Opština Rožaje odbacila prijedlog intelektualaca iz regiona da biblioteka u tom gradu ponese ime Zaima Azemovića, riječ „isključivo“ pretvorena u presudu bez prava na žalbu

Porodica književnika Zaima Azemovića (1935–2015) obratila se javnosti i institucijama povodom akta Sekretarijata za sport, kulturu i mlade Opštine Rožaje, kojim se odbacuje prijedlog da Narodna biblioteka u Rožajama ponese ime ovog pisca. U dokumentu se navodi da se inicijativa „u ovom obliku ne može razmatrati kao formalni postupak“, uz obrazloženje da je moguće pokrenuti proceduru isključivo kroz građansku inicijativu i po isteku zakonskog roka od 20 godina od smrti.

Porodica priznaje da predložena inicijativa nije sadržala sve formalne elemente, ali ističe da je podržana od preko stotinu intelektualaca sa prostora Zapadnog Balkana. „Formalizam treba da bude orijentir, a ne oružje“, navodi se u saopštenju, uz ocjenu da je riječ „isključivo“ pretvorena u presudu bez prava na žalbu.

Uvijek se u ovakvim trenucima vraćamo Zaimovim riječima: „A uvijek sam bio gladan dobrog čovjeka, da mu mogu staviti ruku na prijateljska pleća, umornu glavu spustiti na prijateljsko rame.” OVE RIJEČI DANAS NE STOJE KAO USPOMENA, VEĆ KAO IZAZOV SAVJESTI. JER NE ODLUČUJE ZAKON, NEGO LJUDI KOJI GA PRIMJENJUJU.

Zakon nije prepreka, već procedura

Posebno se osporava pozivanje na Zakon o spomen-obilježjima, jer isti propis predviđa mogućnost izuzetka uz saglasnost Vlade Crne Gore. „Dvadeset godina nije zid, već vrata. Ko hoće da vidi samo zid, taj skriva ključ“, poručuje porodica, pitajući zašto opština nije pokušala da zatraži saglasnost Vlade.

Primjeri iz drugih opština

U saopštenju se navode primjeri Plava i Budve, gdje su kulturne ustanove ponijele imena Huseina Bašića i Miroslava Luketića prije isteka zakonskog roka. „Ako druge opštine mogu da priznaju svoje stvaraoce, zašto se u Rožajama sve svodi na birokratsku rečenicu ‘ne može se razmatrati’?“ – pitaju Azemovići.

Ovo pitanje više nije samo administrativno. Ovo je pitanje odnosa prema bošnjačkoj kulturi i kulturi sjećanja. Posebno je teško prihvatiti ćutanje i izbjegavanje odgovornosti u trenutku kada su i u Rožajama i na državnom nivou na vlasti političke strukture predvođene Bošnjačkom strankom, koja se godinama javno legitimiše kao zaštitnik bošnjačkog identiteta, kulture i dostojanstva. Gdje je bila ta politička volja posljednjih deset godina? Ko je sprječavao Bošnjačku stranku, kao dio vlasti, da sama pokrene inicijativu, da predloži odluku, da institucionalno stane iza imena jednog od najznačajnijih bošnjačkih pisaca iz Crne Gore? Ko je sprječavao institucije koje se formalno bave kulturom Bošnjaka da javno, jasno i glasno stanu iza ovog pitanja? Kada institucije ćute, one ne ostaju po strani one biraju i odgovaraju ćutanjem.

Odnos prema bošnjačkoj kulturi

Porodica posebno naglašava da ovo pitanje prevazilazi administrativni okvir i postaje pitanje odnosa prema bošnjačkoj kulturi i identitetu. „Gdje je bila politička volja Bošnjačke stranke, koja se godinama legitimiše kao zaštitnik bošnjačkog identiteta?“, navodi se u saopštenju, uz podsjećanje da je Zaim Azemović jedan od najznačajnijih bošnjačkih pisaca iz Crne Gore.

Književna zaostavština

„Zaim Azemović nije ostavio prazno ime, već dvadeset pet knjiga, stotine tekstova, eseja i priča koje su oblikovale pamćenje jednog naroda. Njegova književna zaostavština nije statistička greška, već temeljni sloj kulture“, poručuje porodica, dodajući da će nastaviti institucionalnu borbu i dopuniti sve potrebne elemente inicijative.

Zaključuju da će se u lokalnom parlamentu jasno vidjeti ko je za očuvanje bošnjačke kulture i identiteta, a ko samo za očuvanje sopstvenih političkih interesa. „Javno dobro se ne odbacuje pečatom – njemu se odaje poštovanje ili se pred njim skida maska“, stoji na kraju saopštenja.