27 Februara, 2024
Društvo Kultura

Životni put Sahudina Kačara, od Bijelog Polja do Sarajeva

Piše: Božidar Proročić književnik i publicista

Sahudin-Sajo Kačar, intelektualac, profesor, promoter i erudita, predstavlja oličenje pravog borca za kulturu. Njegova riječ, sjetno izražena, nije samo sekundarna odlika ličnosti već ključna karakteristika koja plijeni i inspiriše. Kačar, poznat po svojoj izuzetnoj posvećenosti kulturi, nije samo čuvar tradicije, on je neimar iz sfere kulture čije delovanje oblikuje, čuva i nadmašuje granice kulturnog naslijeđa. U ovom eseju, predstaviću dio segmenta Kačarove ličnosti, otkrivajući njegov jedinstven doprinos kulturi, umjetnosti i obrazovanju, osvetljavajući put koji je sam neumorno klesao u izgradnji mostova između prošlosti i sadašnjosti, u cilju stvaranja bolje kulturne budućnosti.

Sahudin-Sajo Kačar u rodnom Bijelom Polju povodom 110. godina od rođenja Ćamila Sijarića

Mr.sci Sahudin – Sajo Kačar, je posebna ličnost koja nosi duh Gornjeg Bihora, postao je nezaobilazan dio ove priče jer sam imao priliku da ga upoznam u Centru za kulturu Bijelo Polje. Bio je to poseban događaj, okupljanje posvećeno kulturi i slavlju 110-godišnjici od rođenja Ćamila Sijarića, bajkovitog pisca čije je pero oplemenilo ovaj kraj. Dok smo zajedno obilježavali jubilej ovog velikana, sreo sam čovjeka čija ljubaznost, prijatna komunikacija i predanost kulturi i rodnom kraju nisu prošle neprimjećeno. Sajo Kačar nije samo nosilac kulturne baštine, već i časni insan čije vrijednosti dosežu izvan granica naše domovine. Njegova prisutnost bila je poput svijetla koje osvjetljava put ka razumijevanju i očuvanju nasleđa. Ovi susreti su me inspirisali, nastala je želja u meni da jednu vrijednu priču o časnim ljudima podijelim sa čitaocima. Ovim esejem želim zabilježitidosadašnji uspješan život jednog od tih izuzetnih pojedinaca, istražujući suštinu njegovog doprinosa kulturi i zajednici kojoj pripada.

O svom odrastanju u Sipanju Sahudin-Sajo Kačar kaže:„Rođen sam 10. marta 1971. godine u bjelopoljskom selu Sipanju od oca Hakije i majke Emire, drugo, od nas petoro đece. Selo Sipanje bijaše jedno od sela Gornjeg Bihora, na domak Korita, Goduše, Crhlja – rodnog sela njegove majke, Vrba, Godijeva, Šipovica…Svojim ravničarskim izgledom ukrašen sa jedne strane vitkom crnogoričnom šumom, sa druge visokim bajkovitim gajevima bukove šume, a sredinom bajkovitim livadama u kojima ne bijaše skoro pa ništa osim ljekovitog bilja ukrašenog najljepšim livadskim cvijećem, koje Sipanju daju čarobni izgled kakav se na zemlji skoro pa ne može viđeti. Sipanje je mjesto gdje nikada nema magle, gdje je nebo po danu plavlje od mora, a noću kristalno svijetlo, ukrašeno sa bezbroj zvijezda, mjesto gdje, čini mi se, zvijezde niđe na svijetu ne sijaju kao ovdje. Među njima smjestio se, i onako nadmeno nakrivio mjesec, tako da ovome kraju i ovome selu ne ostavljaše ni bogdu tame đe bi se mogao skloniti a da ne budeš i sam obasjan. Sa prvim martovskim suncem koje prosipaše svoje kristalne čarolije po još prisutnim snježnim pokrivačem, te godine, kako je moja majka znala često kazati, eto na ovaj svijet dođoh i ja. Odrastanje u Sipanju bilo je poput živopisne slike, gdje svaki trenutak nosi miris četinarskih šuma i šarenilo livadskog cvijeća. U srcu tog malehnog raja, u krugu porodice koja je bila moj oslonac, spoznavao sam ljepotu života i ljubavi prema prirodi. Moj otac Hakija, čvrst kao hrast, bio je stub naše porodice. Njegova posvećenost radu na imanju i ljubav prema tradiciji prenosili su se na nas, đecu, kao neprocjenjiva baština. Učio nas je vrijednostima, odgovornosti i poštovanju prema svakom živom biću. Majka Emira, nježna poput proljećnog povjetarca, bila je srce našeg doma. Njen topli osmjeh razgaljivao je duše svih nas. Od nje sam nasledio ljubav prema knjigama i umjetnosti, a posebno prema kulturi rodnog kraja.“

Odlazak na školovanje u Sarajevo i početak uspješne karijere

Njegov put od malenog Sipanja do Sarajeva bio je popločan željom za znanjem i istraživanjem. Odrastao je u idiličnom okruženju Sipanja, gdje su mirisi planine i šuma uz šarenilo livadskog cvijeća bili dio svakodnevnog života. Završetak osnovne škole bio je prekretnica koja ga odvela u u Sarajevo, gdje je nastavio svoje obrazovanje. U Sarajevu je stasavao kao student Fakulteta političkih nauka Univerziteta Sarajevo, gdje je  ne samo usvajao teorijska znanja već i oblikovao svoj svjetonazor. Tokom tih godina, upoznao je ne samo bogatstvo akademske sfere već i različitost ljudi koji su dijelili istu posvećenost prema znanju. O svom boravku i prvoj i jedinoj ljubavi i gradu Sarajevu Sajo Kačar govori: ,,Jedna osoba posebno je privukla moju pažnju – Sarajka koja se izdvajala po svojoj izuzetnoj ljepoti, elokvenciji i humanosti. Kroz njen lik, osjetio sam da pripadamo istom kraju, da nas povezuje nešto dublje, gotovo kao da smo zajedno putovali kroz vrijeme. Naša veza nije bila slučajnost; ona je bila sudbinski susret dvoje ljudi čiji su korijeni duboko uvezani u sličnim pejzažima. Naša priča brzo je evoluirala izvan okvira običnog poznanstva. Njena snalažljivost, ljepota i veličina duše postali su neizostavni dio mog svakodnevnog života. Njena predanost obrazovanju, elegancija u izražavanju i velikodušnost prema drugima bili su dragoceni darovi koje imam sreću dijeliti sa njom.Iz naše ljubavi proizišla su naša đeca Alma i Senad. Pored svoje profesorske karijere, pokazala se izuzetnom u ulozi majke. Njena istančana majčinska čula i pedagoške vještine utkale su u našu porodičnu dinamiku poseban ton. Kroz ljubav i podršku, uspjeli smo odgojiti kćerku Almu i sina Senada, koji su oboje završili fakultet, a Senad je čak izabrao i da pohađa  i muzičku školu, istražujući svoje talente na različitim poljima.“

Sahudin-Sajo Kačar sa jednom od plaketa

Njegova priča, ispisana u susretima, ljubavi, trudu i zajedničkim radostima, odražava ne samo njegove individualne putanje, već i duboko ukorijenjenu povezanost sa našim korijenima. Bijelo Polje, Sarajevo i njihova porodica postali su splet života, neodvojivo povezanih nitima koje oblikuju njihovu prošlost, sadašnjost i budućnost. Kroz sve izazove i radosti, zajedno grade mostove između generacija, prenoseći vrijednosti koje suprenijelinjihovim potomcima. Ova priča o običnim, ali posebnim životima, inspiracija je za sve nas da cijenimo i njegujemo ljubav, obrazovanje i povezanost sa našim korijenima.

-Kultura kao most povezivanja

Njegova profesionalna putanja odisala je raznolikošću i izazovima, oblikujući ga kao pojedinca i doprinoseći njegovom bogatom iskustvu. Prvo radno iskustvo stekao je u uglednom Narodnom pozorištu Sarajevo, đe se upoznao sa dinamikom kulturne scene i bogatstvom izraza umjetnosti. Nakon toga, prešao je u Gradsko preduzeće za javni saobraćaj, gdje je usavršio svoje vještine upravljanja i organizacije u jednom od ključnih segmenata gradskog života.Godine 2014., imenovan je za direktora njemačke firme FRISS doo u Bosni i Hercegovini. To iskustvo donijelo mu je uvid u poslovanje međunarodnih kompanija i priliku da radi u dinamičnom okruženju globalnog tržišta. Međutim, 2016. godine odlučio se vratiti u Gradski saobraćaj Sarajevo (GRAS), đeje i trenutno zaposlen. Ova odluka proizašla je iz želje da svoje znanje i vejštine primije u lokalnom kontekstu i doprinese razvoju grada koji nosi posebnu emotivnu vrijednost za njega

Paralelno sa njegovom profesionalnom karijerom, angažovan je kao vanredni predavač na Internacionalnom univerzitetu Goražde, gdje dijeljenje znanja sa mladim generacijama predstavlja poseban izazov i zadovoljstvo. Članstvo u Asocijaciji nezavisnih intelektualaca “KRUG 99” dodatno proširuje njegove horizonte, omogućavajući mu interakciju sa različitim idejama i perspektivama. Njegov društveni aktivizam ogleda se u različitim ulogama koje je obavljao tokom godina. Dva mandata je bio predsjednik Akademskog kulturno-umjetničkog društva “Bulbul” u Sarajevu, gdje su kroz umjetnost promovisali kulturnu raznovrsnot i zajedništvo. 2013. godine, angažovao se u obnavljanju rada Asocijacije “BH Folk Fest” i preuzeo ulogu direktora, doprinoseći očuvanju i promociji tradicionalne muzike i plesa u Bosni i Hercegovini.Posebno je značajna njegova uloga u RKUD “Proleter”, najstarijem Kulturno-umjetničkom društvu u Bosni. Ove godine su proslavili impresivnih 118 godina postojanja, a njegovo imenovanje za predsjednika označeno je najvišim priznanjem – “Zlatnom Plaketom”. Ovo priznanje nije samo simbol ličnog uspjeha, već i potvrda posvećenosti očuvanju i promociji kulturne baštine koja nadmašuje vrijeme.Kroz sve ove uloge i odgovornosti, nastoji balansirati profesionalni angažman, obavezama prema zajednici i ličnim zadovoljstvima. Svako iskustvo koje je stekao obogaćuje njegov život i podsjeća na važnost različitosti, trajne predanosti i neprekidnog učenja u svakom segmentu života.

Očuvanje kulturnog naslijeđa, festivali, nagrade i priznanja

Niz nagrada i priznanja koje je dobio tokom godina ne predstavlja samo lično priznanje, već i potvrdu posvećenosti radu, predanosti zajednici i postizanju vidljivih rezultata. Isticanje ovog doprinosa ima za cilj naglasiti da su priznanja plod kontinuiranog truda i rada a ne samo lične afirmacije.Jedno od najvažnijih priznanja koje je primio jeste ono od strane Grada Sarajeva, koje nosi poseban značaj zbog njegovog snažnog emotivnih veza sa ovim gradom. Također, Plaketa Akademskog KUD-a “Bulbul” dodatno je potvrdila njegov doprinos kulturnoj sceni grada, dok je kao predsjednik opštinske komisije za saradnju lokalnih zajednica u BiH i inostranstvu u Opštini Novi Grad Sarajevo, stekao povjerenje zajednice i bio nagrađen Plaketom Opštine. Posebno je značajno priznanje koje mi je dodijeljeno od strane Kantona Sarajevo 2020. godine, najvišim priznanjem koje se dodeljuje pojedincu ili kolektivu za ostvarene rezultate. Ova nagrada ne samo da je simbol njegovog truda i posvećenosti, već i priznanje za postignuća koja su doprinijeela zajednici.Rad u javnim ustanovama kulture ima poseban značaj u njegovom životu. Obavljanje funkcije predsjednika Nadzornog odbora u MESS Sarajevo, jednoj od najznačajnijih kulturnih institucija u Bosni i Hercegovini, predstavlja privilegiju i odgovornost. Kroz tu ulogu, imao je priliku doprinijeti razvoju i afirmaciji umjetnosti na lokalnom i internacionalnom nivou.Imenovanje u Upravni odbor IOFF-a, najveće svetske organizacije za internacionalne manifestacije, koncerte i festivale, sa sjedištem u Bursi, predstavlja novo poglavlje u njegovom profesionalnom angažmanu. Ovo priznanje ne samo da mu pruža priliku da učestvuje u globalnim kulturnim dešavanjima, već i da se poveže sa umjetničkim svijetom na međunarodnom nivou. Sve ove nagrade i priznanja nisu samo pojedinačni trenuci slave, već podsećanje na važnost kontinuiranog rada, odgovornosti prema zajednici i ljubavi prema umjetnosti. Kroz ova iskustva, nastavlja djelovati kao posvećeni građanin, umjetnik i lider, učestvujući u oblikovanju kulturnog pejzaža ne samo u Sarajevu već i širom Evrope i svijeta. Utemeljivač je dva internacionalna festivala u Bosni – Internacionalnog festivala horske muzike i Internacionalnog festivala folklora. Posebno je važno istaći da na oba festivala često učestvuju ansambli iz Crne Gore. Prošle godine, na festivalu horova, na kojem su imali predstavnike sa Kipra, iz Turske, Makedonije, Kosova, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, Bjelopoljski hor je ostvario izuzetan uspeh osvajanjem drugog mjesta.

Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka

Sa velikim zadovoljstvom i posvećenim srcem daje svoj nesebičan doprinos i angažman u Udruženju građana porijeklom iz Sandžaka u Bosni, đe obavlja funkciju generalnog sekretara. Ovo značajno Udruženje, osnovano 1991. godine, ima za temeljni cilj očuvanje bogate kulturne baštine, običaja i tradicije svih naših iseljenika koji su iz raznih razloga napustili rodni kraj, pronalazeći novo mjesto življenja i rada u Bosni. Ova zajednica okuplja ljude različitih profesija i iskustava, njih povezuje snažna veza sa Sandžakom, njihovim izvornim domom. Kroz godine rada, Udruženje je postalo ne samo mjesto susreta za one koji dijele iste korijene već i oaza podrške, solidarnosti i čuvanja identiteta. U tom duhu, aktivno djeluju kako bi održali živim duh rodnog kraja, prenijeli vrijednosti svojim potomcima i ostali povezani sasopstvenim korijenima. Učestvovanje u različitim aktivnostima i projektima Udruženja pruža im priliku da direktno doprinose očuvanju i promociji bošnjačke kulture. Redovno su posvećeni obilježavanju značajnih datuma, događaja i ličnosti koje su ostavile neizbrisiv trag u istoriji Bošnjaka.

Jedan od najaktuelnijih projekata je obiljeležavanje 110 godina od rođenja književnika Ćamila Sijarića, čije je djelo ostavilo dubok i neizmjeran uticaj na kulturnu scenu. Tim povodom Udruženje je izdalo zbirku pripovijetki „Ram bulja i druge pripovijetke“, koju je priredio akademik Faruk Dizdarević. Sahudin-Sajo Kačar kaže: ,,Ponosan sam na to što smo, kroz saradnju saorganizacijom Akademije nauka i umjetnosti BiH, Društva pisaca BiH (čiji je predsjednik nekada bio Ćamil Sijarić), Univerziteta u Sarajevu i Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka, 26. oktobra 2023. godine, u Rektoratu Univerziteta u Sarajevu, promovisana je pomenuta knjiga. Takođe, promocije su održane 21. novembra 2023. godine u Prijepolju, a 22. novembra 2023. godine u Tutinu. Konačno, uz veliku podršku dvije javne ustanove – Centra za kulturu Bijelo Polje i Ratkovićevih večeri poezije Bijelo Polje, te Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u Bosni, uz nesebičnu pomoć PUT GROS HG i gospodina Hasana Ramovića, knjiga „Ram bulja i druge pripovijetke“, uz izuzetno sadržajan program i briljantne promotore, 18. decembra, na dan Ćamilovog rođenja, promovisana je u Bijelom Polju, piščevom rodnom gradu. Ova promocija bila je posebno značajna zbog bogatog programa i prisustva istaknutih ličnosti.

Bijelo Polje i Sarajevo uvijek u srcu

Sahudin-Sajo Kačar, istaknuti promoter, kulturolog i generalni sekretar Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u Bosni i Hercegovini, neosporno predstavlja izuzetnog pojedinca čija ličnost, harizma i erudicija grade mostove između Crne Gore i Bosne i Hercegovine, ali i između Sarajeva i Bijelog Polja. Kačarova posvećenost i entuzijazam prema očuvanju kulturne baštine, tradicije i identiteta iz Sandžaka čine ga ključnim akterom u spajanju ova dva regionalna entiteta. Njegov doprinos kao promotera kulture izgradio je granice lokalnih zajednica, ostavljajući snažan pečat na regionalnom i internacionalnom nivou.Jedna od ključnih uloga koju Sahudin-Sajo Kačar obavlja je ta generalni sekretar Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u BiH. Ovo Udruženje, osnovano 1991. godine, postalo je centralna tačka okupljanja za ljude različitih iskustava, ali s istim korenima. Sa ciljem očuvanja i promocije kulturnog nasleđa, Udruženje je postalo nezamjenljiva institucija koja gradi mostove između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Kačarov angažman kao promotera kulture nije ograničen samo na formalne institucije.

On je ujedno i pokretač ključnih događaja i projekata koji slave i afirmišu kulturnu različitost između Crne Gore i BiH. Organizacija međunarodnih festivala, poput Internacionalnog festivala horske muzike i Internacionalnog festivala folklora, postala je platforma na kojoj se umjetnici iz obje zemlje susrijeću, razmjenjuju iskustva i njeguju kulturne veze. Posebno je impresivan Kačarov doprinos u obilježavanju važnih datuma i događaja koji definišu istoriju Sandžaka. Obeležavanje 110 godina od rođenja književnika Ćamila Sijarića predstavlja samo jedan od primjera. Kačar je inicirao i podržao projekte kao što je izdanje zbirke pripovijetki “Ram bulja i druge pripovijetke”, čime je doprinio očuvanju književnog nasleđa i podstakao interesovanje za kulturnu baštinu.Kačarov rad takođe pokazuje kako kultura može biti most između gradova. Njegova aktivna uloga u Sarajevu i Bijelom Polju uspostavlja most između ovih gradova, jačajući veze između ljudi, institucija i kulturnih izraza. Njegov rad u Udruženju građana porijeklom iz Sandžaka nije samo administrativni posao; on je istinski posvećen održavanju i izgradnji čvrstih mostova koji povezuju srca i duše ljudi.Nadalje, njegova saradnja sa relevantnim institucijama poput Akademije nauka i umjetnosti BiH, Društva pisaca BiH i Univerziteta u Sarajevu dodatno pojačava uticaj njegovog rada. Kačar nije samo pojedinac koji djeluje samostalno, već je dio šire mreže umjetnika, intelektualaca i institucija koje zajedno grade temelje kulturne saradnje.Sahudin-Sajo Kačar nije samo pojedinac koji promoviše kulturu, već je tvorac mostova koji spajaju ljude i ideje. Njegova posvećenost, vizionarski pristup i neprestano zalaganje za kulturnu različitost čine ga nezaobilaznim akterom u oblikovanju bolje budućnosti, đe će kulturni mostovi biti temelj za razumijevanje, saradnju i jedinstvo između Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

Povezane vijesti

%d bloggers like this: