3 Decembra, 2022
Kolumna Politika Sandžak

A šta će, vesela, tehnička greška

Odavno je poznata narodna poslovica “Radi kako hodža priča, a ne radi kako hodža radi”, ali je to postalo više aktuelno od trenutka kad pogolema skupina vjerskih lica odbacila vjerske odore zarad političke komore, preuzevši samo drugi dio poslovice.

Krenuvši jedan za drugim po političku “koru hljeba”, mnogi brzo i shvatiše primamljivost beogradske kaldrme, pa brže bolje to silno bošnjaštvo zamijeniše za poneki odbor i skupštinski prodor.Ali, neko osta i da željkuje.

Kako mjesta nema za sve njih odjednom, nekima je ostalo da još jače stisnu zube u kvalifikacijama za “krug dvojke”, te da preko lokalne skupštine jednom dosegnu do beogradske skupine.

Društvene mreže su poprište svakojakih ljudi željnih dokazivanja, a fotografisanje pored nekog zida i pokraj neke tarabe su postale zaštitni znak za privlačenje pažnje, a ako na njima još napišeš neki citat, pa ga začiniš sa “sekta”, dok u čitavom tekstu imaš više gramatičkih grešaka nego provedenih dana na fakultetu (ma šta to značilo), onda si zaslužio titule dr, mr, fr…vidi se, brate, pismenost!

Teško je u poplavi raznih tiktokera i jutjubera doći do izražaja, a još teže prepoznati samoreklamerstvo pojedinih foto modela u eri digitalnih tehnologija, ali, na drugoj strani, nametanje svome šefu i “šefovom šefu” postalo je zaštitni znak onog što sektom zove sve što nije njemu blisko, a providno je postalo da mu je to ulaznica za toliko željeni “beogradski disko”.

Nekako, kao po pravilu, djeca kad otkriju nove mogućnosti elektronike, navale da “bombarduju” javnost sa svim i svačim, ali opet ozbiljnost nekog, na primjer, “doktora nauka” se ogleda u njegovom postupanju prema svome bližnjem. Osim ako nije u pitanju “tehnička greška”.

U košarci tehnička greška rezultira slobodnim bacanjem za protivnika, dok kod onih koji jure da dobace do Beograda-tehnička greška rezultira direktnim poenom za protivnikom, a koji se predstavlja da je naš…! Neki će reći “namjerna lična greška”.

Kada u lokalnoj skupštini pokaže, a pokazuje godinama, da treba konačno da mu daju da gazi beogradski asfalt, on opet napravi po koju tehničku, pa se slika po Kališu i njegovim zidinama, te mu sekta dodje kao uzrečica, jer nema drugih prečica do uspjeha kojeg je davno sniv’o!

Obično ljudi kažu-“vidi kako mu reče”, “kako je hrabar” i slično…ali ovaj naš, ili njihov, hodi mu ga znadi, hrabrost mjeri brojem fotografija uz po koji citat pametnih ljudi, pa onda ni sam ponekad ne konta – da li ga iko ozbiljan “ozbiljno” shvata, jer više ne može od botova ni sam da pohvata.

Tradicija izražavanja na skupštinskim i FB zasjedanjima jednog bivšeg hodže ogleda se u njegovim legendarnim i latentnim(skrivenim, da skonta) izjavama u kojima on uvijek ima neke informacije “koje niko drugi nema”, tj. ako on progovori, odnosno-on zna ono što niko ne zna, toliko su dosegle daleko dok se jednog dana ne pojavi “Beli”, a Hodža (bivši) posta još belji u licu…e sad, hrabrost, šta li je to…ali nek se još jedna poslovica u to ime zaviori “maca pojela jezik”. Nije tehnička greška važna, Beograd mu dajte, da se slika od meraka.

U međuvremenu plave koverte pristižu, srpski ambasador u Kuvajtu je i dalje neimenovan, na kraju (ne)će biti “u ime naroda”, fakat.

 

 

 

 

Povezane vijesti