Aktuelno Društvo Sandžak

Danas je 28 godina od zločina u Štrpcima

Danas, 27. februara 2021. godine, je 28 godina od zločina u Štrpcima, kada su pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), na željezničkoj stanici u Štrpcima (BiH), iz voza koji je saobraćao na relaciji Beograd–Bar izveli i ubili 20 putnika, civila nesrpske nacionalnosti.

Ko u ovoj zemlji zaboravi 27. februar 1993. i stanicu Štrpci odustao je od budućnosti”, spomenik u Prijepolju, pored starog mosta na Limu, spomen obiležje žrtvama otmice otkriven 2009. godine. (Foto: Nermin Bašović-SNews).

Među otetim i ubijenim je bilo 18 Bošnjaka, jedan Hrvat i jedan strani državljanin afričkog ili arapskog porijekla, čiji identitet nije utvrđen.

Žrtve ovog zločina su: Esad Kapetanović, Ilijaz Ličin, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice.

Žrtve su bile iz Srbije i Crne Gore, iz Beograda, Prijepolja, Bijelog Polja i Podgorice. Najstarija žrtva imala je 59, a najmlađa 16 godina.

-Suđenje u Beogradu počelo nakon 26 godina od tog zločina

Optuženi za zločin u Štrpcima Gojko Lukić, Ljubiša i Duško Vasiljević, Jovan Lipovac i Dragana Đekić, na prvom ročištu nakon 26 godina od tog zločina, pred Višem sudom u Beogradu negirali su optužbu.

Među civilima koji su izvedeni iz voza bilo je 18 putnika Bošnjaka, jedan Hrvat i jedna osoba neutvrđenog identiteta.

Na prvom glavnom pretresu za zločin u Štrpcima, kada je 1993. godine iz voza oteto 20 putnika, koji su kasnije ubijeni, svih petero optuženih se izjasnilo da nisu krivi.

Apelacioni sud u Beogradu odbacio je u oktobru 2017. optužnicu Tužilaštva za ratne zločine protiv pet bivših pripadnika Vojske Republike Srpske zbog mučenja i ubistava 20 putnika iz tog voza.

Odjeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu potvrdilo je početkom maja 2017. optužnicu za Štrpce, koju je prethodno u više navrata vraćao na dopunu istrage ili ispravku tužilaštvu.

Prema optužnici, Gojko Lukić, Ljubiša i Duško Vasiljević, Jovan Lipovac i Dragana Đekić terete se da su 27. februara 1993. godine iz voza broj 671 na relaciji Beograd – Bar, u stanici Štrpci, na 230 kilometara od Beograda, kao pripadnici oružane formacije “Osvetnici” Vojske Republike Srpske, oteli 20 putnika nesrpske nacionalnosti.

Otete su pretukli, zatim ubili u baraci kod Višegrada i bacili u rijeku Drinu.

Beogradski mediji, ne navodeći imena optuženih, su objavili da suoptuženi na sudu kazali da su za zločin saznali iz medija.

Pred Odjeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu svih petero optuženih izjasnilo se da ne priznaje krivicu, pa je tako prvooptuženi Gojko Lukić rekao da “mu se stomak prevrne kad čuje za ovaj zločin”.

“Stvarno nemam nikakve veze sa ovim”, rekao je Lukić, dodavši da je tada radio za Službeni glasnik u Beogradu.

Kako je naveo, za zločin u Štrpcima je čuo nakon rata, a 1993. godine uopće nije bio u Bosni i Hercegovini.

Optuženi Ljubiša Vasiljević također je rekao da nikakve veze nema sa zločinom, kao i da je teško ranjen 21. jula 1992. godine, zbog čega se nikada više nije vraćao na ratište.

On je ispričao da je, kao rezervista, otišao preko Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a na ratište, da je bio u Policijskoj stanici Višegrad, ali da je nakon ranjavanja bio na liječenju u bolnici u Užicu, zatim na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu, a potom na terapiji u Selter banji, te da je njegovo liječenje trajalo do kraja maja 1993. godine.

Njegov brat Duško Vasiljević izjavio je kako “odgovorno tvrdi da nema veze sa zločinom”.

Jovan Lipovac, koji je bio pripadnik Višegradske brigade VRS-a, kazao je da su od optužnice samo njegovi podaci tačni, dok je Dragana Đekić, koja je bila optužena i za zločine počinjene u Sjeverinu, navela je da apsolutno nikakve veze s pomenutim zločinom nema.

Ona je optužila tadašnjeg zamjenika tužioca za ratne zločine Brunu Vekarića da joj je tokom vremena provedenog u pritvoru ponudio da izađe odmah ako potvrdi navode optužnice.

Đekić je ispričala da je Milana Lukića, brata prvooptuženog Gojka Lukića, znala te da je u januaru 1993. godine Milan Lukić od nje tražio da mu dovede dobrovoljce, što je ona i učinila.

Prema njenim rečima, ona je istog dana kada se zločin desio u Višegradu čula da se priča da je Milan Lukić kriv za taj zločin, kao predvodnik “Osvetnika”, ali ništa od toga nije vidjela, već samo čula priče.

Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četiri žrtve.

Za zločin su do su pravosnažno osuđeni samo Nebojša Ranisavljević i Mićo Jovičić.

Nebojša Ranisavljević je pred Višim sudom u Bijelom Polju 2003. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Mićo Jovičić, protiv kojeg je vođen postupak pred Sudom Bosne i Hercegovine, priznao je krivicu i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

Za zločin u Štrpcima pred Sudom Bosne i Hercegovine pokrenuto je suđenje deseterici optuženih.

Povezane vijesti