34 godine od zločina u Sjeverinu: Porodice žrtava i dalje bez pravde i reparacija

Foto: Medin Halilović, arhiv

Na današnji dan navršavaju se 34 godine od zločina u Sjeverinu, jednog od najtežih zločina počinjenih nad Bošnjacima iz Sandžaka tokom rata u Bosni i Hercegovini. Dana 22. oktobra 1992. godine iz autobusa na redovnoj liniji Rudo–Priboj oteto je i ubijeno 16 mještana sela Sjeverin kod Priboja.

Mještani Sjeverina tog jutra krenuli su na posao u Priboj autobusom užičkog preduzeća „Raketa“. U mjestu Mioče, na teritoriji Bosne i Hercegovine, autobus su zaustavili pripadnici jedinice „Osvetnici“, koja je djelovala u sastavu Vojske Republike Srpske. Nakon legitimisanja putnika, iz autobusa je izvedeno 16 Bošnjaka iz Sjeverina, koji su potom vojnim kamionom odvedeni prema Višegradu.

Prema utvrđenim činjenicama, oteti civili su brutalno mučeni i ubijeni. Većina njihovih posmrtnih ostataka ni danas nije pronađena, što dodatno produbljuje bol porodica koje više od tri decenije čekaju potpunu istinu o sudbini svojih najmilijih.

Porodice ubijenih godinama su vodile pravnu borbu za ostvarivanje prava na reparacije, smatrajući da je Republika Srbija bila dužna zaštititi svoje građane u pograničnom području tokom trajanja oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini. Međutim, nakon više od šest godina sudskog postupka njihova tužba protiv države Srbije odbijena je uz obrazloženje da ne postoji odgovornost države za zločin počinjen u Sjeverinu.

– Sasosjećanje s porodicama žrtava

Bošnjačko nacionalno vijeće izrazilo je najdublje saosjećanje s porodicama žrtava koje, kako ističu, ni nakon 34 godine nisu dočekale punu istinu i pravdu, dok status civilnih žrtava rata većini stradalih i njihovih porodica još uvijek nije priznat.

Vijeće je zatražilo od nadležnih institucija da intenziviraju potragu za posmrtnim ostacima ubijenih, utvrde punu istinu o okolnostima zločina i porodicama omoguće ostvarivanje svih zakonom zagarantovanih prava. Također su zatražene izmjene zakonskih rješenja kojima bi bile uklonjene diskriminatorne prepreke za priznavanje statusa civilnih žrtava rata.

U saopćenju je osuđeno veličanje osuđenih ratnih zločinaca i relativizacija ratnih zločina, uz ocjenu da takve pojave vrijeđaju dostojanstvo žrtava i njihovih porodica te predstavljaju prepreku izgradnji trajnog mira i povjerenja.

„Zločini u Sjeverinu, Štrpcima, Kukurovićima, Bukovici i drugim mjestima Sandžaka obavezuju institucije na istinu i odgovornost“, poručili su iz Vijeća.

Naglasili su da će nastaviti pružati podršku porodicama žrtava u borbi za pravdu, reparaciju i dostojanstveno sjećanje, poručivši da zločin u Sjeverinu ne smije biti zaboravljen, te da je pravda za njegove žrtve trajna obaveza države.

Nakon što su iscrpljene domaće pravne mogućnosti, članovi porodica obratili su se Evropskom sudu za ljudska prava, koji je u februaru 2019. godine odbio da razmatra njihovu predstavku, navodeći da se zločin dogodio prije nego što je Srbija ratifikovala Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Time su iscrpljene sve pravne instance kojima su porodice žrtava mogle tražiti naknadu štete.

Za zločin u Sjeverinu Okružni sud u Beogradu je u julu 2005. godine osudio komandanta jedinice „Osvetnici“ Milana Lukića, kao i pripadnike te jedinice Olivera Krsmanovića i Dragutina Dragićevića na po 20 godina zatvora, dok je Đorđe Šević osuđen na 15 godina zatvora.

I danas, 34 godine nakon zločina, porodice žrtava nastavljaju borbu za istinu, pravdu i dostojanstveno sjećanje na 16 nevino ubijenih građana Sjeverina, čije stradanje ostaje jedna od najtežih rana Sandžaka i trajna opomena da zločini nad civilima ne smiju biti zaboravljeni.

M.H.