Prušević: Tražimo od suda da pokaže gdje su 2,2 miliona eura od TK “Raška”

Odbor povjerilaca nekadašnjeg tekstilnog kombinata „Raška“ u stečaju, na čijem čelu je Šaban Prušević, upozorava na ozbiljne nepravilnosti u višegodišnjem stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Kraljevu.

Stečaj nad kombinatom, novopazarskim gigantom osamdesetih godina, uveden je u oktobru 2013. godine, a postupak traje već 12 godina. Prušević u razgovoru za SNEWS ističe da su tokom tog perioda povjerioci više puta ukazivali na sumnje u finansijske malverzacije stečajnog upravnika, falsifikovane izveštaje i netransparentno vođenje procesa.

„Na kraju postupka ima manje novca nego na početku, što je nezamislivo. Sumnjamo da je nestalo oko 2,2 miliona eura i tražimo da se formira nezavisna komisija koja bi izvršila kontrolu kompletne dokumentacije,“ rekao je Prušević.

Posebno spornim ocjenjuje promene vlasništva nad zemljištem kombinata u Novom Pazaru, kao i činjenicu da završni izveštaji nisu objavljeni niti dostavljeni povjeriocima, čime je, kako navodi, narušeno načelo javnosti postupka.

Zemljište TK “Raška” nije bilo predmet prodaje, to je stajalo i oglasu. Međutim, imovinsko – pravna služba Gradske uprave Novog Pazara (kupci su postali vlasnici objekta, a nisu vlasnici zemlje), su na volšeban način, kroz konverziju, prevodili objekte uz zemljište. To smo ukazivali sudiji. Radi se o 16 hektara i 70 ari, to zemljišta sada prema tržišnim cijenama košta 30 hiljada eura po aru. To zemljište je na nama nepoznat način prešlo u vlasništvo grada. Zemljište je u početnom bilansu stečaja ušlo u stečajnu imovinu i prema zakonu, kada se progleasi, ona je imovina povjerilaca. Kako je neko, bez kupovine i prodaje, mogao da postane vlasnik imovine povjerilaca? Parcele koje mi imamo u spisku početnog bilansa ne postoje. One su preimenovane. Stečajni upravnik je, bez odluke Odbora povjerilaca i saglasnosti Agencije za licenciranje stečajnih upravnika, dao određenu saglasnost. Izjasnio se da ga ne interesuje zemljište jer je bilo u svojini države. TK “Raška” je bio korisnik zemljišta. Zakonom o konveriji iz 2013. godine svi koji su bili korisnici postali su vlasnici.

Završno ročište zakazano za 26. septembar 2025. godine ostalo je nejasno – na elektronskoj tabli suda stoji da je održano, ali i da je otkazano. Odbor povjerilaca i dalje nema informaciju da li je stečaj zaključen niti da li postoji rješenje na koje bi imali pravo žalbe.

Predmet broj: St 17/2013, koji se odnosio na prijedlog za pokretanje stečajnog postupka u Privrednom sudu u Kralje u je označen je, u međuvremenu, je okončan i nosi status pravosnažan, što znači da odluka suda više ne može biti osporena žalbom.

Apelacioni sud u Kraljevu je prošle godine poništio jedno od rješenja Privrednog suda i naložio otklanjanje nepravilnosti, ali, prema tvrdnjama povjerilaca, sud u Kraljevu nije postupio po tim nalozima.
Prušević zaključuje da je dugotrajni stečaj nanio ogromnu štetu budžetu Republike Srbije, gradu Novom Pazaru i samim povjeriocima, te da je neophodno hitno razjašnjenje sudbine postupka.

– O nepravilnostima u stečajnom postupku, statusu imovine i potraživanjima radnika

Prema vašim navodima, stečajni upravnik nije mogao biti angažovan zbog nadležnosti Privrednog suda. Na čemu zasnivate tu tvrdnju?

Prušević: Prema Zakonu o stečaju, upravnik mora biti angažovan s liste na području nadležnosti suda koji vodi postupak. U našem slučaju, upravnik koji je postavljen pripada oblasti Privrednog suda u Nišu, što se jasno vidi na njegovoj licenci i zvaničnim podacima. Stečaj vodi Privredni sud u Kraljevu, zbog čega smatramo da je već prvi korak bio neregularan.

Naveli ste da je upravnik otvarao tekuće račune van sjedišta firme. Zašto je to problem?

Prušević: Zato što je to urađeno kako bi se otežala kontrola Odbora povjerilaca. Računi su otvoreni u Aleksincu, 300 kilometara od Novog Pazara. Na taj način povjerioci nisu mogli imati uvid u stanje računa niti vršiti redovnu kontrolu. To je suprotno načelu transparentnosti stečajnog postupka.

Agencija za licenciranje stečajnih upravnika tvrdi da je postupak bio transparentan. Kako to komentarišete?

Prušević: To jednostavno nije tačno. Nikada nismo imali uvid u finansije u realnom vremenu. Knjigovodstvo je vođeno u Aleksincu, dok je kancelarija u Pazaru postojala samo na papiru. Radnici su dolazili po informacije, ali nikoga nisu zatekli. Na kraju su dolazili kod mene, jer sam jedini bio dostupan.

Koliko je radnika ukupno potraživalo zarade i druga primanja u trenutku otvaranja stečaja?

Prušević: Kada je stečaj uveden 2013. godine, bilo je oko 1.400 prijavljenih radnika. Taj broj se kasnije smanjio jer je dio radnika naplatio potraživanja iz budžeta Republike Srbije na osnovu presuda Evropskog suda za ljudska prava. Međutim, ostao je veliki broj povjerilaca, a neki su, prema našim saznanjima, dvaput naplatili potraživanja, što je izazvalo dodatnu sumnju i nepovjerenje u cijeli postupak.

Kakva je bila saradnja Odbora povjerilaca i stečajnog upravnika?

Prušević: Izuzetno loša. Od 17 sjednica Odbora povjerilaca, upravnik se pojavio samo na tri, i to uz pritisak i insistiranje. Na naše dopise nije odgovarao, odbijao je da obrazloži završne izvještaje, a u jednom trenutku je čak i lično vrijeđao članove odbora. To je bila otvorena opstrukcija zakonske obaveze komunikacije sa povjeriocima.

Spominjete imovinu, naročito zemljište. Kolika je bila ukupna stečajna masa i šta se dogodilo sa zemljištem kombinata?

Prušević: Ukupna površina zemljišta iznosila je oko 16 hektara i 70 ari. Njegova tržišna vrijednost, prema procjenama stručnjaka, kretala se između 12.000 i 30.000 eura po aru, zavisno od perioda. Zemljište je bilo dio početne stečajne mase, što znači da je predstavljalo imovinu povjerilaca. Međutim, zemljište nikada nije bilo predmet prodaje na tenderima. Prodavani su samo objekti. Uprkos tome, zemljište je kasnije nekim postupkom konverzije prešlo u vlasništvo Grada. Mi ne znamo po kojem osnovu – nije bilo kupovine, javne prodaje niti drugih zakonskih osnova.

Da li ste pokušali da saznate kako je zemljište promijenilo vlasništvo?

Prušević: Jesmo. Pet puta smo bili u Gradskoj upravi, obraćali se tužilaštvu, policiji i sudu. Međutim, nikada nismo dobili zvanično objašnjenje kako je imovina koja je po zakonu pripadala povjeriocima prešla u vlasništvo Grada bez javne prodaje. To je pitanje na koje i danas čekamo odgovor.

Kolika je realna finansijska šteta po povjerioce?

Prušević: Ogromna. Ako se uzme procjena od 30.000 eura po aru, govorimo o zemljištu čija vrijednost prelazi 50 miliona eura. Umjesto toga, objekti su prodavani za višestruko manje iznose – jedan objekat procijenjen na 84 miliona dinara prodat je za samo 16 miliona. Šteta po povjerioce i radnike je drastična.

Šta sada očekujete od suda?

Prušević: Tražimo da se utvrde sve nepravilnosti, da stečajni upravnik odgovori na naše navode i da sud zaštiti prava povjerilaca. Ovo su ozbiljne optužbe i jedini način da se demantuje naša sumnja jeste transparentan postupak. Ne tvrdimo da su optužbe dokazane, ali tražimo odgovore na pitanja koja se predugo ignorišu.

Šaban Prušević je dugogfodišnji ekonomista, za zad u Odboru povjerilaca ne prima nikakvu nadoknadu jer mu je sud nije dodijelio i poručuje da će se za svoja prava i više od 1.300 radnika nekadašnjeg novopazarskog giganta boriti do kraja života.

Medin Halilović