Srbijo, nestaješ!

Budućnost jednog društva ne određuju samo njegove granice, vojska ili ekonomija.

Određuje je i način na koji se ono suočava sa zločinima iz svoje prošlosti, koga svojoj djeci predstavlja kao heroja i kakav moralni stav zauzima prema patnji žrtava.

Ono što se 7. septembra 2026. dogodilo u Beogradu zbog toga nije bilo samo sahrana. Ratko Mladić nije umro kao običan vojnik. Bio je čovjek kojeg su međunarodni sudovi osudili za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine te mu izrekli kaznu doživotnog zatvora. Uprkos tome, njegova sahrana u Beogradu održana je uz prisustvo hiljada ljudi; kovčeg su pratili naoružani vojnici i vojni orkestar, dok je masa skandirala njegovo ime. Sahrani su prisustvovali i ministar odbrane Bratislav Gašić i ministar pravde Nenad Vujić. Prije toga, Mladićevi posmrtni ostaci prevezeni su iz Haga u Beograd avionom Vlade Srbije. Ovdje je potrebno napraviti važnu razliku: iako je u prvim izvještajima navedeno da je jedan ministar govorio o „državnoj sahrani“, Vlada Srbije kasnije nije zvanično potvrdila ceremoniju pod tim nazivom. Međutim, taj detalj ne uklanja suštinsko pitanje: Kakvo moralno naslijeđe država ostavlja mladim generacijama kada čovjeka osuđenog za genocid ispraća upravo takvim simbolima?

Može li društvo koje se ne suočava s prošlošću izgraditi budućnost?

Evropska komesarka za proširenje Marta Kos otvoreno je kritikovala veličanje Mladića nakon njegove smrti i otkazala posjetu Srbiji. Poruka Evropske unije također je bila jasna: veličanje ratnih zločinaca, negiranje genocida i historijski revizionizam nisu u skladu s temeljnim evropskim vrijednostima. Ovdje nije riječ o kolektivnom optuživanju Srba. Nijedan narod nije genetski, etnički niti urođeno „bolestan“. I u Srbiji postoje ljudi koji se protive veličanju Mladića. Pravi problem jeste ono što politička i društvena kultura koja odbija suočavanje sa zločinima čini vlastitom društvu. Ako jedno društvo neprestano iznova piše prošlost, osuđene počinioce pretvara u heroje i, umjesto sa žrtvama, poistovjećuje se s počiniocima, cijena toga nije samo gubitak ugleda u svijetu. Stradaju i osjećaj za istinu, kultura vladavine prava i moralni kompas novih generacija. A i drugi pokazatelji današnje Srbije upozoravaju na ozbiljne društvene probleme.

Zemlja koja se zaista smanjuje

Ovdje više od komentara govore brojke. Prema konačnim podacima Republičkog zavoda za statistiku (RZS) Srbije za 2025. godinu, u zemlji je rođeno samo 59.483 djece, dok je umrlo 95.247 ljudi. Prirodni gubitak stanovništva za samo jednu godinu iznosio je 35.764 osobe. Još je upečatljivije da je samo negativni prirodni priraštaj između 2016. i 2025. godine smanjio stanovništvo Srbije za 434.948 ljudi. Ukupna stopa fertiliteta 2025. iznosila je 1,62 djeteta po ženi. Zvanična statistička institucija Srbije navodi da se broj stanovnika kontinuirano smanjuje od 2002. do 2025. godine. Srbija je 2025. imala približno 6,55 miliona stanovnika; 22,9% stanovništva bilo je starije od 65 godina, dok je udio mlađih od 15 godina iznosio svega 14,4%. GeoRank, koristeći projekcije zasnovane na podacima UN-a, predviđa da bi stanovništvo Srbije do 2050. moglo pasti na približno 5,42 miliona. Dakle, riječi iz naslova — „Nestaješ“ — nisu proročanstvo, već dramatično upozorenje. Zemlja se zaista demografski smanjuje.

I mentalno zdravlje upozorava na ozbiljan problem!

U tekstu Blica iz 2009. godine, koji se poziva na istraživanje Instituta „Batut“, navodi se da se 55,8% stanovništva osjećalo napeto, potišteno, tužno, iscrpljeno ili umorno. Međutim, isti izvor navodi da je stopa klinički dijagnosticirane depresije iznosila 4,4% među ženama i 2,4% među muškarcima. Drugi tekst Blica iz 2004. prenosi rezultate poslijeratnog istraživanja provedenog 2002. godine na 562 osobe, prema kojem su kod 49,2% uzorka zabilježeni pokazatelji teške depresije. To predstavlja značajan nalaz o poslijeratnom mentalnom zdravlju, ali se ne može generalizovati na cjelokupno stanovništvo Srbije 2026. godine. Smislenije je ove podatke čitati drugačije: treba prihvatiti da balkanski ratovi nisu ostavili duge sjenke samo na ubijenima i protjeranima nego i na psihologiji društava koja su živjela unutar rata.

Jedna od najtežih evropskih slika kada je riječ o raku pluća

Jedan zdravstveni pokazatelj posebno privlači pažnju. Studija o skriningu raka pluća u Srbiji, objavljena u European Respiratory Journalu, izričito navodi da su incidencija i mortalitet od raka pluća u zemlji među najvišima u Evropi; istraživači također ukazuju na visoku prevalenciju pušenja. Globalna analiza iz 2026. godine, zasnovana na podacima iz 2022, svrstava Srbiju među zemlje s visokim opterećenjem rakom pluća, sa starosno standardiziranom incidencijom od približno 40,4/100.000 i mortalitetom od 33,4/100.000 stanovnika.

Podaci o abortusu: snažno, ali starije upozorenje

U tekstu objavljenom 2012. godine, navedenom među vašim izvorima, stoji da je prema zvaničnim podacima Beogradskog zavoda za javno zdravlje godišnje obavljano približno 23.000 abortusa, dok su procjene koje uključuju neregistrovane slučajeve bile znatno više. Izvor je tadašnju Srbiju opisivao kao zemlju sa „najvišom stopom abortusa u Evropi“.

Uzrok ovih problema nije Mladić

Ovdje postoji veoma važna naučna i moralna granica. Nije ispravno depresiju, rak, nizak fertilitet ili smanjenje stanovništva predstavljati kao „kaznu za zločine počinjene u Bosni“. Takva uzročno-posljedična veza ne može se dokazati; predstavljati bolesti kao moralnu kaznu bilo bi nepravedno i prema ljudima koji od tih bolesti pate. Ali moguće je uspostaviti jednu drugačiju vezu: činjenica da se jedna država, dok se suočava sa zdravstvenim, obrazovnim, demografskim i problemima svoje budućnosti, istovremeno bavi heroizacijom ratnih zločinaca iz prošlosti, predstavlja duboku političku kontradikciju u pogledu budućnosti koju želi izgraditi. Problem koji stoji pred Srbijom nije Mladićev grob. Problem je koga će staviti pred svoju djecu kao uzor. Na jednoj strani nalazi se stanovništvo koje je sve starije i malobrojnije, ozbiljni javnozdravstveni problemi i psihološko naslijeđe prošlih ratova… Na drugoj strani nalazi se Beograd u kojem se kovčeg komandanta osuđenog za genocid u Srebrenici nosi među vojnicima, ceremoniji prisustvuju državni zvaničnici, a hiljade ljudi uzvikuju da je „heroj“. Između ovih pojava ne postoji epidemiološka uzročno-posljedična veza. Ali postoji veoma snažan moralni kontrast.

Ej Srbijo, nestaješ

Ne tako što ćeš uništiti Bosnu. Ne tako što ćeš izbrisati Srebrenicu iz sjećanja. A ponajmanje tako što ćeš Mladića pretvoriti u heroja. Nestaješ gubeći vlastitu mladost, smanjujući svoje stanovništvo, prenoseći traume prošlosti s generacije na generaciju i, umjesto suočavanja s istinom, ponovo stvarajući stare mitove nad grobovima. Spas Srbije nije u pobjedi nad nekim drugim narodom, nego u iskrenom suočavanju s vlastitom prošlošću. Jer prava nacionalna zrelost ne znači prisiljavati generacije koje nisu počinile zločine da se stide zbog zločina prošlosti. Naprotiv, ona znači imati hrabrosti reći:

„Ovaj zločin više nikada neće biti počinjen u naše ime.“

Društvo nije osuđeno na propadanje onoga dana kada, umjesto da hoda iza kovčega ratnog zločinca, bude sposobno stati pred grobove žrtava i prihvatiti istinu. Toga dana može početi iznova. Pitanje, dakle, više nije kako je Srbija sahranila Mladića. Pitanje je može li Srbija sahraniti prošlost koju Mladić predstavlja.

Izvori:

1. Blic. (t.y.). Pola Srbije pati od depresije. Blic: https://www.blic.rs/vesti/drustvo/pola-srbije-pati-od-depresije/92f7qxz

2. Blic. (t.y.). Polovina Srba pati od teške depresije. Blic: https://www.blic.rs/vesti/tema-dana/polovina-srba-pati-od-teskedepresije/jvr0ymg

3. Eurasia Review. (2012, 17 Ocak). Serbia has highest abortion rate in Europe. Eurasia Review.: https://www.eurasiareview.com/17012012serbia-has-highest-abortion-rate-in-europe/

4. GeoRank. (t.y.). Population of Serbia. GeoRank. Erişim adresi: https://georank.org/population/serbia

5. European Respiratory Society. (2022). [Yayın başlığı eksik / Kongre bildirisi özet başlığı]. European Respiratory Journal, 60(Suppl. 66), 3588. https://publications.ersnet.org/content/erj/60/suppl66/3588 H

Redakcija SNEWS-a