Aktuelno Društvo Sandžak

Sead ef. Islamović, imam Hadži Mehove džamije u Novom Pazaru, preko svog fb profila danas je uputio poziv i zamolio sve one koji žele dobro njemu, zajednici i Bošnjacima, da ne potpiruju nove razdore.

“Esselamu alejkum!Draga braćo i cijenjene sestre, drage džematlije, svi znamo da je muftija Mevlud ef. Dudić legalni muftija naše zajednice i našeg naroda. Stoga molim sve one koji žele dobro meni, našoj zajednici i svim Bošnjacima da ne potpiruju nove razdore, jer vidjeli smo kakve posljedice razdori donose zajednici! Molim Allaha da nas sačuva svakog zla, pomogne na istini i da čuvamo naše institucije i principe koje ona ima! Amin!!!”, naveo je u javnoj objavi.

Ovakva reakcija Seada ef. Islamovića uslijedila je nakon posljednjih ispada u javnost muftije Islamske zajednice u Srbiji Mevludina Dudića s jedne, i inicijative za njegovu smjenu, s druge strane, na inicijativu pripadnika islamske zajednice i nekih imama, saznaje SNews.

Foto: Hadži Mehova džamija/fb

Kako se navodi jedan od prijedloga za novog muftiju, zbog autoriteta kod vjernika i stalnog pozivanja na jedinstvo i zbližavanje, je upravo Sead ef. Islamović.

Mevludin Dudić je na visokim pozicijama u islamskoj zajednici od 1993. godine, a 2014. godine je prvi put izabrana za glavnog muftiju Islamske zajednice u Srbiji, nakon što se sa te pozicije povukao rahmetli Muamer Zukorlić.

U Srbiji od 2007. godine djeluju dvije islamske zajednice, Islamska zajednica Srbije (IZS) i Islamska zajednica u Srbiji (IZuS).

U posljednjih mejesec dana među vjernicima u Novom Pazaru i Sandžaku, ali i u javnim nastupima predstavnika obe islamske zajednice, je aktuelizirana priča o jedinstvu islamske zajednice.

 

 

Aktuelno Društvo Kolumna

„Čovječe! Koliko si samo slab i nemaran. Druge okrivljuješ zbog grijeha, a pokrivaš svoje grijehe. U oku brata vidiš trunku, a u svom oku ne vidiš ni deblo palmino…“ (Hasan El-Basri)

Petnaesta je godina od podjele islamske zajednice na dvije institucije: Islamsku zajednicu Srbije (IZS) i Islamsku zajednicu u Srbiji (IZuS).

Svo vrijeme podjele postoji međusobno optuživanje i dokazivanje ko je u pravu, a ko u krivu. Vjerski službenici IZ u Srbiji, a pogotovu njeno političko krilo, sada oličeno u stranci SPP, je stava da su vjerski službenici IZ Srbije i njihovi politički pomagači, 2007. godine, izvršili djelo puča i izdaje u Islamskoj zajednici i da su se ogriješili o svoj narod. U tom smislu su izrečene teške riječi koje se i dalje mogu čuti poput: paravjerska tvorevina, izdaja, sekta i sl. Donesene su „fetve“ i izdata saopštenja koja su na granici tekfira.

Na drugoj strani, u IZ Srbije su stava da je IZ u Srbiji bila uzurpirana, privatizovana, politizovana, da se neravnomjerno razvijala. Događaje iz 2007. godine tumače kao borbu protiv nepravde i težnju da se Islamska zajednica postavi na zdravim temeljima.

Mnogi će prihvatiti metodsku grešku koja je dovela do stvaranja dvije institucije islamske zajednice ili tačnije do širenja Rijaseta IZS i na prostor Sandžaka, ali izdaju vjere i naroda nikada neće prihvatiti. Kažu da niko nije digao glas protiv Islamske zajednice i njenih ustanova, protiv veza sa BiH, već protiv postupaka pojedinaca koji su je vodili.

I danas, deceniju i po nakon podjele, moguće je nastaviti sa međusobnim optuživanjem i nastojanjem da se „protivnik“ pobijedi, kao što je moguće i promijeniti pristup problemu.

Ključno je pitanje da li nam je važnije da postignemo jedinstvo ili da dokažemo da smo mi u pravu?! I još važnije, na čemu zasnivamo svoj stav o ovom problemu: na ličnoj poziciji, materijalnom interesu, političkoj ambiciji, ideološkoj premisi ili na čistim izvorima naše uzvišene vjere.

Uzvišeni Bog nas savjetuje: „Ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i rješenje je ljepše”.

Poslanik Muhammed a.s. je govorio: „Ko pokrije sramotu (grijeh i sl.) svoga brata, Allah će mu prikriti sramote na Sudnjem danu“ i „Ko bude razotkrivao sramotu svoga brata muslimana i Allah će njegove mahane razotkriti…“

Svaki musliman i muslimanka trebaju biti zadovoljni da im Allahov jasni govor i sunnet Njegovog Poslanika a.s., budu sudije u sporu. Dosadašnji pristup problemu podjele islamske zajednice ne možemo podvesti pod ove objavljene principe. On je prije izraz ličnog, političkog i ideološkog gledanja na ovo pitanje.

Rekli bismo da je vjera jedinstvo muslimana, a ne Mešihat islamske zajednice u Srbiji ili Rijaset islamske zajednice Srbije. Nema nikakvog razloga da postoji više institucija islamske zajednice na prostoru Sandžaka i Srbije.Isto tako, vjera je pokrivanje slabosti, sramota, mahana i grijeha muslimana, a ne njihovo razotkrivanje, a pogotovu nije vjera njihovo izmišljanje tamo gdje ih nema.

Vjera je i biti svjestan odgovornosti iskazane riječi, naročito javne riječi, donesene fetve, izdatog saopštenja, napisanog komentara. Odgovornost mora imati svaki svjestan musliman, a posebno ulema i ostali nosioci visokih društvenih emaneta.
Neislamsko je ohalaljivanje laži kojom se nastoji poraziti i omalovažiti brat u vjeri, makar se sa njim i ne slagao u mišljenju.
Neprihvatljivo je i poražavajuće kada institucije koje u svom imenu imaju riječ islam postupaju neislamski. Kod izricanja jednog suda nije presudno, da li on nama odgovara ili ne, već da li je islamski ili neislamski, da li je ispravan ili nije.

U kontekstu gore izrečenog, vjerujemo da je odgovornost za podjelu islamske zajednice zajednička.

Istina, odgovornost nije podjednaka, a najveća je uleme, službenika islamske zajednice i glavnih političkih faktora u Sandžaku. Zbog toga je i obaveza svih, u skladu sa mogućnostima, da pomognu ujedinjenje islamske zajednice. Zaključili bismo da će zlatnim slovima u historiji Sandžaka i Bošnjaka biti upisana ona imena koja budu dala svoj doprinos da se muslimani Sandžaka ujedine.

Priredio: Ebu Isa

Aktuelno Politika Sandžak

Sa osme sjednice BNV-a (Foto: SNews, arhiv)

Vijećnici “Matice bošnjačke – akademik Muamer Zukorlić” neće više učestvovati u radu Bošnjačkog nacionalnog vijeća (BNV), saopštila je danas ta lista, objavio je Radio Stoplus.

U saopštenju se navodi da su se na taj korak odlučili jer “vladajuća većina, koju čine vijećnici SDA i SDP, nastavlja sa zloupotrebom ove nacionalne institucije koristeći njene resurse za ugrožavanje jedinstva Islamske zajednice i davanje podrške poznatoj paraverskoj tvorevini”.

Ta lista je saopštila da će nastaviti rad na nacionalnim projektima iz oblasti bosanskog jezika i književnosti, obrazovanja i informisanja na bosanskom jeziku i bošnjačke kulture kroz projekte Matice bošnjačke i drugih institucija koje deluju u okviru njihovog pokreta.

Povodom 11. maja, Dana bošnjačke nacionaln zastave sutra je zakazana redovna o svečana sjednica BNV-a.

Lista Matica bošnjačka u ovom sazivu Bošnjačkog nacionalnog vijeća ima 13 od 35 većnika.

Nakon izbora 2018. godine većinu u Bošnjačkom nacionalnom čini 14 vijećnika sa liste “Samoopredjeljenje” i osam sa liste “Vakat je”.

Kolumna

Piše: Nexhmedin Ademi

Sposobnost čovjeka da prirodne resurse prilagodi svojim potrebama i projektovanju svoje budućnosti učinila je njega pametnim, inteligentnim bićem ili na drugi način poznatim kao homo sapiens, za razliku od drugih bića koja sve što u prirodi nađu koriste samo kako bipreživjela i ispunila najsonovnije biološke potrebe. Homo sapiens je političko biće jer ima politički um. Čovjek bez političke misli ne bi zaslužio pažnju jer bi se pretvorio u stvorenje bez misije i vizije. Ko bi bio Muhamer Zukorlić bez političkog mišljenja? Ako Zukroliću svlačite političku “odoru”i politiku koju zastupa, on bi sigurno ostao anoniman i nebitan kao i mnogi drugi “smrtnici”.

Njegov uspon u karijeri, politički sjaj, trasiran je na različite načine. Njegov odnos sa javnim mnjenjem započinje kulturnim formiranjem kao teologa, sa tvrdnjama da postane lider na polju vjerskog organizaovanja – muftija, važan akter društvenog i kulturnog života odlikovan humanitarnom solidarnošću, istaknut kulturnim i obrazovnim aktivnostima – rektor univerziteta, do političke ambicijene profesionalnog političara koji je završio u zagrljaju političkog monstruma poput Šešelja i njegovih bivših političkih saradnika, aktuelnog predsjednika Aleksandra Vučića i predsjednika parlamenta IviceDačića. Dominantna srpska politička scena trenutno je proizvod političke misli bivšeg diktatora Miloševića, koju karakteriše politička homofobija, etnocentrizam, ksenofobija sa fašističkim elementima koji su izazvali genocide i etnocid u bivšoj Jugoslaviji, posebno u Bosni i na Kosovu. Gajenje historijskih nacionalističkih osjećanja u Srbiji proizvelo je politički mentalitet koji se u posljednjoj deceniji dvadesetog vijeka, odlikuje sa agresivnim šovinističkim nacionalizmom prema svemu što nije srpsko. Zukorlić je sada potpredsjednik parlamenta na čijem čelu je Ivica Dačić.

Ako pravilno i precizno prikažete Zukorlićevu ličnost, treba pomenuti obje strane medalje. Njegov uspon obilježava uspjeh institucionalne organizacije vjerskog života i negovanje osjećaja za kulturni identitet bošnjačke manjine u Srbiji. Druga strana te medalje je instrumentalizacija moralnog autoriteta za osnaživanje političkog subjektiviteta. Moralni autoritet prepun vjerskog idealizma u mnogim je slučajevima dekonstruisao političara. Trenutno najtipičniji primjer ovog političkog mentaliteta je Zukorlić. Nije problem zato što je aktivan u politici, problem leži u tome što on gradi sliku političkog lidera pod senkom diskursa o vjerskom moralu. Političar Zukorlić govori kao Zukorlić kada je bio muftija. Nije bitno što u ulozi političara dekonstruiše samog sebe od prethodne uloge muftije. Svi to razumiju, to razumije i on sam, ali za to ne haje, kao što ne haju ni mnoge njegove kolege iz političke porodice.

“Političar dobija bitku na političkoj areni vještinom”, rekao je Nietzsche. Zukrolić se obraća građanima kao što se obraća vjernicima u džamiji. Tipični populistički političar, koji na ljude ne gleda kao na publiku već kao na gomilu. Pošto je ubijedio džemat sa pozicije muftije, sada želi da isto tako ubijedi i biračko tijelo sa mjesta političara! Građanina doživljava kao džematliju (podanika); traži poslušnost bez pružanja dokaza. Nesavjesni političar doživi političku ekstazu kada se uvjeri da mu je suveren postao podanik, a ne kao razumno biće koja umije da zatraži i odgovornost.

Nije teško dekonstruisati Zukorlićevu političku demagogiju. U zavisnosti od političkog trenutka, on se ujutru pojavljuje i predstavlja se da je ilirsko-pelazgijskog porijekla, u podne jača identitet patriote bosansko-turskog gazije (ratnika), dok uveče, na jednoj od srpskih provladinih nacionalnih televizija u Beogradu, hvali uspješnu izgradnju građanskog modela srpske države, sa progresivnim standardima socijalne i nacionalne ravnopravnosti. Ako mu je potrebna nacional – patriotska retorika uobličena u vjersku odoru, to mu je lahko; stavi imamov turban na glavu i, noseći vojničku uniformu u otomanskom stilu, instrumentalizuje mlade da paradiraju kao gardisti vojne parade u centru grada Novog Pazara.

Zukorlić je kao političar shvatio da na političkoj sceni ne možete preživjeti ako ste istrajni u odbrani principa. Njegov nastup na srpskoj nacionalnoj televiziji u vezi sa Kosovom je skandalozan. Jedan od njegovih sagovornika, klevetničkim jezikom punim otrova, u svom govoru je iznio neistine kako su Islamska zajednica Kosova, a posebno njen lider Naim Trnava, umiješani u podršci terorističkim, ekstremističkimi kriminalnim grupama na Bliskom Istoku. On ne poriče ovaj plaćenički jezik pred javnošću. Suprotno tome, kao da ova optužba nije dovoljna, Zukorlić manipuliše javnim mnjenjem da bi dodatno teretio istinu. On, optužuje muftiju gospodina NaimaTrnavu za političku podršku koju navodno nudi Islamskoj zajednici u Srbiji, sa sjedištem u Beogradu. Što je jedna čista neistina, i čista laž.

On koristi lik muftije ef. Trnave, za političku korist u ime borbe protiv ekstremizma i terorizma, i aktuelizuje političku dimenziju vjerskog rivalstva za malu političku korist na složenoj sceni vjerskeo rganizacije u Srbiji. Kao političar, izgubio je osjećanja islamskog vjerskog jedinstva, jer vrlo dobro zna ulogu Islamske zajednice u izgradnji države Kosova tokom i poslije rata.

Uloga Islamske zajednice na Kosovu u izgradnji klime međusobnog povjerenja u izgradnji ravnopravnosti među zajednicama bez obzira na etničku, vjersku i drugupripadnost. S tim u vezi, uloga Islamske zajednice Kosova i autoritet muftije g. Naima ef. Trnava je neprocjenjiva. Islamska zajednica Kosova bila je u središtu islamofobnih javnih napada plaćeničkih grupa i novinara, koji su svoje materijalno obogaćenje i medijski uspon postigli gajenjem osjećaja islamofobije prema muslimanskim Albancima, Islamskoj zajednici Kosova i njenom lideru gospodinu Naimu ef. Ternavi. Ovi napadi su moralno niski udarci, politički podli i nepošteni. Zukorlić takođe zaboravlja ulogu i doprinos Islamske zajednice Kosova i medrese „Alauddin“u Prištini u njegovanju vjerskog i nacionalnog života u region Sandžaka. Zaboravio je da je čak i muftija njegove Islamske zajednice gospodin Mevludin Dudić bivši učenik Medrese „Alauddin“ u Prištini. Ako je Zukrolić ovo zaboravio, naravno da to nije zaboravio Dudić.

Svojim avanturističkim političkim stavovima bio je meta turskog javnog mnjenja, takođe optuženog za narušavanje geostrateških političkih ravnoteža zvanične politike turske države za  očuvanje teritorijalnog jedinstva Bosne i Hercegovine.

Zukorlić je štetno učestvovao u političkom životu Preševske doline. On je zasijani sindrom političkih i vjerskih podjela, koje je podmetnuo u region Sandžaka, prenioi na Preševsku dolinu. Albanci u Preševskoj dolini i dalje vode otvorenu bitku sa Beogradom za ostvarivanje nacionalnih ipolitičkih prava. Postoje drugačije historijske, kulturne, sociolingvističke okolnosti i konteksti, etnička teritorijalna geografijaAlbanaca, od onih koje postoje u Sandžaku. Njegovo političko partnerstvo u Preševskoj dolini kroz instrumentalizaciju podijeljenog vjerskog organizovanja u Dolini radi političke pozicije, u kontekstu potrebe jačanja njegovog političkog djelovanja,veoma je štetno.

Postoji vjerovatnoća da će to u narednom periodu dodatno oslabiti političku poziciju Albanaca u Preševskoj dolini, kako bi svoju političku volju ostvarili sa minimalističke pozicije; ka jednakom status ustavnog političkog i pravnog entiteta sličan kosovskim Srbima ili ka maksimalističkoj težnji za sprovođenjem političke volje kroz zahtjev za pripajanje Kosovu.

Moralnu devalvaciju Zukorlićeve političke aktivnosti razotkrila je njegova ideološki neprofilisana politika. Sa stanovišta vremena, Zukorlićevo kreiranje politike ostavilo bi bez riječi čak i Makijavelija. Nema ekstremnijeg makijavelizma od uspona napolitičku scenu zahvaljujući političkim savezima sa poricateljima srebreničkog genocida u Bosni i policijskih i vojnih zločina na Kosovu.

Ako bi se Zukorlić obavezao na promovisanje liberalne politike kojima bi se težilo da političko djelovanje u Srbiji premjesti u drugi kontekst u kome se ne bi razgovaralo o ratu, međuetničkoj mržnji, i gdje bi antropocentrizam, ksenofobija, etnocentrizampri padali prošlosti. Proces političke akulturacije pomogao bi političkoj sceni u Srbiji i na Balkanu da se izvini za ratne zločine, izgradi mir, razumijevanje za život u miru, prosperitetu i ekonomskom napretku. To bi bilo u redu. Međutim do sada Zukorlić to nije uradio.

U svojim javnim nastupima često se poziva na zdrav razum. Poziv da izgleda teracionalno ne mora vas učiniti razumnim. U Hegelovoj logici uobičajeni ljudski razum često je utočište raznih obmana.

Kao muftija, Zukorlić će ostati uvažena ličnost, dok će u politici biti pamćen kao propali političar i čovjek.

– Autot teksta  Nexhmedin Ademi je diplomirani teolog, master sociologije, imam i predsjednik edukativne organizacije Dituria u Preševu

Aktuelno Društvo Novi Pazar

Ni nakon tri godine nije rasvjetljen brutalani napad na imama Bor džamije i tadašnjeg predsjednika Odbora medžlisa Novi Pazar Nezira ef. Salihovića, kao i pokušaj ubistva imama Stambol džamije, bivšeg muftije sandžačkog Hasiba ef. Suljovića.

Srbijansko Ministarstvo unutrašnjih poslova i Tužilaštvo nisu do danas saopštili ko su vinovnici i nalagodavci ovih napada, kao ni sam tok istrage.

Posljedice napada na imame

Članovi porodica i vjernici su se više puta javno oglašavali sa pitanjima i apelima da se pronadju napadači, te su javno zapitali “da li šutnjom, nereagiranjem i neotkrivanjem nalogodavaca i počinilaca nadležni organi ostavljaju mogućnost da beskrupulozno obračunavanje kriminalaca sa uglednim građanima bude prihvatljiv obrazac ponašanja u javnom životu u Sandžaku”.

Nezir ef. Salihović nakon napada (Foto: SNews, arhiv)

Podsjetimo, Nezira ef. Salihovića su nepoznate osobe 24. marta 2018. godine u večernjim satima, dok se vraćao kući nakon jacije namaza, brutalno prebile, koristeći šipke i metalne štangle, nanijevši mu tom prilikom teške tjelesne povrede.

Hasib ef. Suljović (Foto: SNews, arhiv)

Pet dana kasnije, nepoznata osoba je polila benzinom automobil muftije, Hasiba ef. Suljovića, koji je bio parkiran ispred njegove porodične kuće, pokušavši da ga zapali. Tom prilikom nepoznato lice je ispalilo nekoliko hitaca u pravcu kuće i sinovaca efendije Suljovića.

Treba naglasiti da su spomenuti imami, samo nekoliko dana prije ovih kukavičkih napada, bili ponovo reizabrani na odgovorne funkcije u Islamskoj zajednici.

Porodice i prijatelji imama očekuju da policija, kako navode, pokažu adekvatan nivo efikasnosti u svom radu, te vinovnike i nalagodavce što hitnije privedu pravdi.

foto:fb/Medžlis IZ Novi Pazar

 

 

 

 

 

Aktuelno Bosna i Hercegovina Društvo Sandžak

Večeras, sa akšamskim ezanom i upaljenim kandiljima nastupa jedna od odabranih i blagoslovljenih noći u Islamu – Lejletu-l-Mi'radž (po islamskom kalendaru 27. noć Redžeba, noć Isre i Mi'radža).

“U ovoj noći je Božiji poslanik hz. Muhammed a.s. na krilatoj životinji iz Dženneta po imenu Burak predvođen melekom hz. Džebrailom a.s. u jednom času noći iz Mekke otišao u Kuds (Jerusalim), a zatim se iz Kudsa uzdigao u visine, gdje je obišao sedam nebesa, susreo se sa mnogim prijašnjim pejgamberima, vidio što niko od stvorenja nije vidio, vidio razna čuda i prešao granicu koju niko nikada nije prešao niti će preći, te razgovarao sa Allahom dž.š. nakon čega se vratio na zemlju”, podsjećaju iz Medžlisa Prijepolja Mešihata Islamske zajednice Sandžaka.

Kako se ukazuje poslanik Muhammed a.s. je na ovom putovanju bio dušom i tijelom, za života i ovo je jedna od mudžiza (dokaza i čuda) kojom je Uzvišeni Stvoritelj počastio svoga miljenika, neka su na njega sallavati i selami.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je sapštila da je Božiji Poslanik te noći najprije nošen od Časnog Hrama u Mekki do džamije El-Aksa u Jerusalemu, a potom uzdignut kroz pojedina nebesa do Sidretu-l-muntehaa ili još bliže Uzvišenom.

“Tu se Poslanik, a. s., susreo s nekim poslanicima, a razgovarao je i s Uzvišenim Bogom. Na miradžu su objavljena posljednja dva ajeta poglavlja El-Bekare, naređeno je pet dnevnih namaza muslimanima, a kao uspomena na razgovor vođen na miradžu u namazu se uči ettehijjat, na svakom sjedenju prilikom obavljanja namaza”, ukazuju iz IZ-e u BiH.

S obzirom da je u mubarek noći Lejletu-l-miradž Poslaniku Muhammedu, a.s., propisan namaz, ova mubarek noć je, kako se predočava, i prilika da vjernici preispitaju svoj odnos prema namazu, stubu vjere, ibadetu koji odvraća od svega što je ružno i zabranjeno.

“Namaz je ujedno lijek za vjernička srca, najčvršća veza s dragim Bogom, ibadet koji donosi smirenost i radost vjernicima. Život svakog čovjeka prate brojne kušnje. I u našem vremenu je izraženo dosta poteškoća s kojima se suočavamo. Ispravno poimanje namaza i njegovo redovno izvršavanje, kao i učenje što više dova, mogla bi postati naša najveća snaga za svako stanje u kojem se zadesimo”, saopšteno je povodom blagoslovljene noći u Islamu – Lejletu-l-Mi'radž.

Tradicionalno, muslimani ovog podneblja mubarek noći provode učeći Kur’an-i-Kerim, klanjajući nafile uz zikr, često spominjanje i veličanje Boga, kao i upućivanjem dova Svemilosnom.

“Sjetimo se u našim dovama i brojnih, znanih i neznanih, vakifa-dobročinitelja čije nas zadužbine podsjećaju na neprolaznu vrijednost dobročinstva”, poručeno je uz čestitku “ALLAH MUBAREK OLSUN LEJLETU-L-MIRADŽ!”.

Društvo Kolumna Politika

Piše: Enver Čorpaša

Svjedoci smo još jedne u nizu “odbrane vakufa”, šačice uposlenika Islamske zajednice u Srbiji (IZuS). Oni su se okupili kod Velikog groblja da daju na znanje državnim organima da ne mogu realizovati odluku Osnovnog suda u Novom Pazaru. “Vjernici” izražavaju protest protiv “korumpiranog” sudstva jer nisu presudili onako kako bi oni željeli. Naravno ti  isti  “vjernici” kažu da će život dati za vakuf.  A radi se o privatnom putu koji su lica iz IZuS zaposjela, postavila barikade i organizovala stražu tako da vlasnici kuće ne mogu doći do svog posjeda. Stvarni cilj je da se spriječi izgradnja džamije Rijaseta Islamske zajednice Srbije (IZS). Policija nije pružila asistenciju sudskom izvršitelju u sprovođenju sudske odluke.

“Odbrana vakufa” je bila na sceni prilikom rušenja berbernice Ramiza Dugopoljca u ulici 1. maja. Berbernica koju familija Dugopoljac koristi generacijama je srušena  bagerom, noću.  Iza tog rušenja stala je IZuS jer je navodno branila vakuf, ne čekajući sudsku odluku.

Nakon rušenja do temelja više vjekova stare Arap džamije, simbola Novog Pazara, pristupilo se njenoj novogradnji. Naravno sve se radilo na svoju ruku, uprkos zabrani inspekcija i Zavoda za zaštitu spomenika. Po oprobanom receptu “odbrane vakufa” građevinska operativa IZ izvodila je radove. Po uzoru na Vučurevića iz Trebinja koji je obećao da će napraviti novi, stariji Dubrovnik, čelnici IZ obećali su da će napraviti još stariju Arap džamiju. U to se nije moglo sumnjati  obzirom na iskustvo pri skrnavljenju Altun-alem džamije, Lejlek džamije i drugih vjerskih objekata.

             Poziv na okupljanje koji je uputio glavni imam Medžlisa u Novom Pazaru IZuS Enver Omerović

Sličnu predstavu “odbrane vakufa” imali smo kada se na trgu Isa-bega Ishakovića, bez građevinske dozvole pravila višespratnica, navodno Fakulteta za islamske studije.  I tada je rečeno da će oni raditi bez građevinske dozvole i da ih niko u tome neće spriječiti. Državni organi, tužilaštvo, policija su ustuknuli, a IZ pod palicom bivšeg muftije je nastavila i izgradila objekat. Sada se u toj zgradi nalaze mnogi lokali i ugostiteljski objekti koji se izdaju pod kiriju. Uz to uzurpirano je oko 5 ari gradskog zemljišta objektima i letnjim baštama.

Dugogodišnja  iscrpljujuća “odbrana vakufa” vodila se oko akreditacije Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru (IUNP).  Naime, ta institucija je zamišljena kao vakuf, pa su mnogi davali novac i donacije  da bi se univerzitet osnovao i stao na noge. Sada je, neformalno,  u vlasništvu porodice Zukorlić, a mnogobrojni vakifi su nestali u vidu magle. Pošto univerzitet nije ispunjavao osnovne kadrovske i druge uslove za rad nije mogao dobiti akreditaciju.  Od strane IZ i njenih čelnika ovo je tumačeno kao napad na muslimane i vakuf.  Dugogodišnja borba za akreditaciju konačno je završena kada se partija islamske zajednice,  Stranka pravde i pomirenja (SPP) uključila u parlamentarni rad, a Zukorlić postao predsjednik Skupštinskog odbora za obrazovanje. Na zadovoljstvo porodice Zukorlić i njegove IZ, vakuf je odbranjen.

“Odbrana vakufa” dešavala se na Hadžetu 2010.godine, kada IZ nije dozvoljavala da grad izgradi dječiji vrtić. Navodno parcela je bila vakufska, oduzeta davno IZ. Prostor oko parcele obezbjeđivale su jake žandarmerijske snage. Na poziv u petak sa džume namaza veliki broj “vjernika” krenuo je sa hodžama iz IZ da brani vakuf. Sukob je eskalirao, uz povike “Allahu ekber” i “ muftija muftija” letjele su kamenice i ćeremide, razbijene su glave, a mnogi su kasnije uhapšeni i završili u zatvoru. Tada još muftija Zukorlić, zahtjevao je da pregovara sa zvaničnim Beogradom kako bi smirio situaciju u Sandžaku. Očito dajući do znanja Beogradu da je destibilizirajući faktor sa kojim se treba dogovarati. Jasno je da se radilo o dogovorenoj i isceniranoj predstavi kako bi se dobilo na značaju.

Karakteristika svih ovih slučajeva je da policija, nije pružala asistenciju inspekcijskim i sudskim organima.  Navodno izbjegavao se sukob sa “vjernicima”. A “vjernici” tj. IZ su fursatili i oprobanim obrascem “odbrane vakufa” nastavljali dalje, kazujući da su iznad države i njenih organa ili u dogovoru sa njom.

Na sceni je bahato manipulisanje vjerom zarad ličnih i partijskih interesa male grupice ljudi.  Njega je vlast, novac, sprega sa obavještajnim strukturama i medijima, manipulisanje IZ koju je prisvojio, toliko odigla da ne preza ni od međubošnjačkog sukoba vjernika dvije islamske zajednice. U stvari njemu su vjerski i politički sukobi potrebni jer na njima pravi svoju politiku, udovoljavajući svojim mentorima.