27 Aprila, 2024
Kultura Zanimljivosti Život

Legenda o Aliji Đerzelezu i izvoru “Đurđevica” u Pešterskom polju (FOTO)

Jedna Legenda o Aliji Đerzelezu kazuje da on vuče porijeklo s Pašteri.

Prema narodnoj priči, na Pešterskom polju, u podnožju grada “Trojana” u selu Braćak, između Karajukića bunara, Tuzinja i Krnja jele, postojalo je jezero u kojem je živjela aždaha i svakog dana uzimala po jednu djevojku dok za to nije čuo Alija Đerzelez, te je posjekao i spasio mještane.

Nakon što je posjekao aždahu, kako nam Nusret Bihorac, iz obližnjeg sela Krnja jela, priča ono što je čuo od svojh starih, Alija koji je imao keramete (nadčovječanske sposobnosti) je od umora nakon sukoba sa nemani bio žedan, udario po stijeni, rasjekao je i potekla je voda. Na tom mjestu voda i dan danas neprekidno teče, a tamo gdje je stajao on i konj mu, ostali su otisci u stijeni.

Na mjestu gdje se održava teferič na “Aliđun”, 2. avgusta, nalazi se i izvor “Đurđevica” i otisci stopala, kopita i huzde u stijeni. Mjesto je zanimljivo, jer se takvi obrisi još uvijek naziru u stijeni.

“Alija je sabljom rasjekao kamen, potekla je voda i stope su, kao i kopita od njegovog konja, ostale urezane”, objašnjava nam Kadrija Mulić iz sela Braćaka, koji je rođen u tom mjestu, ističući da to postoji otkad su oni na ovim prostorima, ali i da ne zna koliko ima istine u svemu tome.

Brdo “Trojan na kojem se nalaze ostaci srednjevjekovne tvrđave iznad Pešterskog polja

Potvrđuje nam da zna da je Alija Đerzelaz “živio u 17. vijeku”, te da i dalje postaje ostaci zidina na obližnjem brdu poznatom kao “Trojan”. Vjeruje se i da se radi o bogumilskom gradu, jer su u blizini pronađeni stećci slični onima u Stocu (BiH).

Narod u ovom kraju vjeruje da je voda sa Alijinog izvora ljekovita, ali samo na Aliđun, 2. avgusta, te i zbog toga dolaze na ovo mjesto.

U zadnjih nekoliko decenija, Aliđun ovdje obilježavaju uglavnom muslimani (Bošnjaci i Albanci), dok su ranije, kako saznajemo, dolazili i pravoslavci (Srbi i Crnogorci). Narod je 2. avgusta ulazio i u jezeru, gdje se po priči nalazila aždaha, i liječio se blatom i pijavicama.

Obilježavanje ovog datuma vezuje se  za Aliđun (Aligun) kod muslimana i Ilinden kod pravoslavaca.

Na prostoru Sandžaka, obilježavanje Aliđuna ili Svetog Ilije datira još od pamtivijeka i podjednako je značajno i za muslimane i pravoslavce koji žive na ovim prostorima.

Vlada Srbije donijla je 30. decembra 2015. godine Uredbu o proglašenju Specijalnog rezervata prirode “Peštersko polje”. Ovim dokumentom područje na Pešterskoj visoravni na jugozapadu Srbije proglašava se zaštićenim područjem I kategorije međunarodnog i nacionalnog, odnosno izuzetnog značaja, kao Specijalni rezervat prirode.
Specijalni rezervat prirode “Peštersko polje” stavljen se pod zaštitu radi očuvanja reprezentativnih i jedinstvenih odlika biodiverziteta i geodiverziteta, jednog od najvećih preostalih brdsko-planinskih tresavskih kompleksa u Srbiji i na Balkanu gdje su utočište našle brojne reliktne, endemične, retke i ugrožene, nacionalno i međunarodno značajne vrste flore i faune.
– Priča o Aliji Đerzelezu, najvećem bošnjačkom junaku iz turskog doba

Alija Đerzelez je bio najveći junak za koga Bošnjaci znaju, ali o njemu nećete naći ni slova ni u jednoj sadašnjoj knjizi istorije. Po onome što se zna, Đerzelez je rođen u Janji kod Bijeljine, a proslavio se ratujući na prostoru sadašnje Mađarske. Bio je poznat po imenu Gurz Iljas (Gurz Illyas), i o njemu je opširan zapis ostavio čuveni turski istoričar Ibn Kemal (Kemal-paša Zade), njegov savremenik (živio je od 1468. do 1534.) Kod nas je o njemu pisao slavni Ibrahim-beg Alajbegović Pečevija (Pečevi)  u svojoj Historiji (Pečevijeva istorija –  Tarih-i-Pečevi).  Pečevija je bio jedan od najuticajnijih i najznačajnijih osmanskih istoričara, i prvi koji se služio zapadnim istorijskim izovrima. Dugo je obavljao značajne dužnosti u tadašnjoj osmanskoj državnoj službi, pogotovo kod Lala Mehmed-paše Sokolovića (njegova majka je bila sestra Lala Mehmed-paše i Ferhad-paše Sokolovića). On piše da je Đerzelez poginuo u ratu koji je Hadum Jakub-paša vodio protiv Hrvata 1491. godine, i to u zasjedi, a da je je njegovu glavu ban Derenčin poklonio ugarskom kralju. Kralj je, iz poštovanja prema velikom junaku, mada mu je bio neprijatelj, glavu Đerzelezovu svečano ukopao na Budimskom Brdu, koje je narod nakon toga prozvao Gerzelez Brdo. Tu mu je podignuto i turbe.

Pečevija piše i ovo :

”Beograd je još bio u nevjerničkim rukama kad je on neprestano trčao ispod tvrđave, nekad hvatao nevjernike, a nekad im sjekao glave, tako da tvrđavska vrata nikome nije dao otvoriti. Kasnije su nevjernici iskoristili priliku, njega učinili šehidom, pa je otišao u Džennet. Njegova slava se još uvijek opjevava u pjesmi na nevjerničkom jeziku…”

Poznato je da je Đerzelez učestvovao u odbrani Sarajeva 1480. godine, kad je taj grad opsjedao Vuk Jajčanin (Grgurević), a bio je jedno vrijeme i jajački ban, prije čuvene Krbavske bitke 1495. godine. Tu bitku su Bošnjaci ubjedljivo dobili, a neki istoričari smatraju da je upravo tada Đerzelez poginuo. Drugi, opet, misle da je poginuo u blizini Sokol Grada (Varcar Vakuf), u borbi protiv bana Derenčina, jer se Đerzelezovo turbe nalazi u blizini tog grada, u Gerzovu. Tako je zapisao i Mesihi, divanski pjesnik i pisar rumelijskog beglerbega. Zna se i to da je njegova sestra Ajka ukopana u Sarajevu, na mjestu zvanom Velika drveta na Alipašinom mostu, dok se, po predanju, na Debelom brdu kod Soukbunara, ispod  Trebevića, još nalaze otisci kopita njegovog konja. A ispod Hadži-Sinanove tekije nalaze se ostaci čardaka koji narod zove Đerzelezova kula.

O junaštvu Alije Đerzeleza govori, na svoj način, i to što je on jedini bosanski junak za koga se veže legenda o povratku među žive. Ostalo je predanje da će se Đerzelez vratiti onda kad Bošnjacima bude najteže, da ih povede u konačni boj za slobodu.

U džennetu ne miruj više,
ako si mumin i junak,
majčine ne gledaj suze,
ako si ponosni Bošnjak.

S nebeskih kad modrih visina
snesu te meleci amo
do tvog zapuštenog groba,
nek at te već osedlan čeka.
Potegni buzdovan i sablju,
pa jurni kroz prašnjavu Bosnu
i gledaj, i bori se, Ale!

Nek te ne začude gladni,
poniženi, jadni i bosi
Bošnjaci u izlizan jaram
zapregnuti, kada ih spaziš.
Nek te ne začudi, Ale,
što nećeš čaršije naći,
ni kule begovske, hane
ni tople hamame, ni žene
u zaru, il feredži crnoj.

Nek te ne začudi, kada
u džamiji mjesto džemata
pronađeš konje i ovce;
to narodu otet mal je
kog šejtanu daju na danak.

Ti samo razmahuj sa sabljom
i jaši kroz zamrlu Bosnu,
neka te očaj bar vidi
i u tebi nasluti spas.

O Đerzelezovom junaštvu pisao je i tursko-bosanski pjesnik Esiri na početku 17. vijeka, a vezir Ćuprilić je u jednoj pjesmi napisao kako su sultanu potekle suze od radosti kad je čuo za podvige Alije Đerzeleza, pa je uzviknuo : “Šućur Bogu i današnjem danukad ja imam ovakvih junaka.”U bosanskoj narodnoj pjesmi Đerzelez odgovara na pitanje ko je i odakle je : “Hajd ne luduj neznana delijo,/ ja oklen sam, od kojeg li grada,/ i kako se po imenu vičem,/ jesi l’  čuo za šeher Saraj*vo,/ u Saraj’vu Begovu džamiju, viš’ džamije Šejh-Sinan tekiju,/ pod tekijom ĐerzelezAliju?”

Ovaj splet činjenica i legende potvrđuje istinu da se od Bošnjaka decenijama sakrivala njihova istorija i da je, valjda, došlo vrijeme da se to promijeni, da se i Bošnjaci malo više organizuju, da konačno rastjeraju mrak koji je pokrio dobar dio njihove prošlosti.

A spomenik Aliji Đerzelezu valjda će jednom ukrasiti Janju, kao znamen istorije koje se ne bi zastidio ni jedan narod na svijetu.

Izvor: AA, https://preporodbn.com/prica-o-derzelezu/

Povezane vijesti

%d bloggers like this: