Aktuelno Društvo Kultura Sandžak

Danas je Dan novinara Sandžaka

Novinari i medijski profesionalci u regiji Sandžak 1. februar obilježavaju kao “Dan novinara Sandžaka”.

Bošnjačko nacionalno vijeće 1. februar obilježava kao Dan sandžačkog novinarstva. Ovaj datum asocira na početak izlaženja lista “Sandžak”. Dana, 1. februara 1932. godine, u Prijepolju se pojavio prvi broj lista “Sandžak”. Iako se pojava novina “Sandžak” uzima za datum sandžačkog novinarstva u ovoj regiji je bilo novina i znatno prije. Ne treba zaboraviti list “Hak”, stranke Džemijet, koji je počeo da izlazi 1922. godine.

U situaciji kada “mediji odslikavaju stanje u društvu” novinarstvo u Sandžaku danas je profesija od koje se teško živi. Sandžak, niti jedana grad ili općina u njemu, danas nema ni jedan dnevni list, čak ni jedna ozbiljni mjesečnik ili časopis, čak ni informativni portal koji svojim sadržajima pokriva čitavu regiju i uliva povjerenje šire čitalačke publike. List “Sandžak” iz 1932. godine je u svakom primjeru, sadržajnom prije svega, svjetli primjer novinarstva uopće. Društvene mreže su postale nadogradnja za medije, a lokalne televizije su postale stranačka glasila sa konstantno istim facama i tupim pričama, bez debata, dijaloga i afirmativnih tema.

Većina sandžačkih novinara je koncetrisana i radi u stranačkim medijima (državnih zvanično nema), okupljena oko politčkih partija i vlasti u lokalnim sredinama. Novinara, dobrih, ali i manje dobrih, je sve manje, kao što je, u odnosu na prethodne godine, manje i medija. Prije svega zbog ekonomske neodrživosti.

“Sloboda govora u javnom interesu” je izazov za gotovo svakog medijskog profesionalca jer ga dovodi u poziciju gotovo sigurnog gubitka egzistencije, a zbog izraženog stava. Novinar u Sandžaku je danas, u praktičnom smislu samo “stalak za mikrofon”, marginalizovan i obeshrabljen. Uslovljen da “pjeva” po narudžbi, odozgo s trećeg, ili kojeg već sprata, zbog projektnog finansiranja”, novinar u ovoj 2019. godini, 500 i više godina od Gutenberga, zbog političke polarizacije i apatije društva, je prinuđen da usavrši takvo “pjevanje” ili potraži drugi posao.

Povodom Dana novinara Sandžaka ove 2019. godine Stranka pravde i pomirenja (SPP), Matica Bošnjačka, Sandžak Medija Centar su biblioteci Fakulteta za Islamske studije u Novom Pazaru organizirali tribinu na temu „Mediji i novinarstvo u Sandžaku 1932.-2019.”. Glavni urednik i akademik Šefket Krcić je u prvom tomu Enciklopedija Sandžaka “Uvod u enciklopediju abecedar”, izašla iz štampe krajem 2018. godine, u izdanju Matice Bošnjaka – Udruženje pisaca Sandžaka, pod naslovom Važniji događaji u Sandžaku, uvrstio i Dan novinara Sandžaka.

SNews na Dan novinara Sandžaka prenosi dio transkripta sa tribine u Bošnjačkom nacionalnom vijeću od 2. februara 2013. godine:

Kako je još 2013. godine, na tribini “Uloga sandžačkog novinarstva u vremenu tranzicije – odgovori na izazove”, održanoj povodom obilježavanje Dana sandžačkog novinarstva u Glavnom uredu Vijeća, u uvodnom izlaganja istakla novinarka i tadašnji šef Resora za informisanje u Izvršnom odboru BNV-a Hasna Ziljkić, pojava tog lista “Sandžak” označila je seriozni početak žurnalistike u Sandžaku.

Inicijativu za izlaženje lista dala je grupa sandžačkih intelektualaca, među kojima su bili: Sreten Vukosavljević, Milivoje Žugić, Tomaš Žižić i Mirko Tomić. U zaglavlju lista pisalo je da je ovo list za kulturno i ekonomsko podizanje Sandžaka.

Kroz historiju sandžačkog novinarstva imali smo veoma hrabre i predane, istinske borce za prezentacijom u javnosti istinite, potpune i objektivne riječi. Svakako ime Mehmeda Šaćira Kurdćehajića – pionira štampane riječi na bosanskom jeziku – je prvo u tom lancu.

Početkom 1922. godine grupa intelektualaca je pokrenula list “Glas Sandžaka i Crne Gore”, koji je izlazio u Sarajevu. Odgovorni urednik lista je bio Asim Hodžić. Izlazio jednom heftično, a u njegovom obraćanju čitalačkoj publici naznačeno je: “Iza nas ne stoji ni banka ni partija, ni ičija truhla kesa… Interesi naroda su bili i ostaju preči i svetiji od ičijih, pa čak i od vlastitog interesa.”

Pokretači lista su željeli da izvrše integraciju svih progresivnih snaga oko svoje opoziciono koncipirane političke platforme, što je bio više nego hrabar i riskantan poduhvat u vrijeme gvozdene diktature kralja Aleksandra Karađorđevića.

Naravno, list je bio suočavan sa velikim materijalnim teškoćama, ali “Sandžak” je, uprskos svim preprekama političke i materijalne prirode, uspijevao održati se zahvaljujući svesrdnoj podršci njegovih pokretača, pretplatnika i pojedinih donatora. Želim spomenuti samo taj podataka da je u vrijeme velike finansijske krize, glavni urednik i vlasnik lista Milivoje Žugić prodao veliki dio imovine u selu Mioska kod Prijepolja kako bi obezbijedio sredstva za njegovo dalje izlaženje.

Borba za profesionalno novinarstvo se i danas nastavlja. Zato je Bošnjačko nacionalno vijeće iniciralo osnivanje Društva novinara Sandžaka. Vijeće će predložiti Društvu, nakon njegovog formiranja, da spomenuta dva imena koja su ostavila pečat u sandžačkom novinarstvu: Mehmed Šaćir Kurdćehajić i Milivoje Žugić ponesu nazive nagrada za: “sveukupan doprinos u oblasti sandžačkog novinarstva”. To će biti samo prijedlog, ali Bošnjačko nacionalno vijeće se neće miješati u rad ovoga društva.

Povezane vijesti