Adnan Kujović – snaga koja mijenja granice mogućeg

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Pišući o mladim paraolimpijcima, uvijek se suočavam s istom istinom – njihove biografije su dragocjene jer nose u sebi snagu koja nadilazi granice. One su otkucaji titanske borbe, zapisi o duši koja se uzdiže iznad prepreka koje joj svijet ponekad želi nametnuti. Kao književnik osjećam obavezu da te živote pretočim u štiva koja će mnogima biti i nauk i opomena – šta znači vjerovati u sebe i boriti se. U tom širokom, ponekad surovom pejzažu sporta i odrastanja, ime Adnana Kujovića izranja kao životna ispovijest ispisana nepokolebljivom vjerom u vlastite mogućnosti.

Početak puta

Adnanov put započinje u Podgorici, u nekadašnjem Zavodu za školstvo i profesionalnu rehabilitaciju invalidne djece i omladine, današnjem Resursnom centru za djecu i mlade. U okruženju gdje se rađaju prve sumnje, ali i prve nade, shvatio je da se život ne osvaja snagom tijela, već unutrašnjim kompasom koji pokazuje pravac borbe. Još kao dječak naučio je da hrabrost ne pripada trenutku, već pogledu kojim se posmatra svaki novi dan.

Učestvovanje na sportskim manifestacijama, recitatorskim smotrama, druženje s vršnjacima u prostoru gdje se učenje pretvara u povjerenje, a snovi dobijaju oblik – sve je to postalo njegova prva biografija, ona koja se ne piše rukom, već stavom. Tu je izgrađen karakter koji će kasnije postati temelj svih njegovih uspjeha.

Zavičaj kao novo borilište

Povratak u Bijelo Polje, nakon školovanja u Podgorici, bio je za Adnana novi podstrek. Gimnazija „Miloje Dobrašinović“ postala je prostor u kojem se duh oblikuje jednako snažno kao i znanje. Upravo tu započinje svoju posvećenost džudou – sportu koji ga je gradio i tražio potpunu predanost.

Njegovi prvi sportski koraci nagovještavali su mladog čovjeka koji ne prihvata ograničenja. Na Evropskim igrama mladih paraolimpiaca u Finskoj osvaja četvrto mjesto na svom prvom međunarodnom nastupu – trenutak kada se granice svijeta pomjeraju pred njegovom voljom.

Godine 2018. Paraolimpijski komitet Crne Gore proglašava ga najuspješnijim mladim sportistom. To priznanje je potvrda da disciplina i posvećenost uvijek bivaju prepoznate, ma koliko prepreka stajalo na putu.

Ubrzo slijedi kvalifikacioni turnir za Paraolimpijske igre u Hajdelbergu 2019. godine. Svako njegovo takmičenje postaje prilika da pokaže da džudo nije samo borba tijela, već i izgradnja karaktera.

Aktivizam i društvena snaga

Adnan se ne zaustavlja na sportskim borilištima. Njegovo ime stoji iza brojnih projekata nevladinih organizacija koje se bave pravima osoba s invaliditetom. Učestvuje, govori, motiviše – gradi društveni prostor inkluzije vlastitim primjerom. Za njega javni nastup nije privilegija, već obaveza.

Snalaženje u javnom nastupu, timski rad, liderske osobine, disciplina i radne navike – sve to potvrđuje svakim angažmanom. Njegove IT vještine i iskustvo u NVO sektoru samo su alati u rukama nekoga ko već nosi najveću prednost: čvrsto uvjerenje da je moguće postati bolja verzija sebe.

Snaga koja prelazi u nadahnuće

Njegove riječi nisu prolazna misao, već temeljna odluka da se život vodi dostojanstveno. Kada kaže:

„Svojim primjerom želim da podstaknem druge da postanu bolja verzija sebe. Svaki uspjeh traži trud i disciplinu, i svaki napor vrati se uspjehom.“

On potvrđuje sve što je već izdržao. To nisu rečenice da bi se dopale drugima, već misli nastale iz tijela koje pamti napor i duha koji pamti borbu.

U njegovoj poruci odjekuje mladost koja je naučila da se čovjek ne oblikuje samo pobjedama, nego i padovima, trenucima bola i iskušenja. To govori sportista koji zna šta znači gledati protivnika u oči, aktivista koji razumije da dostojanstvo nije dato, već stečeno, i student prava koji zna da pravda nije teorija, već uporan hod ka boljem svijetu.

Upornost kao životni moto

Upornost se ne uči iz knjiga – ona se rađa u čovjeku u trenucima kada bi mnogi odustali. Adnan nije odustao. Njegova snaga postala je odgovor na okolnosti. Njegove riječi pozivaju čovjeka da prepozna sebe, da vidi mogućnost tamo gdje je ranije vidio prepreku.

Adnan je dokaz da zavičaj može biti početak, ali nikada kraj. On pokazuje da iz skromnih sredina izrastaju najčistiji primjeri ljudske odlučnosti. Njegova skromnost nije povučenost, već razumijevanje da djela govore više od riječi.

Adnanov život je primjer kako se hrabro bori i živi. Njegov moto je princip, put i poziv svima da vjeruju u sebe makar onoliko koliko on vjeruje da svaki čovjek nosi iskru vrijednu borbe.

Na kraju, kao čovjek od knjige i pera, reći ću: ovakvi mladi ljudi podsjećaju nas da budućnost nije samo vrijeme koje dolazi, već prostor koji stvaraju hrabri, istrajni i čestiti. Adnanov put je svjetionik – čist, snažan i dostojanstven, poput svjetla na dalekim hridima spasa.