Mir u Ukrajini od Washingtona do Moskve preko Budimpešte. Gdje je Bukurešt?

Foto: Генеральний штаб ЗСУ / General Staff of the Armed Forces of Ukraine

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane u Sloveniji redovno analizira događaje na Bliskom istoku, Balkanu i širom svijeta. U istraživanju pod naslovom „Mir u Ukrajini od Washingtona do Moskve preko Budimpešte. Gdje je Bukurešt?“, penzionisani general Corneliu Pivariu, član Savjetodavnog odbora IFIMES-a i osnivač te bivši izvršni direktor Ingepo Consulting-a, analizira ulogu Budimpešte kao diskretnog kanala između Washingtona i Moskve.

Rat u Ukrajini, koji traje više od dvije i po godine, nije samo ljudska tragedija i test nacionalne otpornosti, već je postao i bojno polje velikih sila – prostor gdje se diplomatija isprepliće s globalnim ekonomskim i geopolitičkim interesima. U tom periodu bilo je nekoliko diskretnih pokušaja dijaloga između Washingtona i Moskve, kao i više evropskih i regionalnih inicijativa koje su pokušale naznačiti pretpostavke mogućeg mira.

“O miru se ne odlučuje tamo gdje se prolijeva krv, već tamo gdje se preoblikuju mape.”
— Corneliu Pivariu

Čini se da Budimpešta sve više postaje veza između dva centra moći. Mađarska, koja održava aktivan komunikacijski kanal s Moskvom, a istovremeno je članica NATO-a i EU-a, vješto se pozicionira kao neformalni, ali pragmatični posrednik u kontekstu gdje drugi evropski akteri preferiraju odlučnu retoriku nad direktnim dijalogom.

1. Opći kontekst

I Sjedinjene Američke Države i Rusija imaju srednjoročni zajednički interes za stabilizaciju situacije. Washington zamišlja globalnu stratešku transformaciju u kojoj bi azijsko-pacifički zaokret postao prioritet, što bi zahtijevalo racionalizaciju napora i resursa usmjerenih ka Ukrajini. Moskva, s druge strane, nastoji učvrstiti svoje teritorijalne dobitke i izbjeći unutrašnje iscrpljivanje koje bi moglo ugroziti stabilnost režima. U tom krhkom balansu, svaki vjerodostojni posrednik – bilo država, organizacija ili lider – može igrati značajnu ulogu.

2. Budimpešta – diskretni kanal između Washingtona i Moskve

Mađarska je u EU izgradila jedinstvenu poziciju: održava bliske ekonomske i energetske veze s Rusijom, dok istovremeno učestvuje u NATO strukturama i EU mehanizmima. Premijer Viktor Orbán bio je među rijetkim evropskim liderima koji je nastavio direktan dijalog s Kremljom, istovremeno zadržavajući pragmatičnu otvorenost prema Washingtonu, bez obzira na to koja je administracija na vlasti.

U vezi s ishodom pregovora koji bi uskoro trebali započeti u Budimpešti, najvjerovatniji scenarij podrazumijeva načelni dogovor u formi: „strane priznaju nužnost rješenja putem pregovora i obavezuju se da će izbjeći daljnju eskalaciju.“ Linija fronta bi ostala relativno stabilna, a diplomatija bi mogla ponovo preuzeti inicijativu umjesto vojnih akcija. Više će biti jasno nakon kruga pregovora u Budimpešti.

Nije slučajno da neke aktivne diplomatske rute između Istoka i Zapada diskretno prolaze kroz Budimpeštu. U trenutku zastoja u multilateralnim pregovorima, ova naizgled periferalna prijestolnica postaje tačka ravnoteže za indirektne rusko-američke rasprave o budućoj evropskoj arhitekturi.

3. Simbol sigurnosnih garancija: Budimpeštanski memorandum

Budimpešta ima i poseban historijski značaj. Godine 1994. ovdje je potpisan Budimpeštanski memorandum – dokument kojim se Ukrajina odrekla svog nuklearnog oružja u zamjenu za sigurnosne garancije SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Rusije. Memorandum je predviđao poštivanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Ukrajine – obaveze koje su grubo prekršene aneksijom Krima i kasnijom invazijom 2022. godine.

Povratak Budimpešte u središte mirovnih pregovora stoga nije samo geografska slučajnost, već i simbolična reaktivacija međunarodne obaveze koja je nekada garantovala regionalnu stabilnost – ili možda ironija same historije.

4. Evropska unija – između deklarativne solidarnosti i strateške fragmentacije

Evropska unija prolazi kroz fazu strateške neodređenosti. Iako podrška Ukrajini ostaje tačka deklarativnog konsenzusa, među državama članicama postoje značajne razlike u pogledu nivoa vojne uključenosti, ekonomske održivosti pomoći i perspektiva o mogućim pregovorima s Rusijom.

Mađarska igra dvostruku, ali promišljenu igru: kritičkim diskursom prema Bruxellesu učvršćuje svoju unutrašnju i regionalnu poziciju, ali nikada ne napušta evropski institucionalni okvir. U suštini, Budimpešta koristi unutrašnje kontradikcije EU-a da se legitimizira kao „realističan glas“ u horu često idealističkih poruka.

EU – uhvaćena između ekonomske zavisnosti i težnje za strateškom autonomijom – ne uspijeva artikulisati vlastiti konkretni mirovni prijedlog (ili se možda odlučuje da to ne učini), pa inicijativu prepušta drugima.

5. Washington i Moskva – znakovi oprezne rekalibracije

U Washingtonu i Kremlju posljednjih mjeseci primjetan je smireniji ton. U SAD-u se čini da javno mnijenje i Kongres sve manje podržavaju otvorene vojne napore, dok Rusija nastoji postići „pozicioni mir“ koji bi legitimizirao njene teritorijalne dobitke.

Otuda i novo interesovanje za indirektne formate pregovora koji uključuju posredničke prijestolnice. Budimpešta, ali i Ankara i čak Peking, igraju suptilnu ulogu u toj mreži diplomatskih poruka i signala – gdje ništa nije zvanično objavljeno, ali je sve pažljivo proračunato.

6. Bukurešt – posmatrač ili igrač?

Rumunija, koja se nalazi na granici konflikta i ima veliki strateški interes za stabilnost crnomorske regije, ostaje više oprezni posmatrač nego angažirani akter. Iako je članica NATO-a i EU-a, Bukurešt nije uspio izgraditi posebnu inicijativu ili ulogu u evropskom dijalogu o Ukrajini.

Dok Mađarska, Turska pa čak i Poljska aktivno promovišu vlastite agende, postoji rizik da odsustvo Rumunije u ovoj diplomatskoj igri postane trajno. Nedostatak koherentne vanjskopolitičke strategije, dodatno pogoršan unutrašnjom fragmentacijom odlučivanja, ograničava sposobnost zemlje da bude percipirana kao partner s inicijativom i regionalnom vizijom.

Zapravo, pitanje iz podnaslova je izrazito retoričko, sve dok rumunska politička elita ostaje zarobljena u tuđim interesima i uskim perspektivama.

7. Zaključci

Mir od Washingtona do Moskve preko Budimpešte nije metafora, već diplomatska stvarnost u nastajanju.
Budimpešta je shvatila da u svijetu u kojem velike sile pregovaraju preko regionalnih aktera, onaj ko uspije postati posrednik ili katalizator stiče uticaj – čak i bez značajne vojne ili ekonomske moći. Rumunija, s druge strane, ostaje u zoni strateške usklađenosti, ne nudeći vlastita rješenja niti platforme za dijalog.
Ako se o miru u Ukrajini na kraju bude odlučivalo – na ovaj ili onaj način – iz pravca Washingtona i Moskve, preko Budimpešte, Rumuniji ostaju najmanje dva legitimna pitanja: Gdje je Bukurešt? I koliko dugo će Bukurešt ostati samo informisana, ali neuključena prijestolnica u procesu koji oblikuje budućnost Istočne Evrope?

Osnovna bibliografija

Zvanični izvori i primarni dokumenti

1. Budapest Memorandum on Security Assurances, signed in Budapest, 5 December 1994.
 – United Nations Treaty Collection, Depositary Notification C.N.911.1994.TREATIES-5.

2.U.S. Department of State. Press Statements and Briefings on Ukraine and Russia (2022–2025).

3. The Kremlin. Official Transcripts and Statements on the “Special Military Operation” and Peace Proposals (2022–2025).

4. European External Action Service (EEAS). EU Foreign Affairs Council 5. Conclusions on Ukraine and Security Architecture (2023–2025).

5. NATO. Vilnius and Washington Summit Communiqués (2023, 2024).

 Geopolitical Analyses and Think Tanks

6. Chatham House (London). “Security and Diplomacy in Post-Conflict Ukraine.” Research Paper, 2024.
7. Carnegie Endowment for International Peace. “Negotiating with Moscow: Lessons from the Minsk and Astana Formats.” Policy Brief, 2023.
8. RAND Corporation. “Frozen Conflicts and Negotiated Settlements in Eastern Europe.” Santa Monica, 2023.
9. Center for Strategic and International Studies (CSIS). “The Future of U.S.–Russia Relations: Limited Engagement under Pressure.” Washington D.C., 2024.
10. Royal United Services Institute (RUSI). “Hungary’s Strategic Hedging in the NATO–Russia Equation.” London, 2024.
11. European Council on Foreign Relations (ECFR). “Europe’s Divided Response to the Ukrainian War: Between Values and Realpolitik.” Brussels, 2023.

Theoretical Analyses and Reflections

12. Brzezinski, Zbigniew. The Grand Chessboard: American Primacy and Its Geostrategic Imperatives. New York: Basic Books, 1997.
13. Kissinger, Henry. World Order. New York: Penguin Press, 2014.
14. Mearsheimer, John J. The Tragedy of Great Power Politics. New York: W.W. Norton, 2021 (Updated Edition).
15. Walt, Stephen M. “Realism and Restraint in the Age of Multipolarity.”Foreign Affairs, 2023.
16. Severin, Adrian. Policentric Harmony: A New Model of Global Cooperation and Security. Bucharest, 2024.
17. Pivariu, Corneliu. Global Geopolitical Evolutions in the First Quarter of the 21st Century. Romania in This Context. Forecasts for 2050, Financial Intelligence, 2025

 Selected Analytical Articles and Media Sources

18. Financial Times. “Trump, Putin, and the New Architecture of Power: Why Budapest Matters.” October 2025.
19. Reuters. “Hungary to Ensure Putin Can Enter Country for Trump Meeting in Budapest.” October 2025.
20. France 24. “Zelensky Ready to Join Putin–Trump Summit if Invited.” October 2025.
21. Bloomberg. “EU Uneasy as Hungary Hosts Potential Trump–Putin Talks.” October 2025.
22. Diplomat Magazine (The Hague). “Regional Balances and the New European Security Format.” Issue 3/2025.

 O autoru:
Corneliu Pivariu je visoko odlikovani penzionisani general rumunske vojske. Osnovao je i dvije decenije vodio jedan od najuticajnijih časopisa o geopolitici i međunarodnim odnosima u Istočnoj Evropi – dvojezični magazin Geostrategic Pulse. General Pivariu je član Savjetodavnog odbora IFIMES-

Članak predstavlja stav autora i ne odražava nužno zvanične stavove Instituta IFIMES.

Ljubljana/Brașov, 10. november 2025

IFIMES