Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori proglasilo 10. novembar Danom sjećanja na žrtve zločina u Šahovićima

Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori donijelo je odluku da se 10. novembar obilježava kao Dan sjećanja na žrtve zločina u Šahovićima iz 1924. godine, jednog od najtežih masovnih stradanja bošnjačkog, odnosno muslimanskog civilnog stanovništva u mirnodopskim okolnostima na prostoru Crne Gore u tadašnjoj Kraljevini SHS.

Prema dostupnim historijskim izvorima, u noći između 9. i 10. novembra 1924. godine izvršena su masovna ubistva, progon i prisilno raseljavanje stanovništva, što je ostavilo dugotrajne posljedice po lokalnu zajednicu.

Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori je na nedavno održanoj sjednici u Bijelom Polju donijelo odluku o proglašenju 10. novembra Danom sjećanja na žrtve zločina u Šahovićima 1924. godine.

„Zločin u Šahovićima, izvršen u noći između 9. i 10. novembra 1924. godine, predstavlja jedno od najtežih masovnih stradanja bošnjačkog, odnosno muslimanskog civilnog stanovništva u mirnodopskim okolnostima na prostoru Crne Gore u tadašnjoj Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Prema dostupnim historijskim izvorima, događaj je bio praćen ubistvima, progonom i prisilnim raseljavanjem, čime su nastupile ozbiljne i dugotrajne posljedice po lokalnu zajednicu“, navodi se u dijelu obrazloženja Odluke.

Inicijativa Mirsada Rastodera

Odluku je inicirao Mirsad Rastoder, predsjednik izvršnog odbora Bošnjačkog vijeća, koji je istakao da događaji u Šahovićima nikada nisu bili sistemski i institucionalno rasvijetljeni, niti je utvrđena individualna odgovornost. „To je dodatno opteretilo javno pamćenje i društveno suočavanje s prošlošću“, naglasio je Rastoder.

On je podsjetio da je zločin izazvao gotovo potpuno iseljavanje preživjelog stanovništva – mnoge porodice utočište su potražile u Turskoj, dio u Brčkom, dok je manji broj ostao u Bijelom Polju i okolnim mjestima.

Kultura pamćenja i spomen-obilježja

U obrazloženju odluke navodi se da se uvrštavanjem 10. novembra u datume od značaja za Bošnjake u Crnoj Gori doprinosi očuvanju kulture pamćenja, dostojanstvenom odavanju poštovanja žrtvama i afirmaciji historijski utemeljenih činjenica.

Bošnjačko vijeće je zadužilo nadležne organe Opštine Bijelo Polje, u saradnji sa resornim ministarstvima, da utvrde lokacije za podizanje spomen-obilježja u Bijelom Polju i na području gdje je zločin izvršen.

Program obilježavanja

Dan sjećanja će se obilježavati kroz prigodne programe i javne sadržaje, s ciljem edukacije, jačanja društvene kohezije i slanja jasne poruke da se slična stradanja nikada više i nikome ne smiju ponoviti.

Skupština Crne Gore je na petoj redovnj sjednici 10. decembra 2024. godine odbila da raspravlja o prijedlogu Rezolucije o genocidu u Šahovićima Za Prijedlog te rezolucije glasalo je 60 poslanika – 24 za, 16 protiv i 20 uzdržanih.

Poslanici PES-a su bil uzdžani, a pored Bošnjačke stranke (BS) koja je iznijela prijedlog je podržala i opoziciona DPS.

Nikakva istraga nikada nije pokrenuta, Šahoviće nakonpredenuto u Tomaševo

Obavljanjem kolektivne dženaza žrtvama genocida u Šahovićima, na skupu “Šutnjom se zlo veliča”, održanom je u Bijelom Polju, 28. septembra 2024. godine, obilježeno je 100. godišnjica od od počinjenog teškog zločina nad Bošnjacima Šahovića i Pavinog Polja, u mjestima na području između Bijelog Polja (Akova) i Pljevalja (Taslidža) u Sandžaku, današnjoj Crnoj Gori.

Prije samog napada i prije nego što će biti ubijen Boško Bošković, vlasti Beograda i Cetinja proveli su akciju prikupljanja oružja od Bošnjaka. Pretresene su sve bošnjačke kuće i oduzeto je oružje. Nakon dva dana, u montiranom procesu ubijen je Boško Bošković, tadašnji načelnik Kolašinskog okruga. Njega su po tajnom planu i nalogu vlasti ubili Vasojevići, komite Todor Dulović i Dimitrije Bulatović. Na sahrani Boškoviću u Kolašinu za ubistvo je optužen odmetnik, a za Bošnjake prvak i junak Jusuf Mehonjić. Poslije se ustanovilo da je Mehonjić u to vrijeme bio u Albaniji. Prvo su bošnjački prvaci uzeti za taoce pa zatim pobijeni. Oduzeto oružje od Bošnjaka “u pohodu na Turke” predato je Crnogorcima i Vasojevićima.

“Osvetnici”, njih oko 2.000, uglavnom iz okoline, tokom dva dana, koliko je trajao masakar, redom su ubijali muslimansko stanovništvo u Šahovićima i Pavinom polju. U dužini od 19 kilometara “popalili su sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli”.

Među źrtvama su članovi familije Alomeroviić, Balijagić, Babajić, Drnadr, Drpljanin, Groboviić, Kaliić, Kolić, Kolašinac, Fazlagić, Fazlović, Hasić, Hamzić, Hasanbegović, Hot, Muslić, Mušović, Mehonjić, Mekić, Sadiković, Šahović…

U općem napadu razularene rulje spasili su se samo oni koji nisu predali oružje, iz sela Graba. Oni se nisu odazivali pozivima žandara, a ostrašćena masa, čak ni u općem napadu, nije ih smjela napasti.

“Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta i ciframa ubijenih se licitira, zavisno od izvora, od 100 do 1.200… Rezultat ovog zločina je bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano. Rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”, navode historijski izvori

Potomci protjeranih i žrtava ovoga zločina žive danas u raznim mjestima Sandžaka, te u selima Islamovac i Gornji Rahići kod Brčkog (BiH), njih 400, kao i u drugim mjestima u ovoj susjednoj državi, te u raznim mjestima u Turskoj.

Taj zločin genocidnih razmjera u nekim se segmentima, zbog brutalnosti, okolnosti i općih društvenih odnosa, razlikuje od onih ranijih i kasnijih masovnih ubistava Bošnjaka jer je počinjen u mirnodopskim uvjetima.

Srbija i Crna Gora nikada nisu uputile zvanično izvinjenje Bošnjacima za Šahoviće.

M.H.