8 Avgusta, 2022
Aktuelno Društvo Kolumna

Jedinstvo je bitnije od dokazivanja – ko je u pravu, a ko u krivu?

„Čovječe! Koliko si samo slab i nemaran. Druge okrivljuješ zbog grijeha, a pokrivaš svoje grijehe. U oku brata vidiš trunku, a u svom oku ne vidiš ni deblo palmino…“ (Hasan El-Basri)

Petnaesta je godina od podjele islamske zajednice na dvije institucije: Islamsku zajednicu Srbije (IZS) i Islamsku zajednicu u Srbiji (IZuS).

Svo vrijeme podjele postoji međusobno optuživanje i dokazivanje ko je u pravu, a ko u krivu. Vjerski službenici IZ u Srbiji, a pogotovu njeno političko krilo, sada oličeno u stranci SPP, je stava da su vjerski službenici IZ Srbije i njihovi politički pomagači, 2007. godine, izvršili djelo puča i izdaje u Islamskoj zajednici i da su se ogriješili o svoj narod. U tom smislu su izrečene teške riječi koje se i dalje mogu čuti poput: paravjerska tvorevina, izdaja, sekta i sl. Donesene su „fetve“ i izdata saopštenja koja su na granici tekfira.

Na drugoj strani, u IZ Srbije su stava da je IZ u Srbiji bila uzurpirana, privatizovana, politizovana, da se neravnomjerno razvijala. Događaje iz 2007. godine tumače kao borbu protiv nepravde i težnju da se Islamska zajednica postavi na zdravim temeljima.

Mnogi će prihvatiti metodsku grešku koja je dovela do stvaranja dvije institucije islamske zajednice ili tačnije do širenja Rijaseta IZS i na prostor Sandžaka, ali izdaju vjere i naroda nikada neće prihvatiti. Kažu da niko nije digao glas protiv Islamske zajednice i njenih ustanova, protiv veza sa BiH, već protiv postupaka pojedinaca koji su je vodili.

I danas, deceniju i po nakon podjele, moguće je nastaviti sa međusobnim optuživanjem i nastojanjem da se „protivnik“ pobijedi, kao što je moguće i promijeniti pristup problemu.

Ključno je pitanje da li nam je važnije da postignemo jedinstvo ili da dokažemo da smo mi u pravu?! I još važnije, na čemu zasnivamo svoj stav o ovom problemu: na ličnoj poziciji, materijalnom interesu, političkoj ambiciji, ideološkoj premisi ili na čistim izvorima naše uzvišene vjere.

Uzvišeni Bog nas savjetuje: „Ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i rješenje je ljepše”.

Poslanik Muhammed a.s. je govorio: „Ko pokrije sramotu (grijeh i sl.) svoga brata, Allah će mu prikriti sramote na Sudnjem danu“ i „Ko bude razotkrivao sramotu svoga brata muslimana i Allah će njegove mahane razotkriti…“

Svaki musliman i muslimanka trebaju biti zadovoljni da im Allahov jasni govor i sunnet Njegovog Poslanika a.s., budu sudije u sporu. Dosadašnji pristup problemu podjele islamske zajednice ne možemo podvesti pod ove objavljene principe. On je prije izraz ličnog, političkog i ideološkog gledanja na ovo pitanje.

Rekli bismo da je vjera jedinstvo muslimana, a ne Mešihat islamske zajednice u Srbiji ili Rijaset islamske zajednice Srbije. Nema nikakvog razloga da postoji više institucija islamske zajednice na prostoru Sandžaka i Srbije.Isto tako, vjera je pokrivanje slabosti, sramota, mahana i grijeha muslimana, a ne njihovo razotkrivanje, a pogotovu nije vjera njihovo izmišljanje tamo gdje ih nema.

Vjera je i biti svjestan odgovornosti iskazane riječi, naročito javne riječi, donesene fetve, izdatog saopštenja, napisanog komentara. Odgovornost mora imati svaki svjestan musliman, a posebno ulema i ostali nosioci visokih društvenih emaneta.
Neislamsko je ohalaljivanje laži kojom se nastoji poraziti i omalovažiti brat u vjeri, makar se sa njim i ne slagao u mišljenju.
Neprihvatljivo je i poražavajuće kada institucije koje u svom imenu imaju riječ islam postupaju neislamski. Kod izricanja jednog suda nije presudno, da li on nama odgovara ili ne, već da li je islamski ili neislamski, da li je ispravan ili nije.

U kontekstu gore izrečenog, vjerujemo da je odgovornost za podjelu islamske zajednice zajednička.

Istina, odgovornost nije podjednaka, a najveća je uleme, službenika islamske zajednice i glavnih političkih faktora u Sandžaku. Zbog toga je i obaveza svih, u skladu sa mogućnostima, da pomognu ujedinjenje islamske zajednice. Zaključili bismo da će zlatnim slovima u historiji Sandžaka i Bošnjaka biti upisana ona imena koja budu dala svoj doprinos da se muslimani Sandžaka ujedine.

Priredio: Ebu Isa

Povezane vijesti