Prije 33 godine crnogorska policija uhapsila 66 bošnjačkih izbjeglica i predala ih njihovim dželatima, do danas niko nije odgovarao

U Herceg Novom danas je obilježena 33. godišnjica od hapšenja bošnjačkih izbjeglica u tom gradu od strane državnih organa Crne Gore, njihove deportacije i ubistva od strane pripadnika srpskih oružanih snaga na prostoru Bosne i Hercegovine.

Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori se sa pijetetom sjeća žrtava deportacija i podsjeća da ni, nakon 33 godine, od tog ratnog zločina , ovaj slučaj nije dobio pravičan sudski epilog, da porodice još nisu pronašle posmrtne ostatke svojih najmilijih, a na mjestu gdje je u Herceg Novom otpočeo zločin nema nikakvog spomen-obilježja .

Pozdravljaju, kako navode, činjenicu da je odlukom Vlade i resornog ministarstva socijalnog staranja, konačno priznat status civilnih žrtava rata, te da je, takođe, donjeta odluka o isplati jednokratne novčane naknade porodici žrtve deportacija Osma Bajrovića.

“Ovaj čin predstavlja ublažavanje trodecenijske nepravde i nebrige države na čijoj teritoriji se dešavao ovaj zločin. Ponovo apelujemo na Specijalno državno tužilastvo, da se konačno iznova pozabavi ovim ratnim zločinom, u kojem je sprovođen lov na ljude koji su svoje sklonište potražili u Crnoj Gori, te da procesuira izvršitelje i nalogodavce, kao i sve odgovorne za taj užasan slučaj”, saopšteno je iz BV u CG.

Također, traže da državne i lokalne vlasti, stvore administrativne i tehničke uslove da se postavi spomen- obilježje u krugu zgrade MUP Herceg Novi, čiji su policajci tada sprovodili ovaj gnusni zločin.

“Vjerujemo i da će konačno obrazovne institucije inicirati izmjene sadržaja, kako bi u školama djeca imala znanje o ovom i drugim ratnim zločinima koji su se desavali u Crnoj Gori. Suočavanje sa prošlošću i učinjenim ratnim zločinima podrazumjeva adekvatno kažnjavanje svih odgovornih, ali i puno saznanje i svijest da je potrebno trajno podsjećanje na ove sramne trenutke novije crnogorske istorije”, poručeno je.

Predstavnici Bošnjačkog vijeća danas su zajedno sa drugim organizacijama, učestvovati u obilježavanju ovog tragičnog datuma u Herceg Novom.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović je na dan obilježavanja godišnjice zločina deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz 1992. godine apelovao na nadležne institucije da ne odustane od utvrđivanja odgovornosti počinilaca za ovaj zločin i pronalaska posmrtnih ostataka stradalih.
– Na dan kada se memorijalnim okupljanjem u Herceg Novom obilježavaju 33 godine od zločina deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica, sjećamo se ne samo žrtava, već i odgovornosti koju nosimo kao društvo. Kao predsjednik Crne Gore, uputio sam izvinjenje svim porodicama koje su, zbog drugačijeg imena, etničke i vjerske pripadnosti, izgubile svoje najbliže, koji su u našoj zemlji tražili spas od rata – objavio je Milatović.

– Državni organi Crne Gore direktno učestvovali u predajih izbjeglica u ruke njihovim ubicama

Narodna poslanica Bošnjačke stranke (BS) Kenana Strujić Harbić je u reagiranju istakla da je to jan od najsramnijih i najtežih zločina počinjenih u ime institucija Crne Gore – deportaciju bošnjačkih izbjeglica iz 1992. godine, kada su državni organi direktno učestvovali u predaji nedužnih civilnih izbjeglica u ruke njihovim ubicama.

Ona je podsjetila da je crnogorska policija, po naređenju, uhapsila i izručila bošnjačke civile, koji su u Crnu Goru došli tražeći spas.

“Nisu počinili nikakav zločin, bili su bez ikakve krivice. A predati su onima koji su ih likvidirali bez milosti! Većini ni danas nisu pronađeni posmrtni ostaci. Njihove porodice tri decenije tragaju za istinom i pravdom! Sve dostupne činjenice ukazuju da se nije radilo o izolovanom slučaju, već o dobro koordinisanoj, hijerarhijski vođenoj operaciji, dogovorenoj između struktura tadašnje vlasti u Crnoj Gori i rukovodstva tzv. Republike srpske” istaka je ona, dodavši da suprotno građanima Crne Gore koji su pokazali čovječnost i otvorili vrata izbjeglicama, tadašnje rukovodstvo crnogorske policije demonstriralo je surovost, nemoral i poslušnost zločinačkim centrima moći iz regiona, predajući nevine ljude u sigurnu smrt, svjesno i mimo svakog međunarodnog pravnog i humanitarnog okvira.

“Još bolnija je činjenica da ni nakon 33 godine nijedan nalogodavac ovog zločina nije pravosnažno osuđen. Ta nekažnjenost ostaje crna mrlja na savjesti Crne Gore! I dok porodice još uvijek traže mezare svojih najmilijih, pojedini politički subjekti danas predlažu da se ulice u crnogorskim gradovima imenuju po čovjeku koji je tada bio na čelu MUP-a. To nije samo moralni sunovrat – to je pokušaj ozvaničenja i normalizacije zla”, stoji u reagiranju poslanice Bošnjačke stranke.

Ocjenjuje da nam to jasno poručuje da duh retrogradne politike koja je stajala iza tog zločina još uvijek ima svoje političke predstavnike u CG.

“Naša je odgovornost da ih prepoznajemo, da im se suprotstavljamo i da istinom uvijek ukazujemo na njih! Ohrabruje nas, ipak, što je nakon višedecenijske šutnje država konačno usvajanjem Zakona o civilnim žrtvama rata priznala svoju odgovornost, a porodicama žrtava pravda je, makar simbolično i djelimično, nadoknađena. Ovaj zakon je mali, ali važan korak – ne kao milostinja, već kao čin pravnog i moralnog priznanja zločina koji je počinjen u ime države”, poručila je Strujić Harbić .

Ujazujući da da ratni zločin nikada ne zastarijeva, zahtijeva da novi Vrhovni državni tužilac ponovo otvori ovaj slučaj, identifikuje i procesuira odgovorne, i time konačno pokaže da Crna Gora ima snage da opere ljagu s vlastitog čojskog obraza! J

“Zločin nisu počinili svi, ni zvanična Država, već pojedinci, a oni konačno moraju odgovarati i skinuti bruku sa obraza današnje Crbe Gore. Pravda za žrtve ne smije biti pitanje političke volje – već pitanje ljudskosti, savjesti i zakona”, stoji u toj poruci.

Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje su ispred Centra bezbjednosti Herceg-Novi, organizirali su memorijalno okupljanje u znak obilježavanja godišnjice ratnog zločina Deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine.

Prema dostupnim zvaničnim dokumentima, crnogorska policija je u maju i junu 1992. godine, nezakonito uhapsila najmanje 66 Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine (odnosno osoba tada pretpostavljene muslimanske nacionalnosti), koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u BiH, a zatim ih isporučila njima neprijateljskoj vojsci Srpske Republike u BiH, koja je ubila najveći broj njih. Samo dvanaestoro je uspjelo da preživi izručenje u koncentracione logore. Na teritoriji Crne Gore je istovremeno uhapšeno i 33 izbjeglica iz BiH srpske nacionalnosti, koji su vraćeni u Republiku srpsku radi mobilizacije.

Za razliku od izbjeglih Bošnjaka, deportovane izbjeglice srpske nacionalnosti nijesu tretirane kao taoci, niti je poznato da je neko od njih smrtno stradao od neposrednih posljedica deportacije.