Aktuelno Bosna i Hercegovina Vremeplov

Danas se navršava 18 godina od smrti prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića.

Umro je na današnji dan 2003. godine od zatajenja srca.

Alija Izetbegović rođen je 8. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu. Pripadao je uglednoj begovskoj porodici koja je živjela u Beogradu, a koja se još 1868. godine preselila u Bosanski Šamac. Već u drugoj godini Izetbegovićevog života, njegov otac Mustafa, koji se bavio trgovinom i bankarstvom, odlučio se na selidbu u Sarajevo. U Sarajevu je završio osnovnu školu i gimnaziju.

Zbog pripadnosti organizaciji “Mladi muslimani” Alija Izetbegović je uhapšen 1946. godine te osuđen na trogodišnju zatvorsku kaznu. Iz zatvora je izašao 1949. godine.

Nakon što je poslije trogodišnjeg studiranja napustio agronomiju, Izetbegović je upisao Pravni fakultet u Sarajevu, kojeg je uspješno završio u roku od dvije godine. Od 1950. do 1960. godine radio je kao rukovodilac gradilišta, a od 1960. do 1982. godine, kao pravni savjetnik u brojnim sarajevskim firmama.

U proljeće 1983. godine je uhapšen i u ljeto iste godine u montiranom “Sarajevskom procesu” osuđen na 14 godina zatvora. U zatvoru je proveo šest godina.

Po izlasku iz zatvora Izetbegović je 1990. godine sa grupom istomišljenika formirao je Stranku demokratske akcije (SDA), koja je na slobodnim izborima osvojila najviše glasova i kasnije će odigrati ključnu ulogu u odbrani BiH od agresije. Na čelu države i SDA bio je u više mandata.

Odluku o povlačenju iz Predsjedništva BiH saopćio je 6. juna 2000. godine. Najavio je da će se povući po isteku funkcije predsjedavajućeg Predsjedništva BiH 12. oktobra iste godine. Također, odbio se kandidirati na Trećem kongresu SDA 2001. godine, te je proglašen počasnim predsjednikom SDA.

Izetbegović je autor većeg broja publicističkih radova i studija, te knjiga “Islam između istoka i zapada”, “Problemi islamskog preporoda” i “Islamska deklaracija”.

Ove knjige prevedene su na nekoliko jezika i objavljene u više zemalja. Godine 1999. objavio je knjigu “Moj bijeg u slobodu”, a 2000. godine knjigu “Sjećanja” (autobiografski zapis). Godine 2004. objavljena su sabrana djela Alije Izetbegovića u 10 tomova.

Američki diplomata Richard Holbrooke je 1998. godine u intervjuu za Televiziju Bosne i Hercegovine kazao da je Alija Izetbegović najzaslužniji za opstanak Bosne i Hercegovine.

“Da nije bilo Alije Izetbegovića, ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Da je otišao u Tuzlu, Sarajevo bi palo i Slobodan Milošević je to rekao”, rekao je tada Holbrook.

Izvor: Faktor

Aktuelno Bosna i Hercegovina Novi Pazar Regija Vremeplov

Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV) je u okviru obilježavanja 11. jula Dana sjećanja, u Novom Pazaru sinoć priredilo izložbu slika „Diplomatski put Alije Izetbegovića“.

Izložba obuhvata preko stotinu fotografija i dokumenata vezanih za diplomatske aktivnosti Alije Izetbegovića iz perioda prije, tokom i nakon agresije na BiH, tj. poslije Dejtonskog sporazuma, navode iz BNV-a.

Izložbu je otvorio jedan od najbližih saradnika na rješavanju bošnjačkog nacionalnog pitanja rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića, Sulejman Ugljanin, predsjednik SDA Sandžaka i osnivač Bošnjačkog nacionalnog vijeća.

Kako navode u saopštenju, Ugljanin je diplomatski put Alije Izetbegovića opisao riječima Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Pedija Ešdauna izrečene tokom dženaze rahmetli predsjedniku kada je kazao da je “Alija Izetbegović bio dobar čovjek, ponosan na svoje evropsko porijeklo i islamsku vjersku pripadnost i nikome se zbog toga nije izvinjavao.“

Kako je saopšteno, Potpredsjednik Vijeća Fuad Baćićanin ukazao je na činjenicu da smo o životu Alije Izetbegovića svi čitali i dosta znamo, te je napomenuo da je rahmetli Alija Izetbegović često govorio i o Sandžaku, Bošnjacima u Sandžaku, kao i o Bošnjačkom nacionalnom vijeću.

Bošnjačko nacionalno vijeće i Muzej „Alija Izetbegović“ potpisali su krajem 2020. godine u Sarajevu, kako dodaju, Sporazum o saradnji i tom prilikom dogovorena je saradnja između ove dvije institucije.

Izložba slika „Diplomatski put Alije Izetbegovića“ će biti otvorena za javnost do 23. jula u velikoj sali Bošnjačkog nacionalnog vijeća, saopštili su iz BNV-a.

foto:BNV

Aktuelno Bosna i Hercegovina Intervju Politika Regija

Nekadašnji predsjednik Skupštine Republike Bosne i Hercegovine Miro Lazović je u intervjuu za portal TAKT govorio u raspada Jugoslavije, mirovnim procesima tokom rata, američkim obećanjima i stavovim stavovima međunarodne zajednice, pitanjima stabilnosti BiH i odnosima u regionu.

– Pred sjednicu Skupštine na kojoj smo glasali za referendumsko pitanje prijetnje i ucjene na mene se pojačavaju. Telefonski mi se prijeti atentatom i ubistvom moje porodice. Te kao i druge prijetnje nisu me spriječile da prisustvujem dramatičnoj sjednici Skupštine RBiH na kojoj smo izglasali referendumsko pitanje.

– Holbrooke je priznao da mu je najveća greška naziv Republika Srpska. I zaista to ime predstavlja problem za integraciju BH društva i države

– Današnja BiH je razapeta država između Dejtona i Brisela

N.B: Važite za jednog od najiskusnijih političara u Bosni i Hercegovini socijaldemokratske provenijencije. Kakav je bio Vaš politički put do trenutka kada ste izabrani u Skupštinu Republike Bosne i Hercegovine na prvim demokratskim izborima u BiH 1990. godine?

M. Lazović: Potičem iz radničke porodice. Svoja prva radna i politička iskustva sticao sam u fabrici PRETIS u Vogošći.  Uz rad studiram i završavam Fakultet Političkih Nauka u Sarajevu. Prošao sam sve faze političkog sazrijevanja. Od sekretara OOSK do Predsjednika Akcione konferencije SK Pretisa.  Nakon toga, 1987. godine,  izabran sam za Predsjednika Opštinskog komiteta SK Vogošća. Poslije dvogodišnjeg mandata na Kongresu SK BiH  biran sam u Centralni komitet SK BiH a nakon dolaska Nijaza Durakovića na čelo partije ulazim u Predsjedništvo CK SK BiH. Prvi višestranački izbori u BiH održavaju se u Oktobru 1990. godine. U sarajevskoj izbornoj jedinici izabran sam u Skupštinu RBIH. Tadašnje rukovodstvo partije me predložilo za šefa poslaničkog kluba. Nacionalne stranke uvjerljivo pobjeđuju a SK odlazi u opoziciju.

          Miro Lazović dobitnik Priznanja za doprinos u promoviranju ideja antifašizma, foto: SDP BIH

N.BMožete li nam ukratko opisati događaje nakon prvih demokratskih izbora u BiH. Koji su po Vama ključni  razlozi raspada bivše SFRJ i zašto je baš BiH doživjela najtragičniji epilog od svih republika ex YU u kojoj je i pravno presuđen zločin genocida u Srebrenici?

M. Lazović: Rušenjem Berlinskog zida 1989. godine definitivno pada blokovska podjela svijeta. Komunistički režimi u mnogim državama padaju kao kule od karata što neminovno zahvata i bivšu nam zajedničku državu Jugoslaviju.

Na 14. Kongresu SKJ u Beogradu režiran je raspad partije a time i države. Prikriveni velikodržavni koncepti nadvladali su pokušaje demokratizacije partije. Slobodan Milošević koji je sjedio u Predsjedništvu Kongresa odbijao je sve racionalne prijedloge slovenačkih i drugih delegata. Prvi je dizao crveni karton  što je bio znak delegatima iz Srbije i drugima koji su ga podržavali da glasaju protiv. Slovenački delegati, sa suzama, napuštaju Kongres a poslije njih odlaze i delegati iz Hrvatske što je bio kraj SK kao jedinstvene partije koja je bila temelj Jugoslavije.

Sa urušavanjem temelja bilo je jasno da slijedi i urušavanje državne konstrukcije. Jugoslavija kao zajednička, jaka i važna svjetska država raspadala se pred naletom velikodržavnih i velikonacionalnih projekata Miloševićevog i Tuđmanovog režima.  U vrtlogu tog raspada BiH je platila najveću cijenu.

N.BNakon početka rata u BIH 1992. godine ostali ste lojalni institucijama Republike BiH iako je velika većina Vaših tadašnjih skupštinskih kolega iz reda srpskog naroda napustila Skupštinu Bosne i Hercegovine i faktički se okrenula protiv nje. Više puta ste javno izjavljivali da ste bili na pravoj strani. Možete li nam objasniti razloge Vaše lojalnosti Bosni i Hercegovini i suprostavljanje tadašnjim „sunarodnicima“. Je li bilo pritisaka i prijetnji i kako ste se s tim nosili?

M. Lazović: Pozicija BiH u procesu raspada Jugoslavije bila je najsloženija. Na dvije pobjedničke nacionalne stranke u BiH – SDS i HDZ- preovlađujući utjecaj imao je Milošević i Tuđman. Njihov dogovor iz Karađorđeva 1991. godine o nestanku i podjeli BiH konstantno je lebdio u Skupštini RBiH sprečavajući svaki naš prijedlog da se sačuva Jugoslavija kao zajednički prostor. Alija Izetbegović i Kiro Gligorov – Predsjednik Makedonije,  predlagali su konfederalnu Jugoslaviju. SDS i HDZ- su to odbili. Kao što su odbili i prijedlog moje partije koji sam detaljno obrazložio da se sačuva Jugoslavija kao Savez suverenih republika. Ponudu koju nam je Milošević poslao da ostanemo u skraćenoj Jugoslaviji koju bi činile Srbija, Crna Gora, BiH, Kninska Krajina i Zapadna Slavonija nismo mogli prihvatiti. Naš odgovor je bio da možemo prihvatiti i skraćenu Jugoslaviju ukoliko je u njenom sastavu i Srbija i Hrvatska. Taj stav  nije bio prihvatljiv ni Miloševiću ni Tuđmanu. Ipak je njihov  međusobni dogovor iz Karađorđeva bio vodilja njihovog odnosa prema BiH.

 

U takvoj situaciji Skupština RBiH se opredijelila da prihvati sugestiju EZ i Banditerove komisije da svoju nezavisnost potvrdi putem referenduma. Za mene nije bilo dileme. Kad su propali svi pokušaji da se Jugoslovenski prostor transformiše jedino ispravno je bilo da se građanima BiH ponudi referendumsko pitanje o nezavisnosti BiH.

Pred sjednicu Skupštine na kojoj smo glasali za referendumsko pitanje prijetnje i ucjene na mene se pojačavaju. Telefonski mi se prijeti atentatom i ubistvom moje porodice. Te kao i druge prijetnje nisu me spriječile da prisustvujem dramatičnoj sjednici Skupštine RBiH na kojoj smo izglasali referendumsko pitanje.

N.BTokom rata u BIH obavljali ste funkciju predsjednika Skupštine Republike Bosne i Hercegovine, po toj funkciji ste bili i član ratnog Predsjedništva RBIH, učestvovali ste u većini mirovnih pregovora u tom periodu. Kakve su Vaše impresije i utisci sa ove vremenske distance. Jeste li imali priliku pregovarati sa tadašnjim predsjednicima Srbije i Hrvatske, Miloševićem i Tuđmanom?

M. Lazović: Mirovni pregovori za BiH krenuli su krajem septembra 1992. godine u Ženevi. Bio je to Vance-Owen plan koji je predviđao BiH sa deset kantona. Taj plan je bio prihvaćen od strane delegacija RBiH i HVO-a ali ga u Maju 1993. g. odbija SDS. Nakon toga HVO pokreće sukob u Mostaru sa pripadnicima Armije RBiH.  Cilj HVO-A je bio rat za etničke teritorije i granice njihove Herceg Bosne.
Taj sukob je doveo do Owen-Stoltenberg mirovnog plana koji je predviđao etničku podjelu BiH na tri etničke republike. Taj plan definitivno je odbijen sa naše strane u avgustu 1993. godine u Ženevi. U organizaciji Owena i Stoltenberga upriličen je sastanak Predsjedništva RBiH sa Miloševićem i Tuđmanom. Alija Izetbegović je bio u Sarajevu. Tada sam imao direktan verbalni sukob sa Tuđmanom i Miloševićem.

Rekao sam im da dignu ruke od BiH jer ona je međunarodno priznata država i da ima svoju stolicu u UN. Vi gospodo imate svoje probleme. Vi gospodine Tuđman imate problem Kninske krajine a vi gospodine Milošević imate problem Kosova i možda sutra Vojvodine.  Tuđman me prekidao sa riječima da se BiH mora podijeliti na etničke republike jer Jugoslavija kao multietnička država nije opstala pa neće ni BiH. Uzvratio sam mu riječima –  Gospodine Tuđman, etničke granice u mojoj državi iscrtavaju se zločinima, protjerivanjem stanovništva i suzama majki a takve granice ne mogu biti ni stabilne ni trajne.

Milošević se nije javljao za riječ a glasovi članova Predsjedništva RBiH Mirka Pejanovića, Tatjane Ljujić Mijatović , Fikreta Abdića i mene su bili dovoljni da se taj plan odbije. Sukob između HVO-A i Armije RBiH zaustavljen je mirovnim dogovorom u Vašingtonu marta 1994. godine. Tada je konstituirana Federacija BiH. Na moje pitanje zašto se daje ime FBiH za pola moje države i šta je sa drugim dijelom dobio sam odgovor od Charlsa Redmana koji je u ime američke administracije vodio pregovore da je ovo prva faza a da će u drugoj fazi teritorij pod kontrolom Karadžićevih snaga biti uguran u Federaciju BiH i tada će cijela država nositi naziv Federacija BiH.  Na žalost Američka administracija nije održala riječ. Druga faza otišla je ka prihvatanju Republike Srpske.

N.B: Sudionik ste Dejtonskih mirovnih pregovora. Je li se u Dejtonu moralo i trebalo prihvatiti da BiH izgubi prefiks Republike a da ga dobije entitet Republika Srpska, Kako se to sve odvijalo?

M.Lazović: Ime Republika Srpska, bez znanja javnosti,  prihvaćeno je prije mirovnih pregovora u Dejtonu. U Dejtonu je prvih dana bilo svađe i prepirke oko toga. Ivo Komšić i ja smo to problematizirali jer Skupština RBiH koju sam ja vodio nikada nije razmatrala to ime kao ni Predsjedništvo RBiH. Holbrook je prekinuo našu prepirku sa riječima da je ta stvar završena ranije.

Kasnije, par godina poslije zaustavljanja rata, javnost je saznala da je u Avgustu 1995. g.  Richard Holbrooke  nakon susreta sa Miloševićem doletio do Ankare gdje se nalazio Alija Izetbegović i uz dug i neugodan  razgovor  dobio Alijinu saglasnost na ime RS. 08.09. 1995. godine tadašnji naš ministar Vanjskih poslova Muhamed Šaćirbegović u Ženevi potpisuje to ime. Amerikanci su dobili što su htjeli i tada kreću pripreme za Mirovnu konferenciju u Dejtonu. Kasnije za svog života Holbrooke je priznao da mu je najveća greška naziv Republika Srpska.

I zaista to ime predstavlja problem za integraciju BH društva i države. To ime asocira na svojinski odnos, tako da se političari iz RS prema tom prostoru tako i odnose. Kao da je to njihova imovina. Mislim da je to ime  diskriminacija  Bošnjaka i Hrvata koji žive u RS i da će u procesu prihvatanja Evropskih principa i standarda morati biti mijenjano.

N.BKako ocjenjujete ulogu međunarodne zajednice po pitanju BiH? Je li Bosna i Hercegovina na određeni način izdata od iste?

M. Lazović: Uloga međunarodne zajednice prema BiH je i u toku rata a i danas ambivalentna.  Pojedine države bile su iskrene i od pomoći a druge su bile neiskrene i pasivne. U konačnici ne možemo biti zadovoljni sa ulogom međunarodne zajednice. U toku rata su nam nametnuli embargo na oružje a od UN-a  zaštićene zone koje su trebale biti štićene snagama UNPROFORA kao što je Srebrenica prepuštene su masakru i presuđenom genocidu.

I danas međunarodna zajednica nema u potpunosti usaglašen pristup rješavanju problema sa kojima se BiH suočava. Današnja BiH je razapeta država između Dejtona i Brisela. Traže od nas da brže koračamo prema Briselu i EU a noge nam sputane Dejtonskim okovima i lošim Ustavom zbog čega kaskamo u mjestu. Potrebna je aktivnija uloga Međunarodne zajednice jer bez njene pomoći BiH sa postojećim Ustavom ostaće dugo zarobljena u mreži etničkih politika.

N.B: U javnosti ste više puta isticali da je Bosna i Hercegovina Vaša jedina domovina. Rijedak ste političar iz reda srpskog naroda u BiH koji ima tako jasne i nedvosmislene stavove, koje ne mijenjate. Koji su po Vama uzroci da je gotovo cjelokupni politički establišment stranaka sa sjedištem u entitetu RS više opredjeljen za Srbiju nego za BiH. Mnoge od tih političara i lično poznajete? Slična je situacija i sa hrvatskim političkim liderima. Da li se mogu očekivati promjene u političkoj naraciji i djelovanju tih stranaka u budućnosti?

M. Lazović: Na žalost u BiH su još uvijek prisutni ratni ciljevi. Trenutno stanje se može definirati kao stanje prekida vatre. Političkim sredstvima se pokušavaju ostvariti ratni ciljevi.
Greška  Dejtonskih pregovora između ostalih je i u tome što nije spriječio da kreatori rata postanu  “graditelji” mira.  Ulaskom Momčila Krajišnika u Predsjedništvo BiH 1996. godine nastavljena je politika opstrukcija i negiranja državnih institucija. Ta politika je i danas prisutna. U RS-u se otvoreno veličaju presuđeni ratni zločinci. Negira se Genocid u Srebrenici a Milorad Dodik u kontinuitetu vodi politiku protiv vlastite države. Pogotovo to često čini u Beogradu i na ekranima TV kuća.

Zabrinjava činjenica da u toj verbalnoj destrukciji BiH ima prešutnu podršku zvanične Srbije. Ako nisam u pravu onda bi morale uslijediti adekvatne reakcije Predsjednika Vučića koji stalno ponavlja da mu je stalo do dobrih odnosa sa Bošnjacima i sa BiH.

Iz Hrvatske u posljednje vrijeme dolazi do miješanja u naše unutrašnje odnose. Pod brigom za Hrvatski narod u BiH pokušavaju vršiti pritisak i u Briselu i u BiH da se izborni zakon BiH promijeni tako da se stvore etničke izborne jedinice. A to nije ništa drugo do put za treći entitet. Iako su članica EU pojedini hrvatski zvaničnici otvoreno negiraju BiH kao građansku državu.

Promjena ponašanja političara iz RS-a kao i HDZ-a uslijedit će onog trenutka kada izostane podrška Beograda i Zagreba. Da bi se to desilo mora doći do usaglašene aktivnosti Vašingtona i Brisela. Vjerujem da će Bajdenova administracija biti mnogo prisutnija u sređivanju problema u našem regionu.

N.B: Vjerujete li da je moguća integracija BH društva i države u narednom periodu na postojećim pravnim osnovama dejtonskog sporazuma? Šta bi trebalo po Vašem mišljenju raditi da se svi više okrenu jačanju BH institucija i EU integracijama?

Postojeći Ustav BiH je loš.  Na lošim temeljima ne može se graditi stabilna građevina. Sadašnji Ustav afirmira etničke podjele a građanske principe sputava da se prošire na prostore cijele države.

Diskriminacija ljudskih prava je ugrađena u temelje ovog Ustava. Bošnjaci i Hrvati nemaju prava da se kandiduju za izbore u Predsjedništvo BiH niti u Dom naroda parlamenta BiH. Ta ista prava nemaju ni Srbi u Federaciji BiH. Kategorija građana koji se vode kao “ostali” nemaju nikakva prava. U svim segmentima društva su marginalni. Ovakvo stanje je neodrživo.

Promjene moraju doći. Najbolje bi bilo da domaće političke partije zajednički djeluju na izgradnji stabilne i funkcionalne BiH. Međutim praksa pokazuje da pojedine domaće nacionalne stranke nemaju političku volju da afirmiraju evropske principe i standarde jer su svjesne da time gube svoju moć i utjecaj.

Neophodne promjene, koje moraju doći, ipak moraju biti pod utjecajem međunarodne zajednice. Važan korak bi bio u realizaciji presuda Suda za ljudska prava u Strasbourgu koje ukidaju ustavne diskriminacije.

N.BKakvu bi poruku poslali rukovodstvu Republike Srbije u kontekstu politike koju vodi prema Bosni i Hercegovini?

M. Lazović: Odnosi u regionu biće dobri ukoliko  je BiH stabilna i bez miješanja naših susjeda u naše političke odnose. Srbija je važna država u regionu. Za BiH posebno. Odnosi između Srbije i BiH moraju se unaprijediti čestim susretima. Dijalog je najbolji put za unapređenje odnosa. Na tom putu razgovarati o svim pitanjima . Posebno inicirati  ekonomske i infrastrukturne projekte koji povezuju region.

Izvor: https://taktinfo.rs/2021/03/18/miro-lazovic-politickim-sredstvima-se-pokusavaju-ostvariti-ratni-ciljevi/?fbclid=IwAR1HCe1upp47eAQLTyweYvmbc2uQDFN6OvDUDrkQ-DOR7YF3-DgfzeGpcto

Foto: sdp.ba

Aktuelno Bosna i Hercegovina Sandžak

Na današnji dan prije 17 godina na ahiret je preselio rahmetli Alija Izetbegović, osnivač Stranke demokratske akcije (SDA) i prvi predsjednik međunarodno priznate, nezavisne i demokratske Bosne i Hercegovine, podsjećaju iz SDA Sandžaka.

Alija Izetbegović rođen je 8. avgusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu. Odrastao i školovao se u Sarajevu, gdje je i diplomirao na Pravnom fakultetu.

Zbog svojih političkih opredjeljenja i djelovanja dva puta je zatvaran i osuđivan. U poznatom, politički montiranom “Sarajevskom procesu”, kao prvooptuženi u grupi od trinaest bošnjačkih intelektualaca, osuđen je na 14 godina zatvora.

Pokrenuo je formiranje Stranke demokratske akcije i na prvoj osnivačkoj skupštini 25. maja 1990. godine postao njen predsjednik. Nakon pobjede SDA, na prvim višestranačkim parlamentarnim izborima 1990. godine, Izetbegović je izabran za prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.

Za člana, a potom i predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine izabran je nakon prvih poslijeratnih višestranačkih izbora 1996. godine.

Nakon deset godina obavljanja funkcije člana Predsjedništva BiH, iz zdravstvenih razloga, 2000. godine podnio je ostavku na mjesto člana Predsjedništva BiH.

Autor je većeg broja publicističkih radova i studija, te knjiga “Islam između istoka i zapada”, “Problemi islamskog preporoda” i “Islamska deklaracija”. Ove knjige prevedene su na nekoliko jezika i objavljene u više zemalja. Godine 1999. objavio je knjigu “Moj bijeg u slobodu”, a 2000. godine knjigu “Sjećanja” (autobiografski zapis). 2004. su objavljena sabrana djela Alije Izetbegovića u 10 tomova.

Dobitnik je niza priznanja i nagrada kao što su Nagrada Kralja Fejsala, medalje Centra za demokratiju iz Vašingtona, a najuticajniji španski list, madridski “El-Mundo”, izabrao je Aliju Izetbegovića 1995. za ličnost godine u svijetu. Istambulški Marmara univerzitet dodijelio mu je 1997. godine titulu počasnog doktora pravnih nauka za doprinos zaštiti ljudskih prava, uspostavu mira ali ikao uglednom pravniku. Na forumu u Kran Montani 1998. godine dobitnik je prestižne nagrade za unapređenje ljudskih prava.

Aktuelno Bosna i Hercegovina Politika

Na današnji dan, 26. maja 1990. godine u Sarajevu je osnovana Stranka demokratske akcije (SDA).

Predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović obratio se članovima i simpatizerima te stranke povodom 30 godina postojanja SDA.

Te tri decenije su, kako je kazao, period borbe za opstanak i ravnopravnost Bošnjaka, suverenitet Bosne i Hercegovine, te za slobodu, demokratiju i prosperitet bosanskohercegovačkog društva.

Izetbegovićevo obraćanje u nastavku prenosimo u cijelosti:

– Kada kažem naš narod, ne mislim samo na Bošnjake, mislim na sve one koji nemaju rezervnu domovinu, niti rezervnu politiku kada je u pitanju ravnopravnost građana i naroda Bosne i Hercegovine. Na sve one koji su, zajedno sa Bošnjacima branili, i spremni su da ponovo brane teritorijalni integritet i suverenitet naše zemlje, njenu čast i ugled, njenu bit koju je rahmetli Alija Izetbegović opisao kao “vjeru da različite vjere i kulture mogu živjeti zajedno”.

Ovu značajnu godišnjicu nažalost dočekujemo u vanrednim prilikama koje nam je donijela pandemija COVID-19. Stoga ćemo svečani skup planiran za današnji dan održati kada se za to steknu prilike, vjerovatno u septembru ove godine.

Tada ćemo dodijeliti i zahvalnice zaslužnim članovima koji su svojim radom dali poseban doprinos istorijskoj ulozi SDA u proteklim decenijama.

A sve je počelo prije 30 godina kada je grupa od 40 hrabrih intelektualaca, umjetnika i poduzetnika odlučila rizikovati slobodu i osnovati prvu alternativnu političku stranku u BiH. Nukleus Inicijativnog odbora su činili intelektualci i aktivisti suđeni u “Sarajevskom procesu”, većinom bivši članovi zabranjene organizacije “Mladi muslimani”, borci za slobodu koji su bili spremni ponovo robijati u komunističkim kazamatima: Alija Izetbegović, Omer Behmen, Hasan Čengić, Džemaludin Latić, Šaćir Ćerimagić, Sulejman Čamdžić, Tarik Muftić.

Snažnu potporu je dala grupa aktivista okupljenih kroz djelovanje pri Zagrebačkoj džamiji: Šefko Omerbašić, Salem Šabić, Mustafa Cerić, Šemso Tanković, Kemo i Faris Nanić. Zatim bardovi sevdalinke Safet Isović i Omer Pobrić. Poduzentici Muhamed Čengić, Abdulah Skaka, Fehim Nuhbegović. Većina članova Inicijativnog odbora nisu više među živima, preselili su na Bolji svijet. Neka je Božiji rahmet na njihove hrabre i plemenite duše. Prvoosnovanoj Stranci su snažnu podršku od samog osnutka dali Bakir Tanović, Sulejman Ugljanin, Ejup Ganić, Edhem Bičakčić, Irfan Ajanović, Adil Zulfikarpašić, Muhamed Filipović i drugi.

Zulfikarpašić i Filipović su pomogli da Stranka dobije početni zamah, ali su napravili i prvi raskol u SDA, pred same jesenje izbore 1990. Raskoli će nas zatim pratiti kao loš usud. Prvi sa Zulfikarpašićem je bio najbolniji.

Sljedeći sa Fikretom Abdićem – najtragičniji. A onaj sa Harisom Silajdžićem – najdublji.

A zatim smo izgleda stekli “imunitet”. Jer sve što je slijedilo nije moglo bitnije poremetiti putanju SDA. Kada iz današnje perspektive analiziramo razloge za stare i nove raskole unutar SDA možemo konstatovati da to nisu bila različita politička gledanja, jer politike novosnovanih stranaka su redovito bile skoro pa identične sa politikom SDA. Bile su to, dakle, liderske ambicije, želja da se bude prvi, a ne drugi, treći, ili tridesetitreći u stranačkoj hijerarhiji.

U protekle tri decenije SDA su predvodila tri predsjednika. Prvi, i po hronologiji, a i po svemu bitnome, je Alija Izetebegović – utemeljitelj SDA, neosporni Bošnjački i bosanskohercegovački vođa i prvak.

Njegovo vrijeme je bilo najteže i najhitnije. U prvoj polovini njegovog jedanaestogodišnjeg mandata vraćene su vjerske i građanske slobode, uspostavljeno je višestranačje, organizovan referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine, vraćen je suverenitet države, organizovana i naoružana Armija BiH, odbranjena zemlja od višestruko jačeg, udruženog agresora.

Bošnjaci su vratili svoje historijsko ime, ime bosanskog jezika, bili su osnovna snaga političke, vojne i diplomatske odbrane BiH. Postali su faktor bez kojeg nema nijedne ozbiljne računice na prostoru Balkana.

Od 1463. do 1992. godine Bosnom su vladali drugi. Njeni sinovi su ginuli diljem svijeta pod tuđim zastavama. NIKADA više neće biti tako, i to je zasluga prve generacije kadrova SDA čijoj su političkoj procjeni bosanskohercegovački patrioti vjerovali bez rezerve. U tom kratkom vremenu su položeni temelji neovisne Bosne i Hercegovine, i zaliveni najjačim vezivom – krvlju patriota i nevinih žrtava.

Da nije bilo Alije Izetbegovića, Patriotske lige koju je osnovala SDA, kadrova SDA koji su u uslovima totalne blokade uspjeli da naoružaju Armiju R BiH, da nije bilo 200.000 boraca, komandira i komandanata Armije Republike Bosne i Hercegovine spremnih da se suoče sa smrću – danas ne bi bilo Bosne i Hercegovine!

Nakon teškog Dejtonskog kompromisa, kojim je zaustavljeno rušenje zemlje i stradanje naroda, uspostavljen mir i sačuvana država Bosna i hercegovina, uslijedile su godine reintegracije i obnove države.

I u tim procesima su lidersku ulogu imali Alija Izetbegović i SDA.

Dezintegracijske sile će zadugo biti žive u BiH. Bit će novih napada na suverenitet države, pravice se namjerne krize i blokade, zagovarati podjele. Pokušavat će nas zamoriti. Ali nikada u tome neće uspjeti.

Zastava BiH koja se zavijorila pred zgradom Ujedinjenih nacija 22 maja 1992 nikada više neće biti skinuta. Jer to je volja bosanskohercegovačkih patriota, i to je volja i interes sila i velesila koje su u odbranu BiH uložile vlastiti ugled i autoritet.

Uvijek će onaj bolji, civilizirani, demokratski, slobodoumni dio svijeta biti uz multietničku Bosnu i Hercegovinu. Šovinističke snage koje bi da razdvoje ljude i narode u BiH će dobivati podršku šovinističkih, ultradesničarskih, ksenofobnih snaga koje razdvajaju i teroriziraju diljem svijeta. Takve snage ponekad ojačaju, buknu, ali nikada ne mogu odnijeti trajnu pobjedu. Jer ljudskom rodu donose zlo i nazadak.
Dobro će uvijek, i nanovo, nadjačati zlo.

Alija Izetbegović je imao težak, ali lijep i smislom ispunjen život. Proveo ga je u borbi, sedamnaest godina je bio u zatvorima i ratovima. Njegova dženaza je bila nalik njegovom životu – teška i veličanstvena. Bosanski patrioti su dostojno ispratili svoga vođu.

Naslijedio ga je tihi i uporni radnik i borac Sulejman Tihić. Njegova politička filozofija – korak po korak – ali uvijek naprijed, davala je rezultat.

I Tihićeva prva polovina mandata je bila plodotvornija od druge polovine. Od 2001. do 2006. su postignute značajne reforme koje su osnažile državu i uklonile dio anomalija koje je sadržavao Dejtonski mirovni sporazum – suprotstavljene vojske, obavještajne i granične službe su ujedinjene u jedan sistem.

Uz podršku međunarodne zajednice, koju su u tom vremenu predvodili odlučni Paddy Ashdown i ambasadori SAD-a uvedena je jedinstvena valuta, usvojena himna BiH, formiran Brčko distrikt, formirana Centralna izborna komisija, uspostavljen Sud i tužilaštvo BiH, Državne sigurnosne agencije, Uprava za indirektno oporezivanje, Direkcija za evropske integracije itd.

Tihić je od Izetbegovića naslijedio dobar tim izraslih političara koji su na pozicijama premijera i predsjedavajućih parlamenata iznijeli obiman reformski paket. Halid Genjac, Šefik Džaferović, Adnan Terzić, Nedžad Branković, Mustafa Mujezinović, Adil Osmanović su bili glavni oslonac Sulejmana Tihića, ali i Bosne i Hercegovine u tom vremenu. Dio njih će postati konstanta i prepoznatljivo lice SDA. Nosiće okosnicu političkog života od vremena Alije Izetbegovića pa do današnjih dana.

Tihić je nastavio Alijinim putem i kada je u pitanju korištenje Ustavnog suda BiH u svrhu uklanjanje anomalija i relikta u državnom sistemu. Samo predsjednici SDA – Dva Izetbegovića i Tihić su znali iskoristiti ovu mogućnost. I rezultat je vidan: ustanovljena je konstitutivnost naroda na cijeloj teritoriji BiH, odbranjena je državna imovina, sačuvana su državljanstva stotina hiljada BH građana u dijaspori, ukinuti nacionalistički simboli i praznici.

Sulejman Tihić je bio uporan i sistematičan čovjek. Uporan je bio i u pokušajima da Bosna i Hercegovina napravi snažnije reformske iskorake. Podupirali su ga moćni prijatelji iz međunarodne zajednice.

A zaustavile su ga mane i slabosti koje, nažalost, dio našeg naroda posjeduje – naivnost, vjera u olako dana obećanja populista, borba za vlast i vlastitu poziciju po cijenu interesa države i naroda. Obaranjem Aprilskog paketa ustavnih reformi i Reforme policije, bošnjački političari su napravili nepravdu Tihiću, ali prije svega vlastitom narodu. Odbacili su dobra rješenja, zaustavili su reformski zamah i otvorili prostor za kontraofanzivu antibosanskih snaga koja traje do danas.

Posljednje dvije godine mandata Sulejman Tihić je bolovao i napustio nas je 25. septembra 2014, u jeku izborne kampanje. Neka mu je laka zemlja rodnog Bosanskog Šamca u koju se vratio.

Ja sam, zbog Sulejmanove bolesti, rukovođenje Strankom počeo preuzimati već te 2014. Za predsjednika sam izabran na Kongresu SDA 2015 godine. Manje-više isti sastav rukovodstva SDA je u sljedećih pet godina uložio napore u ostvarenje tri cilja:

– Zaustaviti negativne trendove i ponovo pokrenuti reformske procese sa ciljem postizanja članstva BiH u EU i NATO savezu.

– Ojačati privredu BiH i otvoriti minimalno 100.000 novih radnih mjesta.

– Vratiti snagu Stranci demokratske akcije i ponovo je pozicionirati kao najjaču BH političku partiju.

Vratili smo snagu i izborne pobjede SDA-u. Ponovo dobivamo podršku 300.000 glasača na izborima. SDA je okosnica skoro svih vlada O kojima odlučuju bošnjački glasači – u kantonima, Federaciji i državi BiH. Isto je sa pozicijama načelnika – više od polovine načelnika u opštinama sa bošnjačkom većinom su kadrovi SDA. Mi dajemo članove Predsjedništva BiH, predsjedavajuće skupština i parlamenata, premijere i većinu ministara.

Reformski procesi su nastavljeni. Uz ogromne otpore i opstrukcije krećemo se ka članstvu u globalnim asocijacijama – Evropskoj uniji i NATO savezu.

Najznačajniji uspjeh je postignut u obnovi ekonomije.

U proteklih pet godina smo kreirali više od 100.000 novih radnih mjesta, BDP je povećan sa 27 na 33 milijarde KM, prosječna plaća sa 830 na 930 KM, prihodi od indirektnih poreza sa 6 milijardi na skoro 8 milijardi KM. Prihodi od direktnih poreza su u RS stagnirali, ali su u Federaciji porasli sa 3 na 5 milijardi KM, izvoz sa 9 na skoro 12 milijardi KM.

Broj turističkih noćenja je u ovom periodu skoro udvostručen.

Ovo su ubjedljivo najbolji ekonomski pokazatelji u postdejtonskom periodu i rezultat su vlada predvođenih Novalićem i Zvizdićem.

Federacija BiH se postepeno pretvara u veliko gradilište. Trenutno se gradi 41 kilometar autoputa na Koridoru Vc, osigurana su sredstva i u pripremi je gradnja sljedećih 76 km, uključujući i tunel Prenj, najduži tunel u ovom dijelu Evrope.

Osigurana su sredstva za gradnju brzih cesta porema Goraždu, Neumu, Travniku i Bihaću. Realan je i projekat gradnje autoputa prema Beogradu kojim će biti riješena veza Sarajeva sa Tuzlom i distriktom Brčko.

Gradnja bloka 7. u Tuzli je krenula. U toku je i rekonstrukcija aerodroma u Sarajevu, u sljedeće dvije godine krenuće i rekonstrukcija mostarskog i tuzlanskog, kao i izgradnja bihaćkog aerodroma.

Pandemija Korona virusa i njene posljedice na BH ekonomiju su nas usporile. Ali usvojili smo potrebne zakone, mjere, rebalans budžeta koji je uvećan u odnosu na postojeći. Zaustavili smo negativne trendove i imamo šansu da ih preokrenemo u svoju korist. I da nastavimo sa razvojem.

Stranka demokratske akcije je dugo dio vlasti. Njeni kadrovi su uložili ogroman napor radeći vrijedno i pošteno za boljitak zemlje i naroda. Ali bilo je i grešaka pogrešnih izbora, loših ljudi. Nekom prilikom, govoreći o problemu korupcije koja neumitno prati vlast, rahmetli Alija je u svom stilu izrekao kratku i preciznu formulaciju – “vlast privlači loše ljude, a dobre kvari”.

Bilo je u SDA loših ljudi, a neki dobri su se kvarili. I mi smo ih odstranjivali.

I nastavićemo da ih odstranjujemo, da branimo čast i poziciju stranke bez koje Bosna i Hercegovina nije sigurna, i bez koje ne može naprijed.

Korupcije ima u svim strankama koje su dio vlasti. Ali najveća povika i ljutnja naroda je uvijek išla prema SDA. Nama i mediji i narod “cjepaju dlaku na četvero”. To nam treba biti upozorenje, ali i priznanje – narod želi zdravu i poštenu SDA, zdrav i čvrst oslonac. I mi ćemo mu takav oslonac uvijek i ponovo osigurati!

Bosna i Hercegovina je prelijepa zemlja. Ima sve što njenim narodima treba, što mnogi narodi mogu samo da priželjkuju. Ima izvanrednu geografsku poziciju, raznovrsnu klimu, rijeke i jezera, planine i ravnice, šume i rude, slojevito historijsko i kulturno nasljeđe. Tragove tri velike imperije.

Najhitniji resurs su njeni vitalni i kreativni ljudi koji redovito iskažu čudesan talenat i potencijal kada se nađu u uređenom sistemu, u organizovanom društvu koje pruža šansu. Krećemo se u smjeru stvaranja takvog društva i okruženja. Kada ga, s Božijom pomoći i ostvarimo – moći ćemo reći da je SDA dovršila historijsku misiju.

Politička utrka koju vodimo je maratonska. Prešli smo 3o kilometara. Dug put je iza nas.

Na tom putu su nas, naš narod i našu zemlju napadali – mi smo ih branili.
Oni su rušili – mi smo popravljali i gradili.
Oni su zavađali – mi smo mirili.
Oni su vrijeđali – mi smo praštali.
Oni su postavljali blokade – mi smo ih uklanjali
Oni su proizvodili krize – mi smo ih rješavali.

I tako će se to nastaviti. I tako će to i završiti. Oni koji proizvode nered i konflikt će se umoriti – Mi se nećemo umoriti!

Dragi članovi i simpatizeri SDA,

Neke istine su neupitne, priznaju ih i oni koji nas vole i oni koji nas ne vole.

– Prva istina je: da je proteklih trideset godina najznačajniji historijski period za našu zemlju i naš narod još od vremena pada srednjevjekovne Bosne.

– Druga istina je: da je SDA bila nosilac historijskog tereta i kretanja u tom vremenu. I da je taj teret iznijela.

– Treća istina je: da posao na uspostavljanju sigurne, stabilne i prosperitetne Bosne i Hercegovine još nije završen. I da taj posao mogu dovršiti samo oni koji su ga i započeli.

Zato podmladimo i osnažimo redove Stranke demokratske akcije. I budimo svjesni historijskog vremena u kom smo djelovali, vlastite uloge u njemu, i značajnog posla koji je još uvijek pred nama.

Budimo ponosni što smo imali priliku biti dijelom SDA, a time i dijelom historije BiH!

Živi i zdravi bili – samo hrabro i uporno – idemo dovršiti posao koji je započela prva generacija SDA.

Generacija rahmetli Alije Izetbegovića!

Izvor: Faktor/STAV

Aktuelno Bosna i Hercegovina Društvo

U Sarajevu je počela s radom Fondacija „ALIJA IZETBEGOVIĆ”. Fondacija je neprofitna i nestranačka organizacija koja će, samostalno i sa drugim organizacijama, raditi na realiziranju društvenih inicijativa i kulturnih programa u skladu sa pogledima i misaonom ostavštinom prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, rahmetli Alije Izetbegovića.

Fondacija je osnovana s ciljem da doprinosi napretku Bosne i Hercegovine i boljitku njenih naroda i građana na principima slobode, ravnopravnosti, pluralnosti i uvažavanja različitosti; povezivanju i promoviranju intelektualnih potencijala bosanskohercegovačkog društva; razvoju svijesti o važnosti mira, nenasilja i društvene solidarnosti.

Fondacija će podsticati lični razvoj, društveno poduzetništvo i naučno-istraživački pristup problemima u društvu, te unapređenje veza i odnosa sa bosanskohercegovačkom dijasporom. Posebno će nastojati da doprinosi bošnjačkoj samospoznaji i spoznaji drugih o Bošnjacima kao autohtonom evropskom muslimanskom narodu, oslanjajući se na objektivno vrednovanje i promociju intelektualne ostavštine Alije Izetbegovića kao evropskog muslimanskog mislioca i prvog predsjednika Predsjedništva nezavisne Republike Bosne i Hercegovine.

Zbog okolnosti koje je izazvala pandemija virusa korona, za sada je neizvjesno realiziranje aktivnosti Fondacije „ALIJA IZETBEGOVIĆ“ koje su planirane za ovu godinu i koje uključuju radionicu i ljetnu školu, tribine i okrugle stolove, te jednu međunarodnu konferenciju. Svoje prve aktivnosti Fondacija je prilagodila krizi izazvanoj pandemijom i ublažavanju njenih posljedica.

Osnivači Fondacije su bliski saradnici, članovi porodice i poznavaoci djela Alije Izetbegovića.

Upravni odbor Fondacije „ALIJA IZETBEGOVIĆ” čine: Hilmo Neimarlija (predsjednik), Sabina Berberović, Muzaffer Čilek, Fikret Karčić, Zijad Ljevaković, Fikret Muslimović i Faris Nanić.

Više informacija o Fondaciji može se pronaći na veb-stranici https://www.alijaizetbegovic.org.

Kontakt za medije:

Sekreterijat Fondacije – Muhamed Mulahmetović,

tel: 033/203-581,

e-mail: m.mulahmetovic@alijaizetbegovic.org

Izvor: Akos.ba

Aktuelno Društvo Kolumna Politika Sandžak

Piše: Medin Halilović

Slučajno ili namjerno, pod naslovom “Pandemija će proći, ali panislamistička srbofobija – neće”, na prosrpskim portalima u regionu se prošle hefte pojavio tekst koji potpisuje Prof. Dr. Tanasković, inače bivši ambasador SRJ i Srbije, u kom odgovara na intervju lidera SDA Sandžaka Sulejmana Ugljanina koji je prethodno SNews, sa autentičnim videom i fotografijama, objavio s naslovom “Korona će proć, ostaje velikosrpski nacionalizam kao stalni neprijatelj Bošnjaka”.

-Korona, pandemija će proć, ostaju Miloševićevi i Vučićevi “ambasadori”

To je “akademsko štivo” u kojem se “osvrt o panislamističkoj srbofobiji” brani navodom da je “dovoljno pregledati reagovanja na društvenim mrežama, pa se uveriti da panislamističko tvrdo krilo SDA ne uživa većinsku, a kamoli plebiscitarnu podršku među Bošnjacima”.

Prof. Dr. Darko Tanasković (arhiv)

Redovni univerziteski profesor od 1989. godine u Beogradu, sin generala rođen u Zagrebu, iskazujući potrebu da javnosti dokaže postajenje mehke i tvrde struje unutar SDA (Sandžaka) u prilog toj tezi, ne navodeći čak ni prezime i mjesto tog izvora, kao argument izdvoji da je izvjesni Safet u svom komentaru na društvenim mrežama bio više nego jasan: “Najbolje ćete nam pomoći da nas ne vraćate u 90-e!“

Međutim, Tanasković, a možda su mu to i portali “sveosrpskoj.com“, “standard.rs” i neki drugi poturili ili umetnuli u tekst, bez imalo odgovornosti napisa: “Ali avaj, šta da rade kad su oni tamo mentalno ostali…”.

Ibretimo se kako, pored toliko znanja o islamu, islamskoj kulturi, Turcima, Osmanlijama i orjentalizmu, Tanasković nije očigledno ništa zapamtio o toleraniciji u islamu, zvanično od Evrope priznate, i da barem malo pokaže uvažavanja prema sandžačkim Bošnjacima i ne kvalifikuje ih kao “oni tamo mentalno ostali…”

Ako se pitate šta je natjeralo trenutno najeminentnijeg srpskog orjentalistu i bivšeg Miloševićevog ambasadora u Turskoj i Vatikanu, Prof. Dr. Darka Tanskovića (1948) da sa skoro 2900 riječi na deset strana, napiše tekst u kojem su Emir Ašćerić, SDA Sandžaka, Sulejman Ugljanin, Alija Izetbegović, SDA u Kantonu Sarajevo,Vučićeva posjeta Novom Pazaru, sandžački portali glavna tema, te ko je veći, a ko manji musliman u Sandžaku po mjeri Beograda, sasvim je jasno da je to potreba za maskiranje i odgovor, na skora javno ukazani “velikosrpski nacionalizam kao stalnu prijetnju Bošnjacima”.

Laički poznavalac političke situacije u regionu će pregledom ovog teksta olahko zaključiti da su tema i meta “srpskog islamologa” SDA i Sulejman Ugljanin, prioritetno ideja koju nose ova stranka i njen lider. On to čak i otvoreno priznaje konstatacijom “Izdvajamo četiri takva oglašavanja koja su izazvala širu pažnju javnosti”.

Ta “oglašavanja” su:

– smijenjeni pomoćnik gradonačelnika Novog Pazara i funkcioner SDA Sandaka Emir Ašćerić, napisavši za Vučićevu posjetu Novom Pazaru, pored ostalog: „Ne nasjedamo na ovakve politikantske fazone. Odlično prepoznajemo ovu brutalnu političku kampanju, koja je zvanično prekinuta, ali koja je u punom jeku od strane režima. Odlično prepoznajemo da se cijela ova garnitura više bavi sobom i politikom, nego rješavanjem krize“.

– SDA Sandžaka saopštenje da „u Sandžaku imaju samo dvije opcije, SDA Sandžaka, kao autentična sandžačka opcija i Vučićeva velikosrpska opcija“, a da je Ašćerić izneo stav SDA, „koji je podržan od cjelokupne demokratske javnosti, građana i slobodnih intelektualaca“.

– Klub zastupnika SDA u Skupštini Kantona Sarajevo pokrenuo je inicijativu da Vlada KS i Skupština KS pomognu grad Novi Pazar. „Imajući u vidu da u ovim teškim vremenima svi nekoga pomažu, osjećano potrebu da KS pomogne u medicinskoj opremi grad Novi Pazar, imajući u vidu da su građani Novog Pazara puno pomogli u odbrani grada Sarajeva u toku agresije na BiH”.

– Predsjednica Bošnjačkog nacionalnog vijeća (BNV) Jasnina Curić, insistirajući na tome da „svi građani Sandžaka, koji su zahvaćeni ovim virusom, moraju biti smješteni u privremenim bolnicama koje se nalaze u Sandžaku, kako bi fizički, ali i psihički lakše podnijeli ovo oboljenje i izborili se sa njim“. Čitaj – nikako u Beogradu.

Bivši ambasador SRJ u Ankari ima potrebu da kaže i da se istovremeno, gospođa Curić obratila se pismom i predsjedniku Turske Redžepu Tajijpu Erdoganu, sa molbom da Turska, koja je već „poslala pomoć na sve strane svijeta“, Sandžaku pošalje pomoć u opremi i u stručnom kadru.

Erdogan je, takoreći istovremeno, uputio telegram predsjedniku Vučiću, izrazio mu saučešće povodom smrti jednog člana Vlade Srbije od korona virusa i poželeo uspeh u borbi protiv pandemije. Uskoro je stigla i pomoć iz Turske Srbiji, a samim tim i Sandžaku. “Da se zna red”, napisao je doskorašnji srbijanski ambasador u UNESCO-u, po matrici iz devedesetih dodajući i da je “obraćanje Erdoganu i podrška od sarajevske braće po Allahu” ustvari želja lidera SDA Sulejmana Ugljanina i njegovih sljedbenika za autonomiju Sandžaka koji od te ideje ni do danas nisu odustali i “zato su, u suštini, i sporni ‘Vučićevi respiratori’ u Novom Pazaru, a i smještanje oboljelih Bošnjaka na beogradskom Sajmu.”

Ne treba biti posebno medijski pismen, a neprimjetiti da Tanasković, u akademsko-populističkom maniru velikosrpskog nacionalizma i populizma iz ratnohuškačkıh devedesetih, u ime i za račun aktulenog režima iz Beograda, spočitava Bošnjacima i muslimanima da ne treba da budu jedinstveni, da traže pomoć od Turske i Erdogana, dižu svoj glas protiv predstavnika totalitarnog režima i nosioca hipoteke “100 za 1”, te dobijaju podršku od srbijanskih opozicinih lidera.

Svaki drugi bošnjački glas i jasno izražen stav koji nije izobličen i uokviren u Beogradu, te u sto celofana zamotan u liku i djelu Rasima Ljajića, za “doktora muslimanstva” je “panislamistička srbofobija kod nekih (nikako kod svih!) Bošnjaka doslednija, istrajnija i, kako izgleda, neizlečivija (ako se tako uopšte može reći) od svake druge bolesti”.

Tanasković, ne libeći da to nazove “Zaoštravanje situacije u vezi sa pandemijom virusa Covid 19 i širenje zaraze na Novi Pazar, koji je postao novo žarište, dovelo je do otvorenog ispoljavanja panislamističke srbofobije od strane pojedinih tamošnjih političkih i verskih prvaka, tobože u ime građanskih i verskih prava sandžačkih Bošnjaka”, piše da se “tvrdo krilo SDA i dalje drži Izetbegovićeve “Islamske deklaracije”.

Mediji ni političari iz regiona nisu registrovali da je neko iz SDA Sandžaka, kao i matice te stranke u Sarajevu, osporio bilo šta iz političke i liderske Alije Izetbegovića. Naprotiv, on je, bez obzira na političko ili ideološko opredjeljenje, za svakog Bošnjaka ali i velikog broja ljudi i intelktualca i državnika u svijetu, neprikosnoveni lider, reformator i ustrojitelj suvremenog bošnjačkog političkog pokreta i misli o očuvanju i zaštiti Bošnjaka kao autohtonog evropskog naroda. Islamska deklaracija je samo jedno u nizu djela koje SDA baštini u nizu onih koje je “Kralj mudrosti”, kako je nazvan u Turskoj, iza sebe ostavio, prvi predsjednik SDA i Repubčike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović.

Iz političkog pamfleta dugogodišnjeg srpskog ambasadora se ne može zaključiti da i danas postoji neka “mehka SDA struja”, možda on takvo nešto priželjkuje, ali ne ne navodi ko je zastupa. Možda i namjerno jer je takav “akademski projekat” još u pripremnoj fazi. Čak se iz priloženog, kako je to i devedesetih plasirano u srpskim medijima, ne može zaključiti ko bi je mogao predstavljati, nije ni isključeno da bi ta “devedeset i neke (ne)uspješno sprovedena taktika” mogla danas, u vrijeme Vučićevog režima, da upali. Očigledno je da postoji potreba za takvim “osvrtom”.

Tanasković puni značaj daje Emiru Ašćeriću, za mladog arhitektu i magistra sarajevske škole, kako navodi, jer  se “naročito angažovao, i stručno i politički, u kampanji menjanja naziva ulica u Novom Pazaru”.

Profesoru orjentalisti,  ne želeći da mu bilo šta demantujemo ili proturečimo o izrečenim stavovima o Aliji Izetbegoviću ili atoru knjige “Fenomenoligija srpske genoscidne svijesti”, Rasimu Muminoviću, predočavamo da su oni bošnjački savremeni mislioci i ideolozi i što ih prije kao takve prihvati biće mu lakše, i njemu i svim drugim negatorima Bošnjaka. Profesora, ako  pretenduje na neku novu poziciju ambasadora pa je primoran da se poziva na “dipnotu” sa društvenih mreža, razumjeće i “naprednjaci”, pogotovo ovi čija imena dolaze poređana ispod crtice.

– Režimske “crtice”:

– Rasim Ljajić je s razlogom duhovito primetio da je reč o „virusnim profiterima“, ali bi bilo važno kategorijalno razdvojiti predizborno, stranačko profiterstvo, koje je tu takođe na delu, od znatno opasnije intrumentalizacije sadašnje situacije u duhu panislamističkog programa, čiji je manifest za ovdašnje islamiste i dalje Izetbegovićeva Islamska deklaracija”.

Ako me pamćenje ne vara, i Rasim Ljajić se tada izjašnjavao za dijalog i dogovorno rešavanje svih otvorenih pitanja, za koje nije tvrdio da ne postoje.Poznajući ga dugo, iako nisam pozvan da to procenjujem, nemam utisak da je on neki „slabiji musliman“ od jurišnika tadašnjeg i sadašnjeg, a zapravo uvek istog tvrdog krila SDA”.

– Za nepolitizovanje rasprave u uslovima epidemije konstruktivno se izjasnio i Muamer Zukorlić, a njega je teško smatrati Ljajićevim istomišljenikom i čovekom dalekim od islama…

– Ni predsednik Mešihata IZ u Srbiji Mevlud Dudić nije izostao u ovoj prepisci, ali je on pisao Vučiću i izrazio zabrinutost zbog toga što se pripadnicima islama na Sajmu servira hrana sa svinjskim mesom, čime im se „dodatno otežava boravak i liječenje u ovakvim uslovima…

Na kraju (ne)namjerne analize prenosimo komentara ispod Tanaskovićevog teksta, kao zaključak i poruku, nikako kao argument ili prilog nekoj tvrdnji, nekog ko se predstavio ka Fikro Bošnjak: “Profesore, totalno razočarenje. Pa vi ne poznajete osnove islama. Kako možete nazvati Rasima muslimanom? On ima samo ime muslimansko. Većeg Srbina i pravoslavaca Srbija nema. Vi to baš odlično znate. Vaš stav i Vaše mišljenje o Bošnjacima kao narodu i njihovim izabranim liderima rekao je sve o Vama. Mogli ste Vi ovo mnogo bolje. Gazde neće biti zadovoljne”.

Još da profesoru Tanaskoviću javimo, u vezi onih naziva ulica i Emira Ašćerića, da su Alija Izetbegović, Rasim Muminović, ali i Karađorđe i Nemanjići, kao i mnogi drugi iz onog SDA prijedloga dobili nazive ulica u Sjenici, na prijedlog i kompromis između predstavnika bošnjačkog i srpskog naroda i uz potrvdu i saglasnot zvaničnih institucija u Beogradu.

Upitan je imam Šafija (jedan od nosioca priznate škole u islamu): “Kako će se raspoznati sljedbenici istine u vrijeme smutnje-fitne?”

Rekao je: “Slijedi strijele neprijatelja i one će te odvesti do njih”.