26 Aprila, 2024
Aktuelno Društvo Kolumna Politika Sandžak

Oglasio se “raspirator” iz devedesetih

Piše: Medin Halilović

Slučajno ili namjerno, pod naslovom “Pandemija će proći, ali panislamistička srbofobija – neće”, na prosrpskim portalima u regionu se prošle hefte pojavio tekst koji potpisuje Prof. Dr. Tanasković, inače bivši ambasador SRJ i Srbije, u kom odgovara na intervju lidera SDA Sandžaka Sulejmana Ugljanina koji je prethodno SNews, sa autentičnim videom i fotografijama, objavio s naslovom “Korona će proć, ostaje velikosrpski nacionalizam kao stalni neprijatelj Bošnjaka”.

-Korona, pandemija će proć, ostaju Miloševićevi i Vučićevi “ambasadori”

To je “akademsko štivo” u kojem se “osvrt o panislamističkoj srbofobiji” brani navodom da je “dovoljno pregledati reagovanja na društvenim mrežama, pa se uveriti da panislamističko tvrdo krilo SDA ne uživa većinsku, a kamoli plebiscitarnu podršku među Bošnjacima”.

Prof. Dr. Darko Tanasković (arhiv)

Redovni univerziteski profesor od 1989. godine u Beogradu, sin generala rođen u Zagrebu, iskazujući potrebu da javnosti dokaže postajenje mehke i tvrde struje unutar SDA (Sandžaka) u prilog toj tezi, ne navodeći čak ni prezime i mjesto tog izvora, kao argument izdvoji da je izvjesni Safet u svom komentaru na društvenim mrežama bio više nego jasan: “Najbolje ćete nam pomoći da nas ne vraćate u 90-e!“

Međutim, Tanasković, a možda su mu to i portali “sveosrpskoj.com“, “standard.rs” i neki drugi poturili ili umetnuli u tekst, bez imalo odgovornosti napisa: “Ali avaj, šta da rade kad su oni tamo mentalno ostali…”.

Ibretimo se kako, pored toliko znanja o islamu, islamskoj kulturi, Turcima, Osmanlijama i orjentalizmu, Tanasković nije očigledno ništa zapamtio o toleraniciji u islamu, zvanično od Evrope priznate, i da barem malo pokaže uvažavanja prema sandžačkim Bošnjacima i ne kvalifikuje ih kao “oni tamo mentalno ostali…”

Ako se pitate šta je natjeralo trenutno najeminentnijeg srpskog orjentalistu i bivšeg Miloševićevog ambasadora u Turskoj i Vatikanu, Prof. Dr. Darka Tanskovića (1948) da sa skoro 2900 riječi na deset strana, napiše tekst u kojem su Emir Ašćerić, SDA Sandžaka, Sulejman Ugljanin, Alija Izetbegović, SDA u Kantonu Sarajevo,Vučićeva posjeta Novom Pazaru, sandžački portali glavna tema, te ko je veći, a ko manji musliman u Sandžaku po mjeri Beograda, sasvim je jasno da je to potreba za maskiranje i odgovor, na skora javno ukazani “velikosrpski nacionalizam kao stalnu prijetnju Bošnjacima”.

Laički poznavalac političke situacije u regionu će pregledom ovog teksta olahko zaključiti da su tema i meta “srpskog islamologa” SDA i Sulejman Ugljanin, prioritetno ideja koju nose ova stranka i njen lider. On to čak i otvoreno priznaje konstatacijom “Izdvajamo četiri takva oglašavanja koja su izazvala širu pažnju javnosti”.

Ta “oglašavanja” su:

– smijenjeni pomoćnik gradonačelnika Novog Pazara i funkcioner SDA Sandaka Emir Ašćerić, napisavši za Vučićevu posjetu Novom Pazaru, pored ostalog: „Ne nasjedamo na ovakve politikantske fazone. Odlično prepoznajemo ovu brutalnu političku kampanju, koja je zvanično prekinuta, ali koja je u punom jeku od strane režima. Odlično prepoznajemo da se cijela ova garnitura više bavi sobom i politikom, nego rješavanjem krize“.

– SDA Sandžaka saopštenje da „u Sandžaku imaju samo dvije opcije, SDA Sandžaka, kao autentična sandžačka opcija i Vučićeva velikosrpska opcija“, a da je Ašćerić izneo stav SDA, „koji je podržan od cjelokupne demokratske javnosti, građana i slobodnih intelektualaca“.

– Klub zastupnika SDA u Skupštini Kantona Sarajevo pokrenuo je inicijativu da Vlada KS i Skupština KS pomognu grad Novi Pazar. „Imajući u vidu da u ovim teškim vremenima svi nekoga pomažu, osjećano potrebu da KS pomogne u medicinskoj opremi grad Novi Pazar, imajući u vidu da su građani Novog Pazara puno pomogli u odbrani grada Sarajeva u toku agresije na BiH”.

– Predsjednica Bošnjačkog nacionalnog vijeća (BNV) Jasnina Curić, insistirajući na tome da „svi građani Sandžaka, koji su zahvaćeni ovim virusom, moraju biti smješteni u privremenim bolnicama koje se nalaze u Sandžaku, kako bi fizički, ali i psihički lakše podnijeli ovo oboljenje i izborili se sa njim“. Čitaj – nikako u Beogradu.

Bivši ambasador SRJ u Ankari ima potrebu da kaže i da se istovremeno, gospođa Curić obratila se pismom i predsjedniku Turske Redžepu Tajijpu Erdoganu, sa molbom da Turska, koja je već „poslala pomoć na sve strane svijeta“, Sandžaku pošalje pomoć u opremi i u stručnom kadru.

Erdogan je, takoreći istovremeno, uputio telegram predsjedniku Vučiću, izrazio mu saučešće povodom smrti jednog člana Vlade Srbije od korona virusa i poželeo uspeh u borbi protiv pandemije. Uskoro je stigla i pomoć iz Turske Srbiji, a samim tim i Sandžaku. “Da se zna red”, napisao je doskorašnji srbijanski ambasador u UNESCO-u, po matrici iz devedesetih dodajući i da je “obraćanje Erdoganu i podrška od sarajevske braće po Allahu” ustvari želja lidera SDA Sulejmana Ugljanina i njegovih sljedbenika za autonomiju Sandžaka koji od te ideje ni do danas nisu odustali i “zato su, u suštini, i sporni ‘Vučićevi respiratori’ u Novom Pazaru, a i smještanje oboljelih Bošnjaka na beogradskom Sajmu.”

Ne treba biti posebno medijski pismen, a neprimjetiti da Tanasković, u akademsko-populističkom maniru velikosrpskog nacionalizma i populizma iz ratnohuškačkıh devedesetih, u ime i za račun aktulenog režima iz Beograda, spočitava Bošnjacima i muslimanima da ne treba da budu jedinstveni, da traže pomoć od Turske i Erdogana, dižu svoj glas protiv predstavnika totalitarnog režima i nosioca hipoteke “100 za 1”, te dobijaju podršku od srbijanskih opozicinih lidera.

Svaki drugi bošnjački glas i jasno izražen stav koji nije izobličen i uokviren u Beogradu, te u sto celofana zamotan u liku i djelu Rasima Ljajića, za “doktora muslimanstva” je “panislamistička srbofobija kod nekih (nikako kod svih!) Bošnjaka doslednija, istrajnija i, kako izgleda, neizlečivija (ako se tako uopšte može reći) od svake druge bolesti”.

Tanasković, ne libeći da to nazove “Zaoštravanje situacije u vezi sa pandemijom virusa Covid 19 i širenje zaraze na Novi Pazar, koji je postao novo žarište, dovelo je do otvorenog ispoljavanja panislamističke srbofobije od strane pojedinih tamošnjih političkih i verskih prvaka, tobože u ime građanskih i verskih prava sandžačkih Bošnjaka”, piše da se “tvrdo krilo SDA i dalje drži Izetbegovićeve “Islamske deklaracije”.

Mediji ni političari iz regiona nisu registrovali da je neko iz SDA Sandžaka, kao i matice te stranke u Sarajevu, osporio bilo šta iz političke i liderske Alije Izetbegovića. Naprotiv, on je, bez obzira na političko ili ideološko opredjeljenje, za svakog Bošnjaka ali i velikog broja ljudi i intelktualca i državnika u svijetu, neprikosnoveni lider, reformator i ustrojitelj suvremenog bošnjačkog političkog pokreta i misli o očuvanju i zaštiti Bošnjaka kao autohtonog evropskog naroda. Islamska deklaracija je samo jedno u nizu djela koje SDA baštini u nizu onih koje je “Kralj mudrosti”, kako je nazvan u Turskoj, iza sebe ostavio, prvi predsjednik SDA i Repubčike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović.

Iz političkog pamfleta dugogodišnjeg srpskog ambasadora se ne može zaključiti da i danas postoji neka “mehka SDA struja”, možda on takvo nešto priželjkuje, ali ne ne navodi ko je zastupa. Možda i namjerno jer je takav “akademski projekat” još u pripremnoj fazi. Čak se iz priloženog, kako je to i devedesetih plasirano u srpskim medijima, ne može zaključiti ko bi je mogao predstavljati, nije ni isključeno da bi ta “devedeset i neke (ne)uspješno sprovedena taktika” mogla danas, u vrijeme Vučićevog režima, da upali. Očigledno je da postoji potreba za takvim “osvrtom”.

Tanasković puni značaj daje Emiru Ašćeriću, za mladog arhitektu i magistra sarajevske škole, kako navodi, jer  se “naročito angažovao, i stručno i politički, u kampanji menjanja naziva ulica u Novom Pazaru”.

Profesoru orjentalisti,  ne želeći da mu bilo šta demantujemo ili proturečimo o izrečenim stavovima o Aliji Izetbegoviću ili atoru knjige “Fenomenoligija srpske genoscidne svijesti”, Rasimu Muminoviću, predočavamo da su oni bošnjački savremeni mislioci i ideolozi i što ih prije kao takve prihvati biće mu lakše, i njemu i svim drugim negatorima Bošnjaka. Profesora, ako  pretenduje na neku novu poziciju ambasadora pa je primoran da se poziva na “dipnotu” sa društvenih mreža, razumjeće i “naprednjaci”, pogotovo ovi čija imena dolaze poređana ispod crtice.

– Režimske “crtice”:

– Rasim Ljajić je s razlogom duhovito primetio da je reč o „virusnim profiterima“, ali bi bilo važno kategorijalno razdvojiti predizborno, stranačko profiterstvo, koje je tu takođe na delu, od znatno opasnije intrumentalizacije sadašnje situacije u duhu panislamističkog programa, čiji je manifest za ovdašnje islamiste i dalje Izetbegovićeva Islamska deklaracija”.

Ako me pamćenje ne vara, i Rasim Ljajić se tada izjašnjavao za dijalog i dogovorno rešavanje svih otvorenih pitanja, za koje nije tvrdio da ne postoje.Poznajući ga dugo, iako nisam pozvan da to procenjujem, nemam utisak da je on neki „slabiji musliman“ od jurišnika tadašnjeg i sadašnjeg, a zapravo uvek istog tvrdog krila SDA”.

– Za nepolitizovanje rasprave u uslovima epidemije konstruktivno se izjasnio i Muamer Zukorlić, a njega je teško smatrati Ljajićevim istomišljenikom i čovekom dalekim od islama…

– Ni predsednik Mešihata IZ u Srbiji Mevlud Dudić nije izostao u ovoj prepisci, ali je on pisao Vučiću i izrazio zabrinutost zbog toga što se pripadnicima islama na Sajmu servira hrana sa svinjskim mesom, čime im se „dodatno otežava boravak i liječenje u ovakvim uslovima…

Na kraju (ne)namjerne analize prenosimo komentara ispod Tanaskovićevog teksta, kao zaključak i poruku, nikako kao argument ili prilog nekoj tvrdnji, nekog ko se predstavio ka Fikro Bošnjak: “Profesore, totalno razočarenje. Pa vi ne poznajete osnove islama. Kako možete nazvati Rasima muslimanom? On ima samo ime muslimansko. Većeg Srbina i pravoslavaca Srbija nema. Vi to baš odlično znate. Vaš stav i Vaše mišljenje o Bošnjacima kao narodu i njihovim izabranim liderima rekao je sve o Vama. Mogli ste Vi ovo mnogo bolje. Gazde neće biti zadovoljne”.

Još da profesoru Tanaskoviću javimo, u vezi onih naziva ulica i Emira Ašćerića, da su Alija Izetbegović, Rasim Muminović, ali i Karađorđe i Nemanjići, kao i mnogi drugi iz onog SDA prijedloga dobili nazive ulica u Sjenici, na prijedlog i kompromis između predstavnika bošnjačkog i srpskog naroda i uz potrvdu i saglasnot zvaničnih institucija u Beogradu.

Upitan je imam Šafija (jedan od nosioca priznate škole u islamu): “Kako će se raspoznati sljedbenici istine u vrijeme smutnje-fitne?”

Rekao je: “Slijedi strijele neprijatelja i one će te odvesti do njih”.

Povezane vijesti

%d bloggers like this: