Aktuelno Bosna i Hercegovina Društvo

Godišnjica masakra u Ahmićima

U ranim jutarnjim satima, 16. aprila 1993. godine, jedinice za posebne namjene Hrvatskog vijeće obrane (HVO) Džokeri i Maturice izvršile su napad na selo Ahmići.

Ezan za sabah-namaz, jutarnju molitvu muslimana, bio je znak za napad.

Ubijeno je 116 bošnjačkih civila, a najmlađa žrtva u Ahmićima 16. aprila 1993. godine bila je tromjesečna beba.

Pukovnik britanske vojske Bob Stewart zajedno sa svojom jedinicom koja je bila u sastavu tadašnjeg UNPROFOR-a, Zaštitnih snaga Ujedinjenih nacija, prvi je ušao u Ahmiće nakon zločina. Iako je bio iskusan vojnik, ostao je šokiran.

“Nisam mogao vjerovati da se to desilo u Evropi 1993. godine. Pitao sam se kako je to iko mogao učiniti ženama, djeci, starcima. Ljudi koji su ovdje ubijeni je akt genocida. Ja sam sahranio 104 osobe, u masovnoj grobnici u Vitezu. Moji vojnici i ja smo ih sahranili”, kazao je tada Stewart.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločini protiv čovječnosti. Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakrima, ali su novom presudom 2001. godine oslobođeni optužbi.

Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, među kojima i zbog zločina u Ahmićima 16. aprila 1993. godine, oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.

Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a “Džokeri”, bosanskog Hrvata Miroslava Cicka Bralu, na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam osam godina zatvora, a nakon odležane dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora.

Ahmed ef. Adilović, muftija travnički, na prošlogodišnjem obilježavanju velikog stradanja Bošnjaka Ahmića kazao je da se pita “šta je nekome skrivilo jedno dijete od tri mjeseca, njegov brat i sestra od šest i osam godina, šta je skrivila njihova majka, pa i otac koji je bio civil”.

Istakao je da sve “ono što se dešavalo 16. aprila i u ostalim danima, treba da bude za pamet generacijama koje dolaze, da se tako nešto više nikada i nikome ne ponovi”.

Masakr izvršen 16. aprila 1993. u selu Ahmići predstavlja tek jednu užasnu epizodu u široko rasprostranjenom obrascu nasilja kojem je svrha progon. Tragedija koja se odigrala tog dana ima sve odlike antičke tragedije. Kao prvo, odlikovala se jedinstvom vremena, prostora i radnje. Ubijanje, ranjavanje i paljevina izvršeni su na istom području, u razdoblju od nekoliko sati. Izvršile su ih relativno male grupe pripadnika vojnih snaga bosanskih Hrvata: HVO-a i specijalnih jedinica hrvatske vojne policije, takozvanih Jokera. U toku nekoliko mjeseci koliko je trajao ovaj sudski postupak vidjeli smo pred sobom, kroz priče žrtava i preživjelih, veliku tragediju. Baš kao i u antičkim tragedijama, u kojima se zlodjela nikad ne prikazuju već ih prepričavaju glumci, brojni su svjedoci Pretresnom vijeću opisali ljudske tragedije koje su snašle tolike obične stanovnike tog malog sela.

Iz sažetka Presude Pretresnog vijeća u predmetu ‘Kupreškić i drugi’

Izvor: Faktor, AA,

SENSE Centar za tranzicijsku pravdu

 

Povezane vijesti