugom Zemlja i nebo, svijet materije i svijet duhovnosti. Ova noć toliko je velika jer ju je Allah, dž. š., odabrao da se u njoj počne spuštati Njegova Riječ. Bereketom ovog blagoslovljenog trenutka, krunskog trenutka ljudske povijesti, Lejletu-kadr vrednija je od svih drugih dana i noći u kalendaru. U suri El-Kadr Allah, dž. š., kaže:

“Mi smo ga objavili u Noći kadr,

a šta ti znaš šta je Noć kadr?

Noć kadr je bolja od hiljadu mjeseci,

meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake,

spas je u njoj sve dok zora ne svane.”

Ako se hiljadu mjeseci preračuna u godine, dobije se da je Lejletul-kadr vrednija od 83 godine! “Moguće je da se ovim znamenitim spomenom odabrane noći snage ukazuje na to da predanost i pobožnost u Noći al-qadr, kvalitetom i vrijednošću štovanja Boga, pokriva pobožnost koju bi ljudi, muškarci ili žene, predano i smjerno obavljali i očitovali tokom jednog dugog ljudskog vijeka – onog od 83 godine! Iz ovog se posve jasno vidi da Božanska Riječ Kur’ana priznaje svetošću kondenzirana vremena kojima dariva ljude i čovječanstvo. Ali, jednako tako Kur’an priznaje i svetošću kondenzirane prostore. Sura Taha (20:12) oglašava božanski poziv Musau, a. s., da ‘izuje sandale svoje, jer u svetoj Dolini Tuwa on je’. Opet je posrijedi gradacija koja se i ovdje posve jasno vidi. Kao što Noć al-qadr u sebi sažima vremensko prostranstvo od hiljadu mjeseci, tako i Dolina Tuwa emanira svetost takve snage da je potrebno po njezinim prostorima gaziti bosim nogama, neposredno i neposredovano”, izvanredno zapaža akademik Enes Karić u eseju Lejletu-l-kadr – svetošću kondenzirano vrijeme.

U predajama Božijeg Poslanika posvećuje se posebna pažnja Lejletul-kadru. Od Ebu Hurejre, r. a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s .a. v. s., rekao: “Ko Noć kadr provede u namazu vjerujući (u njenu vrijednost) i nadajući se (nagradi kod Uzvišenog Allaha), bit će mu oprošteni dotadašnji grijesi.” Ovaj hadis bilježi Buhari.

Od Zirra b. Hubejša, Allah mu se smilovao, prenosi se da je rekao: “Ubejju b. Ka’bu rečeno je da je Abdullah b. Mes’ud rekao: ‘Ko cijelu godinu klanja noćni namaz pogodit će Noć kadr.’ Tada sam čuo Ubejja b. Ka’ba kako se zaklinje i kategorički tvrdi: ‘Tako mi Allaha, osim kojeg drugog Boga nema, ta noć je u ramazanu! Tako mi Allaha, ja dobro znam koja je to noć! To je noć za koju nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da je provedemo u namazu. To je dvadeset sedma noć, a jedan od njenih znakova jeste i taj da sunce ujutro, nakon nje, izlazi bijelo ne rasprostirući svoje zrake.’” Ovu predaju bilježi Muslim.

Stoga muslimani širom svijeta posebnu pažnju poklanjaju mjesecu ramazanu, a u njemu posljednjoj trećini, u čijim se neparnim noćima nalazi Lejletul-kadr. Na osnovu citirane predaje koju bilježi Muslim, velika većina muslimana smatra da je Lejletul-kadr baš u dvadeset i sedmoj noći. Transponirajući smisao i značenja Lejletul-kadra na individualni nivo, Ibn Arebi piše da se ova noć može naći čak i mimo ramazana. Onom kome na srce bude spuštena Istina od Gospodara, tome se pojedincu otvaraju sva nebesa, pa mu je ta noć bolja od hijadu drugih mjeseci – objašnjava Najveći Šejh.

S trenutkom Džibrilovog recitiranja prvih objavljenih kur’anskih ajeta započela je islamska civilizacija u onom smislu u kojem je poznajemo danas. Ta je noć promijenila ljudsku historiju. Hilafeti i carstva, Rumi i Hafiz Širazi, Ibn Arebi i Gazali, heliocentrizam i algebra, Ebu Hanife i Hasan Kafi Pruščak, arabeske i kaligrafija, Hasan Zijai Mostarac i Musa Ćazim Ćatić, islamska i grčka filozofija – sve bi to danas bilo nezamislivo bez jedne blagoslovljene noći, bez 27. ramazana 610. godine, kad se na grudi najodabranijeg među stvorenjima, onog zbog kojeg je sve drugo stvoreno, spustio Božiji Govor.

 

Riza-beg Kapetanović Ljubušak

LEJLEI-KADAR 

Dobro se sjećam onog zemana

Tiha je bila i vedra noć

Dvadeset i sedma noć ramazana –

Svom robu Allah kad pruža moć.

 

Noćas je vrijeme, noćas je doba,

Lejlei-kadar – kad dobri Bog

Molitve prima svakoga roba,

Molitve roba – pravoga svog.

 

Oči sam upro u nebo blago,

Kad će se njegov rastupiti svod,

Da molim Boga za sve mi drago:

Za oca, majku, za c’jeli rod.

 

Sve mi je ravno do mora bilo,

Ljubih i grlih vaskolik svijet;

Ljubih i grlih mrsko i milo,

Drvo i kamen, šareni cvijet.

 

Svjetlo treperi s vitih munara,

Bliži se, kuca, žuđeni čas;

Svemirom ču se molitva stara:

Allah je velik – On je vrh nas!

 

Svjetlo treperi s vitih munara,

Dolom se stere ružičast sjaj.

Pred okom čudna slika se stvara:

Planulo miljem na svaki kraj.

 

Vedrim se nebom rumen oblila,

Na zemlju slijeće zvijezda roj.

Zelena gora tlima se svila,

Tišinom šumi slavuja poj.

 

I jednim trenom sinu i presta

Jedva izustih: O Bože spas!

I jednim trenom nesloge nesta,

Ljubav je žarka grijala nas!

 

Na nebu vedra danica blista,

Svitala zora, svitao dan;

Spajala srca ljubav nam čista,

I to je bio samo pusti san!

Izvor: https://stav.ba/lejletul-kadr-bolja-je-od-1-000-mjeseci-noc-zblizavanja-zemlje-i-neba/?fbclid=IwAR1JWrqFD2UbMdO3MthfhJKm4wobF6SzPBsk3ZoDxHdXmc3uZbl1W83E5Fw

Povezane vijesti