Piše: Ismet Azizi Arhivski dokument iz 1935. godine, čuvan u Državnom arhivu Jugoslavije (AS–ZAL), ponovo otvara pitanje porijekla dinastije Karađorđević. Riječ je o zvaničnom pismu Andrije Luburića, bliskog saradnika kraljevskog dvora, upućenom knezu Pavlu – u kojem se nedvosmisleno tvrdi da
Kolumna
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i širom svijeta. Istraživanje pod nazivom „Evropska unija i nastanak zajedničke obavještajne arhitekture. Posljedice za Rumuniju“, koje je proveo general u penziji Corneliu Pivariu, član Savjetodavnog odbora IFIMES-a i
Cjelovita implementacija Dejtonskog mirovnog sporazuma odvija se kroz proces integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO, koji je tekao sporije zbog nedostatka konsenzusa vladajućih stranaka u Parlamentarnoj skupštini BiH.
Rat u Ukrajini, koji traje više od dvije i po godine, nije samo ljudska tragedija i test nacionalne otpornosti, već je postao i bojno polje velikih sila – prostor gdje se diplomatija isprepliće s globalnim ekonomskim i geopolitičkim interesima.
Od srednjovjekovne Bosne, banova i kraljeva, stećaka koji i danas stoje kao kamene knjige vašeg identiteta, preko burnih stoljeća Osmanskog i Austrougarskog doba, do stradanja i ratova u 20. vijeku ostali ste čvrsti u svom biću.
Usred eskalacije, Aleksandar Vučić, kao i obično, traži krivca svugdje, samo ne u svojoj korumpiranoj vlasti.
Krležina rečenica mutno sve to u nama iz Gospode Glembajevih odzvanja kao tačna dijagnoza svijeta kojim se “Bekos” bavi, jer mutnoća ovdje nije samo psihološko stanje nego i društveni vazduh koji se udiše.
U presudnim trenucima kada bi pomirenje, tolerancija i kultura sjećanja morale biti temelj društva, neko svjesno pokušava da vaskrsne ideologiju poraženu u krvi i pepelu Drugog svjetskog rata, pokušavajući da reaktivira duh poraženih fašističkih ideologija šaljući poruku da su progoni, masakri i kolaboracija sa okupatorom bili “patriotski čin”.
Dobro je da Evropa vidi ko su ti “partneri” i “oslobodioci” oni koji pod plaštom pravoslavlja slave četničke kame, pjevaju pjesme zločina, dižu zastave pod kojima su klani nevini i drže govore o slobodi dok gaze po leševima prošlosti.
Roman filozofski traga za odgovorom na pitanje: može li se bol prenijeti riječima, može li se stid izliječiti šutnjom, može li se čovjek odvojiti od zla koje je sam počinio ili dozvolio? Jedno od najvažnijih filozofskih mjesta u romanu nalazi se u epizodi iz Beograda, gdje se Mihad prisjeća predavanja s Humboldt univerziteta o tzv. 'poznom čovjeku'.

























Najnoviji komentari