Čija je sandžačka dijaspora?

Najava skupa Zajednice sandžačke dijaspore (ZSD), zakazanog za 13. juni u Frankfurtu, otvorila je novo poglavlje u dugotrajnim sporovima unutar sandžačkog korpusa. Domaćin skupa je imam iz Beča Mithat Mujović, dugogodišnji saradnik rahmetli muftije Muamera Zukorlića, dok pokroviteljstvo nosi srbijansko Ministarstvo za pomirenje, regionalnu saradnju i društvenu stabilnost, na čijem je čelu Usame Zukorlić. Međutim, osporavanje legitimiteta ovog okupljanja od strane Mešihata Islamske zajednice u Srbiji (IZuS), predvođenog muftijom Mevludom Dudićem i njegovim zamjenikom Rešadom Plojovićem, pokazuje da nekadašnji „pokret jedinstva, danas, kad Muftije nema, stoji pred ozbiljnim podjelama”.

– Volimo IZ, ali istinu i pravdu volimo više

U svom reagiranju, Mujović poručuje da Islamska zajednica ne smije biti u službi političkih partija, naglašavajući da legitimitet predsjednika ZSD određuje isključivo dijaspora:
„Izabran sam voljom dijaspore i taj mandat ostaje na snazi sve dok ga Skupština ZSD ne ospori. Muftija Dudić nema ni legitimitet ni legalitet da donosi odluke u ime dijaspore.“

Mujović poziva Islamsku zajednicu da se fokusira na vjerski život, obrazovanje, programe za mlade i organizaciju hadža, te da vrati jedinstvo unutar svojih redova. Njegova poruka Sandžaklijama glasi: „Volimo IZ, ali istinu i pravdu volimo više. Pozivam sve da u Frankfurtu pokažemo snagu dijaspore i da ne dozvolimo podjele.“

– Političke razlike koje postoje

Mešihat IZuS, pak, podsjeća da je upravo Islamska zajednica bila pokretač ideje i osnivač ZSD, s ciljem očuvanja kulturnog i nacionalnog identiteta Bošnjaka Sandžaka u dijaspori. U saopćenju se naglašava da Mujović nema legitimitet predstavljati krovnu organizaciju, već isključivo Bošnjake u Austriji, gdje je imenovan za koordinatora.

Mešihat upozorava da svako prisvajanje ZSD iz ličnih ambicija može dovesti do podjela među Sandžaklijama u dijaspori:
„Ako neodgovorno djelovanje pojedinaca, uključujući i Mithata ef. Mujovića, dovede do cijepanja ZSD, imenovani će lično snositi odgovornost i biti upamćen kao izvor smutnje i podjela.“

– Interes kao zajednički imenitelj

Spor oko skupa u Frankfurtu, 13. ovog mjeseca, nije tek pitanje organizacije jednog događaja, već ogledalo dubljih lomova unutar sandžačke dijaspore. Na jednoj strani stoji poziv na „zajedništvo“ i autonomiju dijaspore, a na drugoj insistiranje Islamske zajednice na institucionalnom okviru i kontinuitetu. Pitanje „čija je sandžačka dijaspora“ tako postaje simbol šire borbe za legitimitet, autoritet i jedinstvo – borbe koja traje već tri decenije i koja, čini se, tek ulazi u novu fazu.

U svakom slučaju, ona stara izreka – „Interes je jedini motiv ljudskih postupaka“ – podjednako, iz priloženog, dolazi do izražaja i kod interesdžija i kod hodža.

Bez obzira na to da li se radi o političkim akterima koji svoje poteze pravdaju „općim dobrom“ ili o vjerskim liderima koji se pozivaju na „moralni autoritet“, u praksi se sve češće pokazuje da je upravo interes taj koji određuje pravac djelovanja. Interes može biti lični, politički, materijalni ili statusni, ali njegova snaga je tolika da briše granice između onih koji se predstavljaju kao čuvari vjere i onih koji se vide kao borci za narod.

U tom smislu, sandžačka stvarnost još jednom potvrđuje da motivi nisu uvijek onakvi kakvim se javnosti prikazuju. Iza retorike o jedinstvu, pravdi i vjeri, često stoji ista logika – logika interesa.

Medin Halilović